HRVATSKO PRAVO
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
07. veljače 2007.
UJEDINJENI
U BORBI PROTIV LAŽI KRIPTOKOMUNISTA I
U BORBI ZA ISTINU O ZLOČINIMA KOMUNIZMA!
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u
Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne
postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima
svjetlo; i svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
(Radosna vijest
ili Evanđelje po Ivanu, poglavlje 1.1.)
Toliko onima koji vjeruju da su
postali od majmuna, koji ne vjeruju u Boga nego u bogove Karla Marxa i
Friedricha Engelsa, Vladimira Iljiča Lenjina, Josifa Visarionoviča Staljina,
Josipa Broza maršala Tita Valtera i Franju Tuđmana.
Poštovane
čitateljice i čitatelji! Zašto o komunizmu i zločinima, zašto vraćanje u
prošlost?
Odgovor na postavljeno pitanje je sljedeći: Istina o zločinima revolucionara -
boljševika i komunista služi generacijama kao podsjetnik da je ideologija
marksizma/lenjinizma (i derivati te ideologije poput
staljinizma/titoizma/maoizma itd.), koja je propagirala stvaranje društva
socijalizma ili komunizma, uz odumiranje države i stvaranje besklasnog društva
ravnopravnih ljudi, i to bez obzira na sredstva i metode, nasilnim uklanjanjem
kapitalističkog i građanskog društva, oduzimanjem (pljačkanjem) privatnog
vlasništva, pod lažnim izgovorom borbe za slobodu potlačenih naroda,
obespravljene radničke klase i ugnjetavanog seljaštva i siromašnih i gladnih
bezemljaša, dakle, marksistička ideologija donjela je zlo čovječanstvu, a naš
planet Zemlju odvelo na rub propasti, uključujući zveckanjem nuklearnim
oružjem, prijetnjom kojom se druge ideologije služe i nakon komunizma, dok je
ideologija liberalizma već upotrijebila atomske bombe za uništenje nedužnih ljudskih
života (napadi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine). Umjesto propagiranog
«progresa» (napretka), društvo je u «diktaturi proletarijata» nazadovalo,
civilizacija zamijenjena je barbarstvom, a sva industrijalizacija komunističkih
zemalja uništila je radnike, prirodu ili okoliš, zagadila atmosferu, vode i
zemljišta. Kažnjavanje i istrebljenje ljudi u koncentracijskim logorima
komunizma učinilo je žrtve većim žrtvama nego robove u starom Rimu. U ideološkom sljepilu i propagiranoj mržnji
protiv navodnih «narodnih neprijatelja» ubijeno je u 20. st. najmanje 100
milijuna ljudi diljem komunističkih zemalja, i to u mirnodopsko vrijeme,
dakle, izvan svjetskih i građanskih ratova, tako da ratne žrtve nisu uključene
u procjenu brojke žrtava komunizma, niti su žrtve fašizma ubrojene u žrtve
komunizma kao što su komunisti u Hrvatskoj žrtve komunizma pribrojili žrtvama
fašizma.
