HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

01. veljače 2007.

Račanov odlazak iz politike – nada za Hrvatsku!

Do sada smo u “Hrvatskom pravu” dali opis dvojice premijerskih kandidata, Radimira Čačića i Ante Đapića, opisujući, manje, više, njihova kaznena djela i nemoralne političke radnje za koja su osumnjičeni. U trećem nastavku opisa kandidata s liste četverolista kompromitiranih premijera opisujemo premijerskog kandidata Ivicu Račana koji je upravo na današnji dan obavijestio hrvatsku javnost da mu je u desnom ramenu dijagnosticiran zloćudni tumor. Drugim riječima, vjerojatno će SDP morati do sljedećih parlamentarnih izbora potražiti novog premijerskog kandidata. Unatoč tome dajemo opis premijerskog kandidata Račana, jer, nikada se ne zna kako će se sudbina poigrati s Hrvatskom i njenim narodom.

IVICA RAČAN – bivši komunistički ideolog u Titovoj Jugoslaviji od 1972. do raspada Račanove totalitarne komunističke partije 1989. godine - Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Prvi poraz je Račan doživio 1990. na prvim višestranačkim izborima kada je SKH-SDP poražen od hrvatskog naroda, za razliku od vremena kada je Savez komunista Hrvatske i njegova prethodnica Komunistička partija Hrvatske porazila hrvatski narod. (Drugi poraz je Račanova partija SDP doživjela 1992. kada je jedva jedvice prešla izborni prag od pet posto glasova.) Međutim, Franjo Tuđman (HDZ) vraća 1990. (i 1992.) poražene Račanove jugokomuniste na vlast na način da su disidenti komunizma i bivši jugoboljševici Tuđman, Manolić i Mesić u Predsjedništvo SRH pozvali predstavnika iz poražene komunističke partije, Dušana Bilandžića, Račanova izaslanika, i Zdravka Tomca, Račanovu desnu, i jugoboljševika i Stepinčeva tužitelja, Jakova Blaževića, lijevu ruku. (Demokrata, nekomunista i pravaša Antu Paradžika i HSP, kao formalnog koalicijskog partnera Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskom bloku na izborima 1990. vrhovnik Tuđman u cijelosti zaobilazi.)

Potpredsjednik Saveza komunista-Stranke demokratskih promjena dr. Zdravko Tomac na Tuđmanov poziv sudjeluje i u tzv. vladi nacionalnog jedinstva za vrijeme velikosrpske agresije. Glavni cilj te kriptokomunističke vlade bio je, bez obzira na sredstva i metode, suzbiti veliki utjecaj predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage u hrvatskom narodu. Partizanski oficir „JNA“ Dušan „Dule“ Bilandžić vjerno zastupa Franju Tuđmana u hrvatsko-srbijanskom konfederalnom povjerenstvu za iscrtavanje novih granica Republike Bosne i Hercegovine, na tragu sporazuma iz Karađorđeva Milošević-Tuđman. Prilikom povratka iz Karađorđeva, Franjo Tuđman u dogovoru sa Miloševićem o podjeli BiH odmah obaviještava svog opozicijskog saveznika Ivicu Račana, o čemu je vijest donio i oporbeni tjednik Feral Tribune. Ivica Račan doslovno nikada kao vođa parlamentarne opozicije 1991., nije se suprotstavio podjeli BiH između Dedinja i Pantovčaka, naprotiv. Međutim, nikada od demokratskog Zapada nije zbog toga pozvan na odgovornost, naprotiv, Socijalistička internacionala je Račanovu nikada do kraja reformiranu Socijaldemokratsku partiju pozvala u njezino punopravno članstvo, bez ikakvog pokrića, što također dokazuje da je dio međunarodne zajednice i te kako odobravao velikosrpsku agresiju i podjelu BiH.

