HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

26. veljače 2007.

 

 

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

 

 

 

.

 

                      VESNA PUSIĆ I BLEIBURŠKI POKOLJ!

 

Uvjeravamo hrvatsku javnost da je stav predsjednice Hrvatske narodne stranke, Vesne Pusić, o «Bleiburgu», koji je ponovila u emisiji «Nedjeljom u dva» na Hrvatskoj televiziji, 25. veljače 2007. godine, netočan, jer ne odgovara povijesnim činjenicama.

 

Gospođa Pusić je na pitanje, da komentira najavu odlaska kardinala Josipa Bozanića na ovogodišnju komemoraciju hrvatskih žrtava komunizma u Bleiburg, odgovorila da je za nju «Bleiburg kontroverzan», priznajući da se pod sintagmom «Bleiburga» dogodio ratni zločin sa partizanske strane i da su u Bleiburgu i u vezi «Bleiburga» stradali nevini ljudi, ali da se među njima našlo i dosta onih koji da su odgovorni za ustaške ratne zločine. Takav stav, koji zastupa i predsjednik Republike Stjepan Mesić, predstavlja relativiziranje povijesnih činjenica i pokušaj opravdavanja zločina totalitarnog komunizma, suprotno rezoluciji 1481 Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine o osudi zločina režima totalitarnog komunizma. (Njemački dnevnik «Frankfurter Allgemeine Zeitung» je u vezi sličnih stavova predsjednika Mesića o fojbama nedavno naveo da se radi o «nacional-komunističkom» stajalištu.)

 

Povijesne činjenice u vezi odgovornosti za ustaške zločine su sljedeći: najodgovornija osoba za ustaške zločine je poglavnik ustaškog pokreta i NDH Ante Pavelić, koji se u svibnju 1945. nije našao u Bleiburgu gdje je na cjedilu ostavio svo mnoštvo pripadnika Oružanih snaga NDH i hrvatske civile koje je pozvao na bijeg u inozemstvo, i koji su se iz Zagreba uspjeli probiti do Bleiburga od 6. do 15. svibnja 1945. Osim poglavnika ustaškog pokreta bi kao odgovorne osobe za ratne zločine došli u obzir predsjednik i članovi-ministri vlade, koji se, međutim, 15. svibnja 1945. godine, na dan predaje hrvatskih snaga i civila britanskim okupacijskim snagama u Bleiburgu koje su ih, protivno međunarodnom pravu, izručile Jugoslavenskoj armiji maršala Tita, također nisu našli u Bleiburgu, nego u mjestu Rosenbachu, u južnoj Austriji, gdje su 17. svibnja 1945. izručeni zapovjedništvu i političkom komesaru partizanske 11. dalmatinske brigade 26. divizije Jugoslavenske armije. Među izručenima je u toj skupini bio predsjednik vlade NDH dr. Nikola Mandić i doglavnici NDH Ademaga Mesić i dr. Mile Budak i drugi. Prebačeni su 18. svibnja vlakom u slovenske Jasenice i isti dan upućeni u Zagreb, gdje im se trebalo suditi, ali gdje je partizansko-komunistički režim nad njima izvršio izvansudsku likvidaciju. Članove rodbine, uključujući odraslu djecu članova posljednjeg sastava vlade NDH, te visoke vojne zapovjednike Oružanih snaga NDH poubijale su partizanske snage 18. svibnja 1945. u mjestu Crngrob kod Škofje Loke u Sloveniji. (Kćer književnika i političara Mile Budaka su neki partizani silovali i ubili.) U mjestu Crngrob je sveukupno ubijeno bez istrage i suda oko 400 osoba. (Izvor: Joško Radica, «Sve naše Dakse», izdanje u nakladi Matice hrvatske, listopad 2003.)

 

Drugim riječima, u Bleiburgu 1945. nije bilo za ratni zločin eventualno odgovornih osoba iz ustroja ustaškog pokreta i NDH tako da je najmanje nekoliko desetaka tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika i civila iz Bleiburga doslovno de facto, a kamoli de iure, nevino, iako je većina njih ubijena nakon njihove prisilne repatrijacije na području Slovenije (Maribor/Tezno) i Hrvatske (Macelj kod Krapine, Zagreb, Rakov potok kod Svete Nedelje kraj Samobora, Sošice/Jazovka na Žumberku, Bjelovara, Slavonske Požege, Topusko i drugdje). Uz to se postavlja i pitanje, da li je komunistički režim maršala Tita uopće bio mjerodavan suditi za ratne zločine u onim rjeđim slučajevima kada su postojale sudske presude «narodnih sudova» za ratni zločin, jer je istragu vodila totalitarna tajna služba OZN-a, a presude donosili isključivo komunisti, od kojih mnogi i nisu bili pravnici, a često su članovi sudskih vijeća sudova u Titovoj Jugoslaviji 1945./1946. bili nepismeni ili polupismeni. Pored toga je diktator Pavelić postavio nekoliko sastava vlade NDH od 1941. do 1945. godine, te je poznato da je vlada NDH imala isključivo kozmetičke izvršne ovlasti u odnosu prema poglavniku-diktatoru.

 

Goran Jurišić

 

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma

 

Croatian Center of Survey the Criminal Communism

HR – 10000 Zagreb

Mat. br: 1900072, br. žiro-računa Raiffeisen Bank u Zagrebu: 2484008-1102798141

hrcentar.izk@gmail.com