Zašto vraćanje u prošlost? Vraćanjem
u prošlost kada su se događali zločini komunizma prisjećamo se sa pijetetom
žrtava komunizma, koje su nerijetko post-mortem oklevetane, što predstavlja
također svojevrstan zločin, ali prisjećamo se i komunističkih ubojica,
nalogodavaca masovnih ubojstava i represije, torture, ugnjetavanja, kao i
izvršitelja i počinitelja ubojstava ili fizičkih likvidacija skupina,
pojedinaca, i genocida ili zločina nad narodima, tako i zločina genocida nad hrvatskim narodom koji su počinili jugoslavenski
komunisti i partizani, boljševici staljinisti/titoisti, i «rukovodioci» Centralnog
komiteta Komunističke partije Hrvatske i politbiroa CK KPJ, Centralnog komiteta
Saveza komunista Hrvatske i SKJ, pripadnici i doušnici komunističke tajne
policije i tajnih službi OZN-e, UDB-e i KOS-a. Vraćanjem u prošlost uočavamo
uzroke koji su doveli do zločina i povijesne uzročno-posljedične veze, sa
ciljem da se zločini u budućnosti ne ponove, što je idealističko stajalište,
ili da se budući zločini spriječe ili u najmanju ruke da se moguće
(potencijalne) žrtve mogu obraniti od zločinačke ideologije marksizma
(komunizma), od te ideologije laži, i od revolucionarnih boljševika, pod ovim
ili drugim imenom. Istina o zločinima komunizma potrebna je hrvatskom društvu i
zato što su partizanski organizirani zločini iz razdoblja Drugog svjetskog
rata, kao i zločini iz doba socijalizma Titove Jugoslavije dugo i predugo bili
u domaćoj javnosti prešućivani, a u samostalnoj hrvatskoj državi i nezavisnoj
Republici Hrvatskoj nakon pada Berlinskog zida i nasilnog i krvavog sloma
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije relativizirani, umanjivani i
krivotvoreni, dok se partizani i bivši komunisti lažno predstavljaju kao
antifašisti, iako su sovjetski boljševici i njemački nacisti bili čak u
ugovornom javnom i tajnom savezništvu, i unatoč tome što su jugokomunisti u
obračunu s nekomunistima primjenjivali zločin kao politiku i sustav. Istina je
da postoje dvije vrste antifašista, oni koji su nakon pobjede nad fašizmom i
nacionalsocijalizmom (nacizmom), totalitarizam u oslobođenom društvu bivše
fašističke ili okupirane zemlje, zamijenili demokracijom i slobodom, i oni koji
su nakon pobjede nad fašizmom i njihovih Osovinskih saveznika 1945. «oslobođenom»
društvu nasilno nametnuli komunizam. Istina
je također da je uzrok pojavi zločinačkog komunizma politička ideologija
liberalizma koja donosi i slobodu i ropstvo, koja donosi istinu ali i
cenzuru istine, liberalna ideologija koja donosi narodima slobodu i sužanjstvo,
koja kolektivno ludilo komunizma i nacizma zamjenjuje ludilom nad društvom
slobodnih pojedinaca i zlouporabu slobode, uz bezdušni materijalizam i
globalizam kao New Age. Zato demokracija (vladavina naroda) i
kršćanstvo ili vjera u jednoga Boga, tako i budaizam, islam i židovska vjera,
predstavlja alternativu bezbožnim ateističkim ideologijama komunizma i fašizma,
i bezbožnoj gnostičkoj i masonskoj liberalnoj ideologiji, kao i islamskom fundamentalizmu ili
fundamentalizmu u zemljama tako zvanog kršćanskog Zapada. Liberalna demokracija i liberalni demokrati nisu isto što demokracija i
demokrati.
Korumpirani
kriptokomunisti nastupaju kao lažni reformatori
Istina o komunizmu/socijalizmu i
titoističkim zločinima potrebna je i kao podsjetnik hrvatskom društvu kako su
bivši komunisti okupirali Republiku Hrvatsku u svim kadrovskim križaljkama
sustava tuđmanizma, kako pod Franjom Tuđmanom, tako i pod njegovim stvarnim ili
formalnim nasljednicima Račanom, Mesićem, Šeksom i sličnima. Lažno se
predstavljajući kao reformatori, bivši komunisti i titoisti predstavljaju se u
hrvatskoj politici kao «socijaldemokrati», kao «narodnjaci», kao «politički
centar» ili kao «desni i lijevi centar», a svi zajedno kao «antifašisti».
Jedino oni političari u Republici Hrvatskoj koji se predstavljaju kao
antikomunisti u stvarnosti su demokrati (osim onih antikomunista koji se deklariraju
kao fašisti), bilo da se radilo o pravašima ili demokršćanima, osim onih lažnih
pravaša koji su se predstavljali kao (neo)ustaše ili se pozivali na poglavnika
Pavelića iz razdoblja NDH, a u stvarnosti bili doušnici bivše jugoslavenske
tajne službe, udbaši i kosovci. Istina o zločinima komunizma potrebna je i zato
što je velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku vođena i pod crvenom
zvijezdom petokrakom, a ne samo pod simbolom četničke mrtvačke glave. Istina o
zločinima komunizma podsjeća hrvatsko društvo kako je nužna potreba za
lustracijom bivših komunista u političkom i javnom životu Republike Hrvatske i
zašto ona nije na vrijeme provedena, ako će uopće istinski biti provedena u
djelo, jer bez provjere prošlosti bivših komunista pripadnici građanskog
društva nisu svi u stanju razlikovati dobro od zla, jer se zli predstavljali
kao dobri, a dobre su žigosali kao zle, što je također vrsta zločina i to
perfidnog i suptilnog zločina. Kako se može utvrditi tko je zao, a tko
dobar ? Jedino
po djelima. Zar nije u Evanđelju po Mateju napisano i rečeno:
Čuvajte se
lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim će te ih plodovima
prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s
bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo
stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti
nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe
se i u oganj baca. Dakle: po plodovima će te ih njihovim prepoznati» (Isus, Ev.
