HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

17. veljače 2007.

IZLOŽBA U NOVOM MESTU O ŽRTVAMA KOMUNIZMA

“PRIKRITO IN OČEM ZAKRITO”

Dok Slovenija velikim koracima napreduje u istraživanjima zločina komunizma, o čemu svjedoči i četvrti postav muzeja o žrtvama komunizma u posljednjih godinu dana, ovaj puta u Dolenjskom muzeju u Novom mestu (Zagrebu prvi veći susjedni grad na Zapadu), Hrvatska velikim koracima nazaduje, predvođena predsjednikom Mesićem, premijerom Sanaderom i predsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom koji čak ne žele potpisati međunarodni sporazum sa Republikom Slovenijom o povratku posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava komunizma iz Slovenije

U petak, 16. veljače 2007. godine je slovenski državni vrh, predvođen predsjednikom parlamenta Republike Slovenije, kao i ministrom pravosuđa, otvorio novi izložbeni postav o žrtvama komunizma, četvrti po redu u posljednjih godinu dana, u Dolenjskem muzeju u Novom mestu. Nazočna je bila Slovenska radio-televizija, uz mnoštvo novinara različitih slovenskih lokalnih medija, zatim, vojni ataše Savezne Republike Njemačke i drugi predstavnici diplomatskog zbora, preživjele žrtve komunizma, među njima nekoliko hrvatskih žrtava komunizma, zatim, mnoštvo građana, predstavnika slovenskih udruga koje se bave istraživanjima zločina komunizma, kao i biskup Rimokatoličke crkve iz Novog mesta, uz nazočne vjernike i građane. Iz Hrvatske od predstavnika vlasti nije nitko bio nazočan, ali zato nevladina organizacija Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma.

Otvaranje izložbe o žrtvama komunizma, pod naslovom “Prikrito in očem zakrito”, na temu masovnih grobnica u Sloveniji 60 godina po svršetku Drugog svjetskog rata, popraćeno je prigodnom pijetetskom glazbenom solo-izvedbom jednoga slovenskog umjetnika, te znakovitim govorima voditelja obilježavanja i iskapanja masovnih grobnica žrtava komunizma u Sloveniji, sveučilišnog profesora i šefa slovenskog državnog povjerenstva dr. Mitje Ferenca, i ministra pravosuđa dr. Lovre Šturma, koji je naglasio da je i Slovenija kasnila u istraživanju zločina i žrtava komunizma, ali da se Republika Slovenija 1990. nakon pada Berlinskog zida opredijelila za demokraciju nasuprot komunizmu, i prihvatila civilizacijske odredbe Povelje OUN o ljudskim pravima, te da je istraživanje zločina komunizma dio civilizacijske stečevine, nužna za moralno-duhovnu obnovu društva. Pri tome je naglasio, da će Slovenija istražiti svih do sada preko 500 masovnih grobnica, i to bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost žrtava. Ono što se neslužbeno moglo čuti je da i u Sloveniji postoje snage koje pokušavaju usporiti razotkrivanje istine o strašnim zločinima jugoslavenskih partizana i komunista. Tako je rečeno da je predsjednik Republike Slovenije Janez Drnovšek na jednoj komemoraciji žrtvama komunizma iznio lažnu brojku o 14 tisuća žrtava komunizma u Sloveniji. Istina je, dakako, da je dnevno bilo 14 tisuća žrtava komunizma u vrijeme velikih pokolja organiziranih po maršalu-krvniku Josipu Brozu Titu, u svibnju i lipnju 1945. godine. Da je u Sloveniji sve drukčije, bolje, svjedoči i pozdravni govor dra. Ferenca koji, iako službeni predstavnik slovenske države, nije se ustručavao da i na jučerašnjem otvorenju izložbe kritizira slovenske vlasti da se u istraživanju žrtava komunizma u Sloveniji može još i bolje i brže, jer da se ionako kasni sa svime. Naglasio je da je osobno bio iznenađen brojem masovnih grobnica, jer je početna službena brojka bila oko jedne stotine, a danas službeno preko 500, dok se neslužbeno čulo da ih ima čak 900 !!!

Sve “službene” masovne grobnice u Sloveniji, u kojima leže i ubijene hrvatske žrtve komunizma, koje i čine najveći broj žrtava komunizma u Sloveniji, bleiburške žrtve i žrtve Križnog puta, oko 200 tisuća do pola milijuna, biti će obilježene velikim zvonom po uzoru na zvono u Hirošimi, na kojemu će pisati približni broj žrtava i njihova nacionalnost. U šumi Tezno kod Maribora već postoji takvo jedno zvono. Podsjećamo, na dijelu od 70 metara duljine pronađeno je za vrijeme gradnje mariborskog autoputa u jednom protutenkovskom rovu 1150 posmrtnih ostataka likvidiranih hrvatskih ratnih zarobljenika. Nakon što je tako ogroman broj ubijenih žrtava komunizma iskopan, nadležni istražni sudac iz Maribora zabranio je daljnja iskapanja. Računa se da je protutenkovski rov dugačak 1,5 kilometara, pa čitateljima Hrvatskog prava prepuštamo da sami izračunaju broju hrvatskih žrtava komunizma samo na tom jednome mjestu.

