HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

30. siječanj 2007.

MARIONETSKI OSJEČKI FRANKENSTEIN NASRNUO NA SVOGA POKROVITELJA “VIKTORA” ŠEKSA!

HDZ-ov “instant-proizvod” Anto Đapić još je jednom pred hrvatskom javnošću pokazao svoj balkanski primitivizam i svoju prevrtljivu, cincarsku, ćud: na otkrivanju spomenika hrvatskim znanstvenim velikanima, đacima osječke gimnazije i nobelovcima Lavoslavu Ružički i Vladimiru Prelogu, i biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, marionetski osječki gradonačelnik nije htio imati strpljenja pričekati završetak svečane akademije na Sveučilištu u Osijeku, kojoj kao lažni magistar nije bio nazočan, te je na vlastitu ruku otkrio spomenik u Parku velikana, da bi 10 minuta potom predsjednik Hrvatskog sabora, i dugogodišnji Đapićev mentor, Vladimir Šeks, uz nazočnost ministra znanosti Dragana Primorca, još jednom pred kamerama Hrvatske televizije, otkrio spomenik. Što reći na ovaj cirkus?

Đapić i Schwartz na crnim listama

Otkada je HDZ ukrao Hrvatsku stranku prava Dobroslavu Paragi i dao je 28. rujna 1993. na zlouporabu crnokošuljaškom provokatoru, “Lessie” se do sada uvijek vraćao kući, odnosno, kad god bi se Đapić posvađao sa svojim hadezeovskim mentorima, uvijek se s njima i mirio, radi “mira u kući” odnosno da pravaši ne bi dobili natrag svoju ukradenu stranku, i da HDZ i SDP ne bi ukidanjem nedemokratske lustracije nad Dobroslavom Paragom pali s vlasti. Kada su se Đapić i Šeks pred uključenim kamerama Hrvatske televizije žestoko posvađali u Saboru, pri čemu je Đapić napao Šeksa, predsjednik Hrvatskog sabora je u Vjesniku ispričao 2004. godine, kako je Đapić najmanje deset puta dolazio k njemu i moljakao da intervenira protiv Dobroslava Parage kako obnovitelj, osnivač i legitimni i legalni predsjednik Hrvatske stranke prava ne bi na osnovi prava od hrvatskoga pravosuđa dobio natrag Hrvatsku stranku prava.

Međutim, sada, nakon što je Đapić uvrijedio premijera Sanadera, svaljujući na njega odgovornost odgovornost u slučaju da Glavaš umre zbog štrajka glađu, “Lessie” se više ne vraća kući, naprotiv, lažni magistar je najavio da će stanara Banskih dvora Ivu Sanadera deložirati iz njegove “kuće” na Trgu Svetog Marka u Zagrebu, najavljujući da se kandidira za premijera.

Unatoč tome je premijer Sanader nedavno u Večernjem listu dao svom satelitu Đapiću dobronamjerni savjet da se i dalje “profilira”, najavljujući da će ukradenu HSP i dalje podržavati u kandidaturi za promatrački status u Europskoj pučkoj stranci kako bi, ako bi Đapić bio primljen u taj klub europskih demokratskih konzervativnih stranaka, mogao s njim eventualno koalirati nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Ministar obrazovanja i znanosti Dragan Primorac morao bi se, međutim, jako, jako dobro zamisliti, kada to već ne želi njegov šef Sanader, s kim se to u javnosti pojavljuje, s obzirom da je Anto Đapić, uz Mladena Schwartza naveden u mnogobrojnim uglednim međunarodnim publikacijama kao fašist iz Hrvatske.

Đapić otkrio spomenik zatiratelju stranke prava i Oca domovine

Ne imajući živaca da pričeka Šeksa, marionetski osječki Frankenstein navrat-nanos je sam otkrio biste dvojice hrvatskih znanstvenih velikana I đakovačkog biskupa, vođe antistarčevićanskog pokreta Josipa Jurja Strossmayera, tako da je pravaški Juda još jednom dokazao da je pravaški Juda , jer, da predsjednik Hrvatske stranke prava otkriva spomenik onoj povijesnoj ličnosti koja je sve u svome životu učinila da stranke prava ne bude, sliči hipotezi kao kada bi Sveti otac papa otkrivao spomenik vođi masona.

