HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

09. veljače 2007.

 

 

HRVATSKOJ POTREBNA VLADA SA IZVANREDNIM OVLASTIMA KOJA BI SADAŠNJU POSPREMILA IZA REŠETAKA!

 

„RH je ostala talac Tuđmanovih strateških pogrešaka i zabluda kao i Račanove nepodnošljive partitokracije, korupcije i nepotizma. Na djelu je, nasuprot Ustavu koji definira Hrvatsku kao socijalnu državu, ultrastihijski-latinoamerički model neoliberalnog tržišnog gospodarstva“ (HSP1861. u „Novom listu“, od 02.12.2002.)

 

 

Što se promijenilo od dolaska na vlast Račanove koalicije 3. siječnja 2000. godine pa do njezinog naprasnog odlaska s vlasti 2003. i dolaska na vlast isto takve neefikasne, korumpirane i kompromitirane kriptokomunističke Sanaderove vlasti u kohabitaciji s predsjednikom Mesićem iz titoističkog ureda na Pantovčaku, pa do danas?

 

Što se u biti na bolje promijenilo u Republici Hrvatskoj od državnog udara protiv predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage od 28. rujna 1993. godine, i instalacije uzurpatora i pravaškog Jude Ante Đapića na čelo Hrvatske stranke prava, pa do 8. veljače 2007. godine? Da li je hrvatsko društvo profitiralo s nasilnim izopćenjem iz hrvatske političke javnosti Dobroslava Parage i cijelog niza mladih političara iz Hrvatske stranke prava 1861. kao i njihovog nasilnog odstranjenja iz demokratske borbe za vlast? To je pitanje na koje će hrvatskim građanima mnogi odgovorni u RH morati dati odgovor, sada, ili u trenutku svođenja konačnih računa, jer previše je krvi i znoja proliveno od strane hrvatskih branitelja u borbi protiv velikosrpske agresije i za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske, a da bi se titoistički dripci i tuđmanoljupci tako poigravali s hrvatskom državom, njenom budućnošću i sadašnjošću i budućnošću njenih stanovnika i potomaka.

 

Da li su parlamentarni političari i njihove impotentne stranke i partije (kao derivati SK) ikada zahtijevali sudsko-pravni epilog cijelog niza bombaških atentata na Paragine pravaše, rasvjetljavanje državnog terorizma protiv Hrvatske stranke prava i njezinog vodstva na čelu s ubijenim dopredsjednikom Antom Paradžikom i tridesetak Paraginih suradnica i suradnika, kao i cijelog niza drugih političkih ubojstava, od atentata na Antu Paradžika (Budišinog kuma koji ga je ostavio na cjedilu), do zasjede i ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegove osmeročlane pratnje, pa preko odskočne mine za haaškog svjedoka protiv Tuđman-Manolićevih zločina i hrvatskog branitelja i časnika HV Milana Levara, i napada na Starčevićev dom u Zagrebu od strane Tuđmanovih snaga sigurnosti i deložacije Hrvatske stranke prava na čelu s Paragom iz njezina doma na Trgu Ante Starčevića u Zagrebu, i njezino razvlaštenje, pa do same krađe Hrvatske stranke prava od strane Hrvatske demokratske zajednice? Da li i danas na navedene izvitoperene pojave u Republici Hravtskoj reagira Hrvatski helsinški odbor za zaštitu ljudskih prava (HHO) odnosno zagrebački ured te međunarodne nevladine organizacije, na čelu s kontroverznim Žarkom Puhovskim, kojega mediji u RH pitaju za sve što se u državi dogodi, bilo važno ili nevažno – Ž. Puhovski je „specijalist“ za sva društvena pitanja. Da li na navedene nepravde reagira Rimokatolička crkva u Hrvata odnosno Kaptol, ili je jedina briga Crkve i kardinala Bozanića da trgovanjem s premijerom Sanaderom dobije što bolje financijske mogućnosti za – za što?