Mt. u poglavlju o Lažnim prorocima).
Lažni proroci i istinski
hrvatski branitelji, rodoljubi i vjernici
Sjetimo se rasprava u hrvatskom
društvu o antifašimu, o antifašistima i antikomunistima. Dobroslavu Paragi komunisti
priznaju antikomunizam kao njegovu odrednicu i borbu protiv komunizma (zbog
čega se jugokomunisti od 1981. nalaze u izvanrednom stanju), dok ga prešućuju
kao žrtvu komunizma/titoizma, ali lažni antifašisti ili komunistički
antifašisti lažno su ga u medijima oklevetali i kleveću kao «fašista,
crnokošuljaša, ustašu» ili čak kao
predvodnika «prvorazredne nacističke organizacije», kao što ga je
oklevetao Josip Manolić, prvoborac prvorazredne boljševičke organizacije. Cilj
kleveta protiv Dobroslava Parage je bio i jest obezvrijediti njegova
svjedočenja o istini o zločinima komunizma i titoizma. Dobroslav Paraga je
lažnog pravaša Antu Đapića optuživao kao «crnokošuljaša» i sljedbenika
poglavnika Ante Pavelića, ali s pravom, dakle, nije ga klevetao ili iznosio
lažna svjedočanstva o njemu jer se Anto Đapić sam hvalio da je ponosan što je
nositelj izborne liste koju je nekoć nosio dr. Ante Pavelić (poglavnik),
fotografirao se ispod poglavnikova portreta, nosio crnu ustašku odoru i ustaško
znakovlje, i pozdravljao fašističkim pozdravom uzdignutom desnicom. Bivši
komunisti i antifašistički komunisti, kriptokomunisti ili skriveni komunisti u
liberalnoj demokraciji Republike Hrvatske lažno su optuživali i optužuju
Dobroslava Paragu koji je kao istinski demokrat i izvorni starčevićanac iznosio
i iznosi istinu o bivšim komunistima u Republici Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, i onima drugima u Srbiji. Ako se nekoga po njegovim djelima
prepoznaje, onda su to djela Dobroslava Parage i nedjela Franje Tuđmana,
Stjepana Stipe Mesića, Josipa Manolića i Josipa Perkovića, Ivice Račana i Vesne
Pusić, Vladimira Šeksa i Ive Sanadera i dr. koji su vršili i propagirali i
provode cenzuru nad Dobroslavom Paragom. Na optužbe Dobroslava Parage protiv
Franje Tuđmana da je sa Slobodanom Miloševićem dijelio u Karađorđevu Bosnu i
Hercegovinu, i da je u ratu (velikosrpskoj agresiji) dijelio BiH sa srbskim
«voždom», tim balkanskim zločincem, i sa zločincem Radovanom Karažićem, da je
«Francek» izdao Vukovar i Bosansku Posavinu, bosanskohercegovačke Hrvate i
Vukovarce, bivši partizanski major i Titov general «JNA» Franjo Tuđman
odgovorio je montiranim političkim sudskim optužnicama protiv Dobroslava
Parage, lažnim i klevetničkim medijskim optužbama, bez prava optuženog na
ispravak krivih, lažnih informacija, najčešće bez prava na demanti, zatim,
organiziranim političkim atentatima na njega i smrtonosnim atentatom na njegove
najbliže suradnike Antu Paradžika i generala Blaža Kraljevića i osam stožernih
časnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i druge pravaše i hrvatske bojovnike,
dakle, političkim ubojstvima ili fizičkim likvidacijama. Po djelima će te ih prepoznati. (Isus) Nije Dobroslav Paraga dao
ubijati Tuđmanove suradnike, nego obratno, Franjo Tuđman dao je ubijati
stranačke suradnike i suborce Dobroslava Parage, i to unatoč tome što je kao
prvi predsjednik Republike Hrvatske formalno u novom hrvatskom ustavu