Doktor izokretanja Ivica Račan

Račan je, kao i svi bivši boljševici, veliki manipulator i ono što bi se na Zapadu reklo, „DOKTOR IZOKRETANJA“, nadimak koji je The Wall Street Journal krajem prošle godine nadjenuo drugom premijerskom kandidatu Ivi Sanaderu (HDZ). Hrvatska stranka prava 1861. je u drugoj polovici devedesetih godina 20. st. otkrila da je Ivica Račan LAGAO HRVATSKU JAVNOST kada je tvrdio da je SDP 1998. godine primljen u Socijalističku internacionalu, iako to tada nije bila istina, tako da je Račan izravno uhvaćen u laži, a o čemu je pisao i Vjesnik, koji je tada bio naklonjen vladajućem režimu HDZ-a, isto kao i danas, tako da nije bilo motiva da potvrdi tvrdnju Dobroslava Parage, a ipak ju je potvrdio. Međutim, zbog laganja Ivica Račan nije kažnjen od biračkog tijela nego naprotiv, hrvatski narod je svog bivšeg tiranina slobodnom voljom postavio 3. siječnja 2000. za predsjednika vlade Republike Hrvatske. Ako se uzme u obzir i izborna manipulacija, krađa glasova, nepostojanje oporbene izborne provjere brojenja glasova, svejedno ostaje sramotna povijesna činjenica da su Hrvati radije birali Račana, koji ih je 1971. i 1991. izdao, nego Dobroslava Paragu, koji je Hrvate godine 1991. spasio – od velikosrpske okupacije i smrtnog zagrljaja Jugoslavije! Franjo Tuđman je Ivicu Račana pred svoju smrt 1999. praktički izravno instalirao za svoga nasljednika, uvažavajući Račanu zasluge u potpori protiv obračuna s Dobroslavom Paragom, i trasirajući Račanu ponovni dolazak na vlast na način da je biračkom tijelu RH oduzeo alternativu u vidu demokratske politike Hrvatske stranke prava 1861. koju je Tuđmanov režim držao pod čeličnom državnom i medijskom cenzurom a članstvo doslovce ubijao, kao što i današnji aktualni premijer Sanader (HDZ) čini prema Hrvatskoj stranci prava 1861. isto kao Tuđman i Račan.

Račan je kao bivši premijer izravno odgovoran za slom hrvatske pravne države i za strašnu korupciju u Republici Hrvatskoj, kao i za zataškavanje političkih ubojstava, kao ubojstva Milana Levara 2000. godine, hrvatskog branitelja i haaškog svjedoka, ali i za zataškavanje drugih političkih ubojstava kao ubojstvo Ante Paradžika i drugih hrvatskih političara i hrvatskih branitelja. Premijer Račan raspisao je policijsku tjeralicu i novčanu nagradu za uhićenje generala Ante Gotovine kojega nije imao obraza obavijestiti o haaškoj optužnici, dok je Tuđmanov HDZ generalu Gotovini zabranio razgovor s istražiteljima haaškog suda, što je moglo, da je do razgovora došlo, dovesti i do odbacivanja optužnice tribunala ICTY protiv Gotovine, a ne do podizanja optužnice za ratni zločin i procesuiranja, s nesagledivim negativnim posljedicama za Republiku Hrvatsku u slučaju sudske pravomoćne osude generala Gotovine. Ovako su se neki nečasni jugoslavenski hrvatski političari sakrivali iza časne vojne odore generala Gotovine i drugih žrtvovanih časnika Hrvatske vojske.

Izbor iz lepeze kaznenih djela za koja je Račan osumnjičen:

U svojoj mladosti, mladi titoist Račan pušio je marihuanu, a kada se 2000. godine vratio na vlast, drogirao je cijeli hrvatski narod. Osim toga, odobravanje likvidacije ili suglasnost s udbaškim likvidacijama hrvatskih emigranata sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća kada se Ivica Račan nalazio na čelu CK SKH i u Predsjedništvu CK SKJ, predstavlja kazneno djelo koje ne zastarijeva, jer se radi o državnom terorizmu. Zatim, kazneni progon protiv Dobroslava Parage 1980. godine zbog „verbalnog delikta“, za što je izravno odgovoran Ivica Račan jer se tužitelj nalazio u Zagrebu, a ne u Beogradu. Za komunistički koncentracijski logor „Goli otok“ sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. također je odgovoran visoki funkcioner komunističke partije u Hrvatskoj – Ivica Račan, bivši direktor partijske škole CK SKH u Kumrovcu. Crveni Račan odgovoran je i za suzbijanje građanskih i nacionalnih prava, slobode medija jednopartijsku diktaturu i represiju nad inteligencijom i radničkom klasom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, a poznat je primjer i gušenja slobode tiska od 2000. do 2003. godine, kada je Račan jednom zabranio cijelu nakladu tjednika „Globus“ jer mu nešto u jednom članku nije bilo po ćeifu. Također je u novinarskim krugovima, ali i u hrvatskoj javnosti poznat Račanov prgav odnos prema novinarima, a jednom prilikom je na jednog novinara i vikao jer mu jedno njegovo pitanje nije bilo po volji. U mračnim i zadimljenim kabinetima CK SKH na Prisavlju Račan je sa svojim ideološkim saveznikom, pokojnim, Šuvarom stavljao kvačice na članke partijskog tiska u Večernjem listu, Vjesniku i tadašnje TV Zagreb (prethodnice HRT-a), kao znak da li neka riječ smije u javnost ili mora biti cenzurirana. To je Ivica Račan – CENZOR NAD ISTINOM I BAUŠTELAC KOJI JE LOPATOM ZAKAPAO ISTINU, unatoč onoj Krležinoj da čovjek može izmisliti i najzamršeniji stroj, ali ne i lopatu koja će istinu zakopati. Pokazalo se da na duže staze zakopana istina izlazi na površinu. Primjerice, kao zakleti titoist je Ivica Račan kao premijer Republike Hrvatske blokirao svaku policijsko-državnoodvjetničku istragu protiv Titovih oficira-krvnika koji su 1945. ubijali zarobljene hrvatske civile i ratne zarobljenike. Međutim, kosturi ubijenih, kao napr. iz Maceljske šume, izlazili su, te i dan danas izlaze na svjetlo dana, bez obzira na poznatu korumpiranu birokraciju u Hrvatskoj, i bez obzira na bivše komuniste u HDZ-u i SDP-u koji spriječavaju suočavanje hrvatskog društva s komunističkom totalitarnom prošlošću. Račan je dvoličan bio i ostao, licemjer i hohštapler kao i njegov idol Josip Broz Tito – taj balkanski krvnik, nad kojim je svoju zaštitničku ruku ispružio njegov komunistički aparatčik Ivica Račan kada na položaju premijera nije dozvolio ukidanje Trga maršala Tita u Zagrebu i drugo, vezano za zločine komunizma. (U tome je Račan imao stotpostotnu podršku HDZ-a i tuđmanovaca.) Nije istina da je Ivica Račan kao premijer izvršio detuđmanizaciju Hrvatske, naprotiv, Račan je zacementirao tuđmanizaciju Hrvatske odnosno tranziciju u neokomunizam, a ne u demokraciju!

