HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

28. ožujak 2007.

Europska pučka stranka EPP prekinula medeni mjesec sa svojom pridruženom članicom HDZ – Europa više ne vjeruje Sanaderovoj slatkorječivosti!

Dana 27. ožujka ov.g. je vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta donio izvješće o napretku Republike Hrvatske u ispunjavanju uvjeta za učlanjenje u Europsku Uniju, te je iz izvješća izbačen amandman zastupnika kluba socijalista g. Swobode koji je u vezi slovensko-hrvatskog spora oko međudržavne granice bio predložio međunarodnu arbitražu, za što se Sanaderova vlada u biti zalaže u vezi rješavanja spora oko Savudrijske vale. Amandman, za koji je lobirao predsjednik HDZ-a i vlade RH Ivo Sanader, doživio je brodolom zbog zahtjeva Europske pučke stranke EPP, čiji je pridruženi član HDZ, da se navedeni prijedlog o međudržavnoj arbitraži između Slovenije i Hrvatske izbaci, na zadovoljstvo slovenskog premijera Janše i njegove stranke koja je punopravna članica Europske pučke stranke. Površni analitičari mogli bi zaključiti da rezultat između Janše i Sanadera iznosi 1:0, ali dublja analiza Sanaderovih poteza prema Europskoj Uniji i Europskoj pučkoj stranci navode na zaključak da Europa više ne vjeruje Sanaderovoj slatkorječivosti. Europljani su shvatili da se iza ušminkanog Sanadera krije doktor izokretanja istine i stvarnog stanja napretka, da ne kažemo nazatka reformi u hrvatskom pravosuđu, borbe protiv korupcije, ali i korak natrag u stanja medijskih sloboda i višestranačke demokracije.

Dana 15. studenog 2006. je vodeći svjetski financijski list The Wall Street Journal donio članak pod naslovom “Hrvatski doktori izokretanja” ili u slobodnom prijevodu Hrvatski majstori medijske manipulacije.

Žestoka ali opravdana kritika ovog uglednog newyorškog lista odnosila se na činjenicu da je hrvatski premijer u iznošenju stava vlade o godišnjem izvješću Europske komisije od 8. studenog 2006. o napretku reformi u Republici Hrvatskoj istaknuo pred domaćom javnošću dijelove izvješća za koja je smatrao da njemu, njegovoj vladi i vladajućoj partiji HDZ idu u prilog, dok je neugodne navode iz izvješća prešutio i rekao da ih smatra “izazovima” za njegovu vladu. Dakako da se na taj način, kako je to Sanader učinio, ne može provoditi reforme, jer najšira hrvatska javnost mora biti upoznata sa golim činjenicama što u Hrvatskoj ne valja, što bi trebalo promijeniti, koga iz državnog aparata od službenika treba zamijeniti, kako teške probleme hrvatskog pravosuđa i rak-rane korupcije učiniti transparentnima, jer hrvatska javnost je pozvana da sudjeluje u rješavanju korupcije koja najviše i pogađa hrvatsku javnost, ali i hrvatsko gospodarstvo. Ugledni financijski list iz Londona, The Economist je Sanaderu pak za Novu godinu poslao čestitku u vidu članka pod naslovom “Hrvatska na močvarnom dnu Europe”, ali Sanader izgleda nije izvukao nikakvu pouku iz kritika vodećih svjetskih listova, dok elektronički mediji premijeru idu na ruku prešućivanjem i cenzuriranjem kritika koje dolaze iz svijeta.