 

„Novi list“ prenio je 2. prosinca 2002. godine, dakle, prije pet godina, priopćenje Središnjeg odbora Hrvatske stranke prava 1861. od 23. studenoga 2002. na čijoj su sjednici pravaški dužnosnici prihvatili osam točaka, kojima je postavljeno pitanje, zašto vladajuća garnitura „ nije uspostavila pravnu državu, deblokirala rad i neovisnost pravosuđa i progon organiziranog kriminala, pa je time onemogućila Republici Hrvatskoj ulazak u EU i NATO, zbog čega je schengenska granica danas na rijeci Sutli, a ne na Drini!“ Za međunarodne integracije HSP1861. traži „striktna jamstva očuvanja državnog i nacionalnog suvereniteta hrvatskog naroda. U ovom trenutku, Hrvatska ne želi na Balkan, a EU ne želi Hrvatsku“. HSP1861. dalje je naglasila da vladajuća (tada Račanova) garnitura Tuđmanovu pljačkašku pretvorbu i privatizaciju provodi pod geslom „sve naše prodajmo tuđinu“, te se konstatira da nije provedena revizija privatizacije i pretvorbe, a umirovljenicima nije vraćen ustavni dug, dok strani kapital nije stigao u Hrvatsku, a nije donijet niti antikorupcijski zakon. HSP 1861. je godine 2002. upozorila hrvatsku javnost da vlast uvodi u kazneni zakon politički i verbalni delikt iz doba Jugoslavije pod izgovorom suzbijanja tzv. neoustaštva, dok istovremeno u državne službe vraća najgore represivne kadrove propalog jugokomunističkog režima, poput bivšeg zatvorskog upravitelja u Lepoglavi, druga Bistrovića, koji je maltretirao političke zatvorenike, a kojega je Račanova vlast sa liste Hrvatske narodne stranke postavila za ravnatelja splitskoga zatvora itd. Poziv za zaštitu od kriptokomunizma sam je po sebi poziv za uzbunu i zaštitu temeljnih postulata demokracije. U 6. točci HSP 1861. prosvjeduje 2002. godine „protiv 60. obljetnice proslave partizanskog korpusa čiji su članovi, ali i organizatori proslave, ogrezli u teškim ratnim zločinima i sudjelovali u masovnim političkim suđenjima na kojima su se izricale tisuće godina zatvora za političke delikte, istovremeno zatirući nositelje istinske i legitimne predstavnike antifašističke hrvatske ljevice, čiji je vođa Andrija Hebrang krvavo smaknut od titoističke sljedbe“.  HSP1861. prozvala je tadašnjeg premijera Račana, i, još uvijek nažalost aktualnog predsjednika i fosila, Stjepana Mesića, zbog zanemarivanja ustavne dužnosti da brinu o hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, kako bi Hrvati moglo ostvariti elementarna nacionalna, građanska, ljudska i vjerska prava. U posljednjoj, 8. točki odluke Središnjeg odbora Hrvatske stranke prava 1861. iz 2002. godine podsjeća se hrvatsku javnost na protuustavnu krađu i otimanje Hrvatske stranke prava, kao i blagoslov te krađe od strane Račanove ministrice Ingrid Antičević Marinović, koja se sada, nakon odbačene optužbe za korupciju (na kojoj osnovi je optužba odbačena?) i odbijenice državnog odvjetništva da aktivira kaznenu prijavu HSP1861. iz 2002. godine protiv nje, ponovo vraća u politički život, dok njen partijski šef, rođen u Njemačkoj, umire u Njemačkoj od raka i do posljednjeg daha se nalazi na najvišoj partijskoj funkciji, kao svojedobno njegov idol –krvnik Josip Broz Tito, iako je zbog morala u politici trebao odmah napustiti fotelju nakon izbornog poraza od 2003. godine. Međutim, zašto je sada u „Hrvatskom pravu“ navedeno izvješće o stanju države i nacije Hrvatske stranke prava 1861. otprije pet godina?