Kao premijer Hrvatske Račan je parafirao sramni sporazum o Piranskom zaljevu, po kojem gotovo čitav pripada susjednoj Sloveniji, dakle, riječ je o aktu državne izdaje!

Ivica Račan – sudionik zločinačkog pothvata protiv Hrvatske stranke prava !

I na kraju, iako ima još bezbroj Račanovih grijeha i kaznenih djela, poput, primjerice, predaje oružja Teritorijalne obrane Hrvatske u ruke “JNA”, između dva izborna kruga prvih višestranačkih izbora 1990. godine, čime je izravno pomogao velikosrpskoj pobuni od 17. kolovoza 1990. i velikosrpskoj agresiji na razoružanu Hrvatsku 1991. godine, najveći Račanov grijeh i kazneno djelo je sudjelovanje u organiziranom zločinu nad Hrvatskom strankom prava.

Kada su saborski zastupnici na demokratski pritisak Dobroslava Parage i HSP-a,( koji su donijeli Lipanjsku povelju o proglašenju hrvatske državne neovisnosti 13. lipnja 1991. godine), 25. lipnja 1991. izglasali povijesnu hrvatsku deklaraciju o nezavisnosti i o otcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije i Srbije, Račanovi parlamentarni zastupnici iz SDP-a (izuev jednog jedinog) iz protesta su napustili sabornicu, i time jasno izrazili svoje stajalište da su bili za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku! To su, dakle, sve činjenice, kao što je činjenica da je Ivica Račan, zajedno sa Franjom Tuđmanom sudjelovao u istrebljenju Paraginih pravaša, i u krađi i otimanju Hrvatske stranke prava, a točku na “i” ovog državnog udara na HSP stavila je Račanova ministrica pravosuđa Ingrid Antičević, udata Marinović, odnosno udata za starog udbaškog zlikovca. Ivica i Ingrid su 2000. godine u hrvatske institucije, posebno u pravosuđe, u policiju i tajne službe vratili sve one bivše komunjare koje je Franjo Tuđman bio 1990. smijenio (i zamijenio ih komunističkim disidentima komunizma). Na kraju, kada Račana nije uhvatila ruka pravde, pogodila ga je kletva pravaša. Kao njegov idol sada se mora boriti za goli život – do posljednjeg daha na partijskoj funkciji – kao Joža Broz Tito – 35 godina dugo i predugo.

Premda nam je zakleti neprijatelj i bogohulnik, Račanu želimo iskreno ozdravljenje od zloćudne bolesti, iako je ta želja malo vjerojatna da će se ostvariti. U takvim slučajevima intervenira Bog koji ne naplaćuje svakodnevno ili subotom, nego jednom u životu! Račanov mogući odlazak iz politike, znači barem neku nadu za Republiku Hrvatsku i za hrvatski narod kojega je Hrvat i Jugoslaven Ivica Račan tako brutalno izdao, jer, nemojmo se zavaravati, Račan je 100 puta više kriv od pravaškog Jude Ante Đapića, jer Đapić je bio samo običan mali doušnik, a Račan njegov šef! Račane – sretan put! (Ne sumnjamo da će sada cijela korumpirana i dvolična parlamentarna scena u Hrvatskoj, uz komentare kolumnista u dirigiranom tisku, licemjerno izražavati zabrinutost za zdravlje svoga druga Račana.) Račanova bolest je prilika za SDP da se konačno profilira u istinsku socijaldemokratsku stranku, a ne da ostane kriptokomunistička partija!