(temeljnom zakonu) dao ukinuti smrtnu kaznu koja je postojala u Titivoj
Jugoslaviji. Ne sudite da ne
budete suđeni! Jer sudom kojim sudite
biti će te suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. (Isus) Tko je godinama i
godinama ustrajavao na istrazi o Paradžikovu ubojstvu, o ubojstvu Blaža
Kraljevića i njegove pratnje, te još uvijek istraje u rasvjetljavanju tih
kardinalnih zločina? Pregledom u sudske i državnoodvjetničke spise hrvatskoga
pravosuđa, pregledom tiska toga doba i, rjeđih, radio i TV-zapisa i emisija
vidi se da je Dobroslav Paraga pokušavao javno rasvijetliti pozadinu političkih
ubojstava svojih suradnika i suboraca, da je ukazivao na odgovorne, na
nalogodavce i izvršitelje odnosno na počinitelje, podnosio kaznene prijave
protiv osumnjičenih, apelirao na demokratske političare na Zapadu da podrže
demokraciju u Hrvatskoj, a ne bivše komuniste, dok lažni pravaš i komunistički
doušnik Anto Đapić nije ništa poduzimao glede rasvjetljavanja ubojstva Ante
Paradžika i Blaža Kraljevića i ostalih žrtava tuđmanizma i Tuđmanova
kriptokomunizma, dok gotovo svi drugi političari u Hrvatskoj šute o tim
nečasnim egezekucijama. Tko je prvi tražio ukidanje Trga maršala Tita u Zagrebu, i zakon o ustroju državne ustanove za
prikupljanje dokumentacije o zločinima jugokomunizma, zakon o zabrani javnog
isticanja totalitarnih simbola komunizma, i ustaštva, četništva, fašizma i
nacizma ako ne Dobroslav Paraga. (D. Paraga je još u vrijeme totalitarne
Jugoslavije hrabro progovorio o zločinačkom sustavu logora na Golom otoku, gdje
je bio i zatočen.) Tko je pozivao hrvatske dragovoljce na obranu Hrvatske i BiH
od velikosrbske agresije ako ne Dobroslav Paraga. Netko će reći da je i Franjo
Tuđman pozivao na obranu od velikosrbske agresije, što je točno, ali po djelima
se nekoga može prepoznati, a Dobroslav Paraga je Vukovaru pomogao kad je
Vukovarcima bilo najteže, i kad su od hrvatskog vrhovništva ostavljeni na
cjedilu, što je potvrdila i moralna pismena optužnica Siniše Glavaševića kojom
je optužio Franju Tuđmana i saborske zastupnike za veleizdaju! Po djelima će te ih prepoznati. (Isus) Tko
je povodom pada Vukovara o Dobroslavu Paragi dao napisati monstruozno lažno
državno izvješće nego Josip Manolić po nalogu Franje Tuđmana. Tko je od očiju
javnosti skrivao predsjedničko izvješće i istinu o padu i izdaji Bosanske
Posavine 1992. godine nego Franjo Tuđman. Marksistički književnik Miroslav
Krleža rekao je istinu o samome sebi: Čovjek
može izmisliti i najzamršeniji stroj, ali ne može lopatu koja će istinu
zakopati. Tko je imao hrabrosti tužiteljstvu međunarodnog suda za ratne
zločine ICTY u Den Haagu prijaviti Franju Tuđmana kada su svi državni
odvjetnici i političari u Republici Hrvatskoj odbili pozvati prvog predsjednika
Hrvatske demokratske zajednice, te u stvarnosti zločinačke organizacije, i
predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana na odgovornost, ako ne Dobroslav
Paraga. Tko je od Dobroslava Parage ukrao Hrvatsku stranku prava (HSP) i dao je
na zlouporabu uzurpatoru Anti Đapiću ako ne Franjo Tuđman, Josip Manolić,
Nikica Valentić, Jurica Malčić, Jadranko Crnić i ostali «drugovi». Po djelima će te ih prepoznati. (Isus) Tko
je zbog govora istine bio godinama i godinama pod medijskom cenzurom i cenzurom