Čelnik udruženja hrvatskih novinara Dragutin Lučić također kao da ima paradajza na ušima odnosno kao da nije čuo kritiku iz svjetske novinarske udruge Reporteri bez granica koja je u svojemu izvješću krajem prošle godine naznačila da je sloboda medija u Republici Hrvatskoj i u zagrebačkim redakcijama, te odnosom vlade prema medijima, na nižem nivou nego u Banja Luki, Beogradu i Prištini! Nitko od odgovornih u medijima, osim u Hrvatskom pravu, nije imao primjedbe na imenovanje glavnog ravnatelja HRT-a Mirka Galića, glavnog cenzora na HRT-u, hrvatskim veleposlanikom u Parizu. Sada, nakon doslovno prolivene krvi na Prisavlju, dakle, nakon fizičkog obračuna dvoje članova Programskog vijeća HRT-a zbog različitih političkih interesa oko izbora Galićeva nasljednika, izašla je na vidjelo istina o politički podobnim i nepodobnim djelatnicima i kandidatima za čelna mjesta na toj kriptokomunističkoj dalekovidnici, a članica tog vijeća iz nevladine udruge Gong, gospodična Jašić, hrabro je progovorila o problemu političke poslušnosti na HRT-u. Premijer Sanader i Predsjednik Mesić svojim su potpisima na imenovanje Galića veleposlanikom poslali još jedan signal hrvatskoj i svjetskoj javnosti da ne misle prekinuti sa postavljanjem svojih kadrovskih favorita u svrhu gušenja pluralizma u Hrvatskoj, ali i u svrhu friziranja istine o stanju u Hrvatskoj - u svijetu. Ne zaboravimo, g. Dobroslav Paraga, vodeći nekomunistički demokratski hrvatski političar, već punih sedam godina ne smije na HTV i Hrvatski radio zbog crne liste na kojoj se nalazi, a o čemu je svojedobno novinar i voditelj emisije Dubravko Merlić posvjedočio da postoje. Iako je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. D. Paraga dao devedesetih godina 20. st. za vrijeme Tuđmanove diktature nad medijima prvi i najsnažniju potporu hrvatskoj udruzi elektroničkih medija, i čak kod američkih kongresnika lobirao za slobodu medija u Hrvatskoj, što se bilo odrazilo u predloženoj rezoluciji Zastupničkog doma SAD pod brojem 375, u ožujku 1998. godine, u kojoj je od četiri točke bilo u jednoj navedeno da se od hrvatske vlade traži uvođenje slobode medija u Hrvatskoj, bio je na kraju od vodstva te udruge elektroničkih medija, tadašnjeg “Formuma 21”, izigran. Hrvatski novinari su radije željeli i dalje ostati sluge režimima umjesto da slobodno obavljaju svoju profesiju, te je vodstvo hrvatske udruge elektroničkih medija, “Forum 21”, na kraju izdalo Dobroslava Paragu, tako da su mediji danas “slobodni” kao u vrijeme boljševika Josipa Vrhovca, Stipe Šuvara i Ivice Račana, od 1972. do 1990. godine. Nažalost, niti nakon tzv. demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990., kao ni nakon drugih “demokratskih promjena” od 3. siječnja 2000. godine se stanje nije popravilo, bez obzira bili mediji privatni ili tzv. javni. Svi elektronički mediji, primjerice, trenutno obavljaju prljavi posao za Sanaderov HDZ, perući od mračne prošlosti neofašista i antisemita Antu Đapića kroz nekritički odnos prema Sedlarovu sramotnom dokumentarcu o lažnom magistru. Vijeće za elektroničke medije šuti o ovoj najprljavijoj raboti posljednjih godina u Republici Hrvatskoj.

Europska pučka stranka (EPP) svojim je zahtjevom za izbacivanjem amandmana iz izvješća Europskog parlamenta o Hrvatskoj opalio žestoku pljusku upozorenja predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu koji je do sada obmanjivao čelnike EPP-a, gradeći o slici u Hrvatskoj divna Potemkinova sela, i pokušavajući do statusa promatrača u EPP-u progurati ukradenu stranku HSP korumpiranog Ante Đapića, crnokošuljaša i desničarskog ekstremista.