To da Šeks otkriva spomenik Strossmayeru, koji je bio zatiratelj Stranke prava, nije čudno s obzirom na poznati negativni stav Vladimira Šeksa prema Stranci prava, ali da spomenik, makar i Strossmayerovu bistu otkriva “predsjednik” Hrvatske stranke prava, predstavlja vrhunac istrebljivačke politike pokojnog predsjednika Franje Tuđmana koju je provodio protiv stranke prava i njenih osnivača i obnovitelja Ante Paradžika i Dobroslava Parage.

Povijesna je istina da je Franjo Tuđman mislio 1990. godine Hrvatsku stranku prava pospremiti u jedan od zagrebačkih muzeja, kako je posvjedočio bivši glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, Drago Krpina, 30. prosinca 1998. godine, ali su ovaj mračni Tuđmanov naum bili spriječili Ante Paradžik i Dobroslav Paraga.

Međutim, za sve izvorne pravaše odlična vijest dolazi iz Strasbourga. Naime, Republika Hrvatska (čitaj: vlada RH) izgubila je prošle godine pred Europskim sudom za ljudska prava sve sporove koje su hrvatski građani i pravni subjekti iz Hrvatske pokrenuli pred tim Sudom, tako da se treba opravdano nadati da će vlada RH izgubiti i spor u vezi ukradene Hrvatske stranke prava. Za Sanadera i Šeksa, te notorne zatiratelje pravaštva, vrijedi prošlotjedna izjava dr Zuroffa: “Tko posluje sa Đapićem, glup je i pohlepan”.

S.M. Štedimlija u svojoj je knjizi “Zavjere protiv svjetskoga mira” (Zagreb, 2005.) naveo definicije srbijanskih sveučilišnih profesora o Cincarima, koje je svjetski i hrvatski znanstvenik i pravaš dr. Milan Šufflay (ubijen 1931. od cincarsko-četničke kraljevske velikosrpske klike) locirao kao ostatke romanzirane balkanske narodne i pravoslavne vjerske skupine. Tako dr. Popović kao glavnu oznaku Cincara navodi “neodređenost”, i nastavlja: “Cincari su u znatnijoj masi pridonjeli u 19. st. razvoju srpske nacionalne kulture”. (…) “Oni /Cincari/ tvore temelj srpskog građanskog društva čaršije”.

U srpskom se narodu prema Cincarima nikada nije razvila odbojnost kao prema Židovima, nastavlja Štedimlija. Dr. Popović o Cincarima kaže: “Spremni su patiti ako ih se ponižava, tuče i ismijava – važan im je isključivo novac.” Štedimlija kaže da, upoznati Cincare znači u cijelosti upoznati Srbe. “U vrijeme jačanja turske moći bili su među Cincarima malobrojni vjerski prelasci sa kršćanstva na islam, redovito su posjećivali crkve i dugo se molili Bogu. Nije bilo nikakva posla koji bi započeli bez molitve, a ako je bilo moguće, imali su u svojim kućama male kapelice za molitvu i stalno održavali plamićke u ritualnim uljnim svjetiljkama, držali brojne ikone (slike svetaca) i svete knjige. Sva njihova pobožnost ostala je materijalistička, formalna i proračunata. Po njihovu shvaćanju, ljudima druge vjere mogla se je nanijeti bilo koja nepravda, a da se time ne počini kakav grijeh. Kao trgovci bavili su se krijumčarenjem i krivotvorenjem robe, kupce su vukli za nos, namjerno krivo mjerili mjere, posuđivali su novac uz lihvarske kamate, jednom riječju – činili su sve što im je obećavalo i donosilo materijalnu dobit.” (Prvo poglavlje “Buđenje balkanskog čovjeka” u djelu “Zavjere protiv svjetskog mira”, S.M. Štedimlije.) Svakom čitatelju “Hrvatskog prava” ostavljamo slobodno na volju, da li će lažnog magistra (krivotvoritelja) Antu Đapića, posebno nakon što je 2004. godine sa Zecom zaključio trgovačko-poslovni ugovor “KAMEN-INGRAD d.o.o. – HSP”, svrstati u ličnosti sa cincarskom karakteristikom ili ne. (Anto Đapić rodom je iz pravoslavnog sela Čaprazlije u BIH.)