HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

14. veljače 2007.

PREDSJEDNIK KOJI TO NIKADA NIJE SMIO BITI!

Mesićev drski revizionizam, nepoznavanje elementaranih činjenica, okruženost mentalnom i fizičkom kugom komunizma, začahurenost i uskogrudnost, nepromišljenost i kratkovidnost, hipoteka mračne prošlosti, suradnje sa tajnom komunističkom policijom i velikosrpskim agresorom dovode ovog čovjeka u teže stanje nego li je ono u kojem se trenutno nalazi šef jugoslavenskih ekskomunista Ivica Račan.

Mesić i njegovi kratkovidni, titiozmom i zločinima opterećni neostaljinistički savjetnici skuhali su ovu najnoviju poparu sa Talijanima. Mi jako dobro pamtimo povijest za razliku od Mesića i njegovih mračnih pomagača, i znamo što je u prošlosti Hrvatskoj i hrvatskom narodu stizalo sa zapadne obale Jadrana kroz duga stoljeća, od kneza Domagoja pa do duboko u 20. stoljeće/aneksija, iredenta, okupacija, Mlečani, itd/. Međutim, Mesić i njegovi neostaljinisti nemaju pravo, ama baš nikakovo pravo vrijeđati i ponižavati svoj vlastiti narod suludim doskočicama da su fojbe bila osveta za mnogo gore fašističke zločine, jer onda se i ne može drugo niti očekivati već da predsjednik Italije počne govoriti o krvožednoj slavenskoj mržnji i aneksionističkim težnjama.

Mesićev advokat iz riječkog «Novog lista», neznanjem i mržnjom na starčevićanstvo i Hrvatsku stranku prava 1861. opsjednuti Neno Miščević, nedavno je zlorabio cijelu stranicu «Novog lista» /koji je već godinu dana zatvorio svoje stranice nama i mnogim drugim demokratski orjentiranim skupinama i pojedincima u Hrvatskoj i zbog toga više nema pravo nositi etiketu slobodnih i demokratskih novina, na što je ranije godinama imao pravo/, da bi opravdao Mesićeve sumanute gluposti koje daju snažan alibi da europske demokracije počnu čitati novu lekciju iz ponašanja «nižoj slavenskoj braći».

Mesića i Miščevića valja razumjeti, oni su okorjeli titoisti i zatočenici vlastitih sofizama i laži, jer opravdavati titoističke pokolje i fojbe, braniti i zagovarati Tita mogu danas samo zaslijepljene i moralno beskrupulozne figure. Ne priznavati zločinački karakter Titove partije u kojoj su proveli dobar dio svojeg života, njihov je problem. No, to postaje nacionalni problem kada Mesić i drugovi svoje zablude, krivnje i krive zaključke o bitnim događajima iz nacionalne povijesti i međunarodnih odnosa pokušavaju izdići kao vladajući i općehrvatski stav.

Mesiću i Miščeviću bilo bi puno bolje da metu ispred vlastitog praga za što oni nisu sposobni, jer optužbe o Mesićevoj suradnji sa komunističkim tajnim službama i srpskim agresorom na Hrvatsku nisu nikada niti su mogle biti demantirane, budući da se dokazi nalaze u dosjeima zapadnih obavještajnih službi i Haškog suda, a to znači da je Mesić, a ne žrtve poubijane u fojbama, pravi razlog za usporavanje hrvatskog približavanja Europskoj uniji.

Kao što je i sam jesenas demonstrirao, njemu je daleko bliže Castrovo shvaćanje narodne demokracije nego europsko. Osim toga, na Mesićevim dvorima na Pantovčaku nalaze se osobe javno prozvane kao komunistički ratni zločinci i koljači, a to je onda više ne samo Mesićev problem, ne samo općehrvatski i općenacionalni problem, već to postaje međunarodni problem od prvorazrednog značenja.

Zar nije Parlamentarna Skupština Vijeća Europe donijela prije godinu dana propozicije po kojima počinitelji komunističkih zločina i suradnici tajnih komunističkih službi ne mogu ostajati u državnim službama niti na političkim i državnim dužnostima.

Vjerojatno je najnoviji doprinos ostvarenju te rezolucije u Hrvatskoj, Mesićevo opravdavanje komunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata sa ratnim, fašističkim zločinima.

Ili je Mesićevo prianjanje uz Rezoluciju Vijeća Europe, slanje komunističkog obavještajca i Titovog odličnika kao prvog hrvatskog diplomata u Republiku Francusku.

Usprkos titoističkim dinosaurima poput Miščevića i Mesića, topli vjetar koji je zapuhao iz Varšave i Budimpešte, izgleda da se uskoro primiče Jadranu.