Kada su u EPP-u napokon shvatili da im Sanader podmeće trule jabuke koje bi zarazile one zdrave, prekinuli su honey moon ili medeni mjesec sa premijerom Sanaderom. Na kraju će puknuti i mjehur od sapuna da se Sanaderov HDZ navodno reformirao, s obzirom da je g. Sanader na položaj predsjednika HDZ-a došao unutarstranačkom izbornom prijevarom, po svjedočenju samih glavnih aktera i tadašnjih najužih Sanaderovih suradnika ove namještaljke. O uvođenju diktature unutar HDZ-a da se i ne govori – u toj partiji nema ni trunke unutarstranačke demokratičnosti nego se vlada na komesarskom principu, a tko ne želi svirati po Sanaderovoj tamburici biva “prijekim sudom” izbačen iz HDZ-a preko noći. Brže nije iz Partije izbacivao ni diktator Josip Broz Tito. U svakom slučaju, HDZ će uskoro i sam doći na dnevni red EPP-a, jer zalagati se u Bruxellesu za Đapićev ukradeni HSP i za samog Đapića, to znači potencirati nepravdu u Hrvatskoj i stopirati razvoj demokracije i oživljavanje višestranačkog pluralističkog sustava. Još bi se mogla razumijeti Sanaderova revnost u zalaganju za srbijansku Koštuničinu partiju da postane dio obitelji EPP-a, jer je na dnevnom redu stvaranje balkanske Unije, ali zalaganje još i za vodećeg hrvatskog neonacista Antu Đapića, koji laže da nikada nije pozdravljao uzdignutom rukom na “Sieg Heil!” pozdrav, znači Republici Hrvatskoj krasti njenu budućnost. Već je i Sanaderovo zalaganje za stvaranje balkanske političko-trgovačke unije protuustavni čin, uostalom, isto kao i davanje placeta Đapiću da zadrži ukradenu stranku HSP. Već je davno rečeno da je napadom na HSP godine 1993. od strane Franje Tuđmana napadnut i hrvatski suverenitet, demokracija i višestranačje. Vrijeme je pokazalo da su takve zabrinute optužbe bile na mjestu.

Ništa od Sanaderovog ulaska 2009. u EU !

Sanaderu više nitko ne vjeruje, ni u Europi, ni u svijetu. Zato hrvatske medijske manipulacije i manipulacije hrvatskih doktora izokretanja mogu funkcionirati jedino još kod kuće, ali ne i u demokratskom svijetu. Dok Sanader tvrdi da Republika Hrvatska ulazi 2009. godine u EU, njemačka kancelarka Merkel s najvišeg europskog mjesta demantirala je Sanaderove tvrdnje, naglašavajući nedavno u svom razgovoru za njemačku javno-pravnu televiziju ZDF, da Hrvatska na osnovi sadašnjeg europskog ugovora iz Nice ne može 2009. biti primljena u EU, osim ako se do tada zemlje-članice ne dogovore o novom ustavu Unije, jer su Francuska i Nizozemska odbile na referendumu predloženi europski ustav. Međutim, kancelarka je naglasila da izglasavanje novog europskog ustava uopće nije izvjesno, naprotiv. (O tome je hrvatsku javnost izvijestilo jedino Hrvatsko pravo, dok su drugi mediji tu činjenicu bili prešutjeli, sve dok WAZ nije nedavno ustupio zaseban intervju sa kancelarkom svojoj kćerinskoj tvrtci „Jutarnjem listu“).

Sanaderu prijeti damaklov mač nad glavom, ali prvenstveno zahvaljujući njegovoj nepoštenoj politici. S jedne strane Sanaderu prijeti sindrom neuvjerljivosti pred domaćom publikom, jer je 2003. već jednom tvrdio da RH ulazi 2007. u članstvo EU, da bi sada ispalo kako ni 2009. neće ući u Uniju. S druge strane premijeru Sanaderu prijeti slom na predstojećim parlamentarnim izborima jer njegov koalicijski partner ispod stola, stalna udavača zvana Đapić, ne prolazi u Europi, niti uspijeva na brzinu profilirati ukradenu Hrvatsku stranku prava odnosno oprati se od Đapićeve mračne prošlosti. Izraelski veleposlanik prošle je godine najtočnije u vezi Đapića rekao, da se mora profilirati najmanje pet do deset godina ako misli svijetu dokazati da više ne zastupa antisemitske i neofašističke stavove i svjetonazore. Premijer „Zanada“, kako ga njegov prijatelj i predsjednik Europskog parlamenta, Hans Gerd Poettering, zove, prijateljski mu izbacujući amandman o međunarodnoj arbitraži, doživljava onu narodnu: Tko drugome jamu kopa – sam u nju pada!