državnog ali i privatnog tiska, pod čeličnom cenzurom Hrvatske radio-televizije
ako ne Dobroslav Paraga, koji je i danas sa svojim suradnicima pod stopostotnom
cenzurom. Oni koji su lagali poput Ivice Račana, Savke Dabčević Kučar, Vesne
Pusić, Radimira Čačića, Ante Đapića, Vladimira Šeksa, Dražena Budiše, Ivića
Pašalića, Đurđe Adlešić, Branimira Glavaša, Vesne Škare Ožbolt, Ive Sanadera,
Ivana Jakovčića, Milorada Pupovca, Zlatka Tomčića, Slavka Linića, Josipa
Manolića, Željke Antunović i drugi kriptokomunisti bili su i jesu stalno
nazočni u elektroničkim i tiskanim medijima. Tko je, dakle, u hrvatskom društvu uništavan i sputavan, oni koji su
lagali, ili oni koji su nastojali govoriti istinu, koji su se borili za slobodu
riječi, i oni koji su iznosili istinu na svjetlo dana?
Istina o zločinima komunizma
potrebna je i zato što bivši komunisti ističu samo zločine fašizma, posebno
zločine ustaša koje pri tome uvečavaju. O kojoj perverziji se radi svjedoči
istinita činjenica da je totalitarni poredak ustaškog režima trajao četiri
godine, a totalitarni poredak zločinačkog komunizma trajao je na tlu Hrvatske
45 godina. Pri tome, naravno, nijedna žrtva komunizma nije više vrijedna od
žrtve ustaštva, niti je ijedna žrtva četništva manje vrijedna od bilo koje
žrtve antifašizma. Istina je potrebna i zato što bivši komunist Stjepan Mesić
sa položaja predsjednika Republike Hrvatske, dakle, s najvišeg položaja u
hrvatskoj zemlji tvrdi da su žrtve komunizma manje vrijedne od žrtava fašizma,
jer da je najveći broj žrtava komunizma počinio zločine nad antifašistima, što
je monstruozna laž, a nije bilo na komunistima da sude i presuđuju
antikomunistima, kao što nije bilo moralno sudjelovanje Sovjeta u Nürnberškom
međunarodnom vojnom tribunalu Saveznika zato što je SSSR 1939. sudjelovao u
napadu na Poljsku, te napao Finsku, i pobio zarobljene poljske časnike u Katynu
1940. godine. Istina o organiziranim zločinima komunizma potrebna je i zato što
u pravnoj državi Republici Hrvatskoj nisu procesuirani masovni egzekutori
jugokomunističke tajne policije OZN-e i ubojice hrvatskih emigranata, kao niti
partijski počinitelji za pisaćim stolom (Schreibtischtäter).
Istina o zločinima totalitarnog komunizma potrebna je i zato što je ideologizirana
jugoslavenska (marksističko-titoistička) historiografija krivotvorila povijest
komunizma, tako da je hrvatskoj historiografiji, temeljenoj na povijesnim
činjenicima, istina o zločinima komunizma potrebna kao gladnome kruhu, u
vrijeme kada se iznošenje istine o zločinima komunizma u Hrvatskoj
moralno-politički osuđuje, ili pod medijskom cenzurom i prešućuje. Istina o
zločinima komunizma skida veo sa sadašnjosti, a budućnost je onda više
perspektivna, u ljubavi i miru. Ljudi svih zemalja, ujedinite se u borbi protiv
laži kripktokomunista i za istinu o zločinima komunizma !
Doći će
vrijeme kada će ljudi u hrvatskom društvu, i šire, djelovati ujedinjeno protiv
filozofskih uvjerenja koja nisu ispravna – kao što je uništavanje ljudi koji
govore istinu. Onog trenutka kad se dovoljan broj ljudi nađe u ujedinjenom
istinoljubivom mnoštvu, ako se uključe u borbu za svjedočenje istine, oni
(lažovi) ih ne mogu sve kazniti.