 

Pretpostavlja se da javnost danas zna odnosno svjesna je da se od tada do danas ništa novoga u RH nije dogodilo, naprotiv, stanje se pogoršalo, pacijent RH, ne samo predsjednici kriptokomunističkih partija, umire od metastaza, dok hrvatsko društvo prosvjeduje samo zbog odredbe o 0,0 promila alkohola u krvi za vozače. Kada se izvješće HSP-a 1861. iz 2002. usporedi s godišnjem izvješćem Europske komisije iz 2006. o napretku reformi u Republici Hrvatskoj, dolazi se do frapantnog podudaranja činjenica u jednom i drugom izvješću, bez obzira na vremensku distancu od jedne komunističke petoljetke. Što to znači? To znači da je društveno-politički život naše zemlje zacementiran, to znači da kriminalci, a ne političari vode državu, to znači da nema niti će biti učinkovite antikorupcijske borbe, posebno ako u glavnom državnom tijelu za borbu protiv korupcije sjede tipovi poput sina udbaškog killera, ili poput kompromitiranog šefa tajne službe Tomislava Karamarka, koji je 2000. godine u Hrvatskom saboru trgovao s lažnim magistrom Đapićem oko Hrvatske stranke prava i Mesićevih ustavnih ovlasti. Pored toga, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije sposoban državni dužnosnik za obračun s organiziranim kriminalom kada je štitio i štiti organizirani kriminal u vidu svojedobno organizirane krađe cijele jedne političke stranke, Hrvatske stranke prava, a prošle godine i cijele jedne židovske općine, one u Zagrebu. (Državno odvjetništvo goni generala Ivana Andabaka zbog navodnog šverca kokaina, ali ga ne goni zbog ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegove pratnje od 9. kolovoza 1992. godine, što je bio čin državnog terorizma i ratnog zločina koji ne zastarijeva, a uz to je Andabak priznao u „Globusu“, a postoje još i iskazi živih svjedoka, da je počinio navedeni zločin.)

 

U našoj zemlji uveden je organizirani sustav otimanja oporbenih i nevladinih institucija, čime RH, ne da nije postala civilno društvo, nego se vratila u društvo Staljina i Tita kada se kralo sve u šesnaest, od imovine do ljudskih duša. Trijumvirat Sanader-Mesić-Račan zadužio je RH kreditima (oko 30 milijardi US dolara), tako da ni „mali Račan“, kako je Račanova četvrta žena neki dan najavila rođenje unuka, neće moći otplatiti dugove svoga djeda Ivice Račana i „pradjeda“ maršala Tita, a vjerojatno osobno neće ni morati otplaćivati ako će nereformirana i lažna politička opcija njegova djeda ostati u Hrvatskoj, ne samo na vlasti ili u parlamentarnoj oporbi, nego sveprisutna u hrvatskom društvu, od Bandića do Đapića i sličnih „parazita“ koji rasipaju državni proračun bez posljedica i kazne, ali ne dovijeka!

 

Za Hrvatsku – Šerif, a za kriminalce i izdajice – zatvor !

 

Europi bi bilo najbolje da RH ostavi do negdje 2030. godine izvan granica Unije, a do tada će demokratske snage valjda uspjeti obračunati s ostacima moćnog titoističko-staljinističkog oktopusa koji guši građansko društvo, principe pravne države, slobodu medija i ekonomske slobode, poduzetništvo, i duhovni napredak ove stagnirajuće stare nacije, stare ne samo u demografskom nego u povijesnom smislu, u mladoj državi – izloženoj pljački i neredu kao u doba turskih ratova i pustošenja. Hrvatskoj je potreban Šerif koji će uvesti zakon i red – za početak, a onda na širokoj društvenoj bazi graditi demokratsku platformu s višestranačkim parlamentarnim sustavom, civilnim društvom, medijskim slobodama, građanskom ravnopravnošću, ljudskim pravima i pravima hrvatskog naroda u RH, BiH i svijetu!