Na izložbi u Novom mestu su prikazani brojni dokumenti o zločinima komunizma, te predmeti iskopani iz masovnih grobnica, poput mnoštva krunica, novčića, pretežito kuna, vojničke čizme žrtava, remenje vojnih odora žrtava, i žice kojima su krvoločni partizani vezali zarobljenim žrtvama ruke prije nego su ih “junački” poubijali. Prikazane su fotografije lokacija masovnih grobnica, i posmrtnih ostataka koji su do sada iskopani, kao i fotografije ekshumacije žrtava komunizma iskopane u Sloveniji u listopadu 1944. godine, a počinjenog partizanskog zločina u listopadu 1943. godine, dakle, još za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako da titoisti nisu ratne zločine počinili 1945. kao “osvetu” nego daleko prije završetka rata kada su planski i organizirano likvidirali sve protivnike komunizma i Jugoslavije.

Možemo li zamisliti da predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks otvara hrvatsku izložbu žrtava komunizma? Teško, zapravo, to je nezamislivo, s obzirom na dosadašnju politiku zataškavanja istine o zločinima komunizma u Hrvatskoj. Istina je za bivše komuniste u Hrvatskoj bolna zato što su titoisti poubijali znatno više žrtava nego talijanski fašisti, srpski četnici i hrvatske ustaše i njemački nacisti zajedno. Uz to komunistički zločini poništavaju laž i propagandu jugokomunista da su partizani bili antifašisti. Naprotiv, partizani su bili najgori zločinci u povijesti koji su temeljito pripremili i izvršili genocid nad narodima.

Vladimir Šeks (HDZ) pod stare dane zalaže se, najednom, za prava žena, i takvo svoje naglo probuđeno opredjeljenje stavlja kao neki brand pred hrvatsku javnost, kao da su svi glupi. A gdje su prava mnoštva žena koje su Šeksovi partizani likvidirali na pravdi Boga 1945. godine, te prije i poslije toga? Gdje su prava žena, supruga, sestara i majki ubijenih hrvatskih ratnih zarobljenika? Šeks štiti osumnjičenog zločinca i terorista Josipa Perkovića koji je od njemačkog pravosuđa optužen kao organizator političkog ubojstva hrvatske žrtve komunizma Stjepana Đurekovića 1983. godine. Tko će Šeksu danas vjerovati da se zalaže za prava žena?

Šeksov šef Sanader pak svojim autoritetom i spregom sa Mesićem prikriva zločine komunizma općenito, te sprečava druge u razotkrivanju zločina titoizma. Kakav je to hrvatski premijer koji do danas još nije potpisao sporazum o povratku posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava komunizma iz Slovenije koji je slovenska vlada predložila hrvatskoj vladi još za vrijeme premijera M-račana! (Ekshumirani posmrtni ostaci hrvatskih žrtava komunizma počinju se u Sloveniji gomilati.)

Nevjerojatno koliko duboko sežu zločini bivših komunista i Jugoslavena, da odbijaju ljudske kosti žrtava koje su prouzročili. Nacisti nisu bježali od odgovornosti prema zločinima kao komunisti koji u Hrvatskoj i drugdje i dan danas negiraju praktički sve što je u vezi sa zločinima komunizma. Kazna koju će im povijest zbog toga odmjeriti biti će zasigurno jedna od najvećih mogućih kazni ovoga svijeta, a hoće li hrvatska pravna država ikada zaživjeti i kazniti komuniste-počinitelje zločina, doušnike, financijere i zaštitnike komunističkih zločina, poput Šeksa, Josipa Manolića, Milke Planinc, Luke Bebića, Josipa Perkovića, Ivice Račana, Stjepana Hršaka, Ante Đapića, Jadranka Crnića, Vice Vukojevića, Stjepana Mesića i “Bude” Lončara, Tomislava Jakića, Silvije Degena, Radimira Čačića, Todorića, Davora Butkovića … i cijele kvazi novinarske ergele koja propagandno pokriva titoističke zločine, DOKTORI IZOKRETANJA koji izokretanjem istine rade ono što je radio Vladimir Iljič Lenjin – LAŽU, dok istinu govoriti i ne znaju – kad je istina u pitanju onda su “nijemi”. No, bivše komuniste kao sjena prate posmrtni ostaci kostiju ubijenih žrtava titoizma koje ni Franjo Tuđman, ni Mračan, Mesić i Sanader nisu mogli niti mogu niti će moći sakriti od očiju i suda javnosti.

Pošto nema šanse da bi službeni Zagreb prihvatio da se postav izložbe o žrtvama komunizma iz Slovenije ustupi Hrvatskoj, hrvatski građani mogu posjetiti Dolenjski muzej u Novom mestu do 20. svibnja 2007. godine, a ne bi bilo loše ni kada bi hrvatski građani napisali svome predsjedniku Republike Mesiću koje prosvjedno pismo, a zašto ne i Sanaderu i Šeksu? Pišite im, podsjetite ih da su obavezni se ponašati civilizirano, da im je međunarodna obaveza (rez. 1481 Vijeća Europe o osudi zločina komunizma) predvoditi prevladavanje zločina jugokomunizma i komunističke prošlosti u Hrvatskoj, podsjetite ih da oni sami pripadaju hrvatskom narodu i da se ne bi smjeli ponašati kao izdajice hrvatskog naroda, te da nemaju pravo biti oportunisti i karijeristi – na račun hrvatskog državnog proračuna odnosno na vaš račun!

(Pišite na Pantovčak, Ured predsjednika Republike Hrvatske, na Trg Svetog Marka br. 2 odnosno Banske dvore i predsjedniku Hrvatskog sabora, a preslike prosvjeda možete poslati na “Hrvatsko pavo on line” radi objavljivanja i dokumentacije.)