HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

02. travanj 2007.

 

 

SLOM ĐAPIĆEVE REHABILITACIJE U DEMOKRATSKOM SVIJETU

 

“IZRAEL SE NE SMIJE KORISTITI ZA ČIŠĆENJE ĐAPIĆEVE PROŠLOSTI“ (Izraelski veleposlanik u RH, 29.3.2007.)

 

NEPOBITNI DOKAZI DA JE ANTO ĐAPIĆ GLAVNI NOSITELJ ANTISEMITIZMA I NEOFAŠIZMA U REPUBLICI HRVATSKOJ:

 

.« Ustaški pokret je biser u hrvatskoj povijesti. Bez ustaškog pokreta ne bi bilo Hrvatske. Ustaštvo je najsvjetlija vertikala HSP-a ! »/tjednik « Bjelovarac ».1995./

2. Ponosan sam što sam nositelj liste koje je nositelj nekada bio ustaški poglavnik Ante Pavelić/dnevnik « Novi list ».1997./

3. « Za dom !» uzviknuo je Anto Đapić. “Spremni !” odgovorilo je mnoštvo od 500 sljedbenika sa uzdignutim rukama na nacistički pozdrav…” /The New York Times, 12.04.1997. članak o Đapiću pod naslovom « Fašisti ponovno rođeni kao očevi hrvatske države »/

4. « Suđenje Dinku Šakiću je politički proces ! » /izjava Đapića na suđenju egzekutoru iz koncentracijskog logora Jasenovac, novinska agencija HINA, 1999. godine/. Šakićevom suđenju za ratne zločine  je prisustvovao  direktor SWCJ Ephraim Zuroff iz Jeruzalema/

 

             5. « Presuda Dinku Šakiću je sramotna za Hrvatsku i ta je presuda ustupak Židovima »/izjava A. Đapića, Glas Amerike, 1999./

6. « Imovina hrvatskim Židovima nije oduzimana za vrijeme NDH nego je davana drugima na upravljanje »/izjava Đapića na predizbornom skupu HSP-a u Varaždinu, 1999./

7. « Vijest o smanjivanju broja Srba je jedna od boljih u zadnje vrijeme »/Hrvatski sabor, 2002./

8. « Nepotrebna je isprika za ustaške zločine protiv Židova koju je izrekao potpredsjednik hrvatske vlade Goran Granić u Yad Vashemu »/izjava A. Đapića, HRT,.2000., /

9.. Ante Pavelić je najveći hrvatski državnik u povijesti/Chicago, 2002. Đapić kao glavni govornik na proslavi 10. travnja 1941. /

10. « Ako hrvatska vlada pokuša izručiti hrvatske generale Haškom sudu, Hrvatska vojska mora reagirati. Bolje je da Hrvatska dobije sankcije nego da nastavi suradnju sa Sudom u Haagu »/ Đapić u dnevniku « Jutarnji list », 1999./

11. « Jedina krivnja ustaškog pokreta je u tome što nije uspio » izjavio je Đapić i čestitao svim okupljenima 10. travnja dan proglašenja NDH 10. travnja 1941. godine/ tjednik « Globus »1996./

12. « Slavimo NDH jer to znači izražavanje volje hrvatskog naroda za samostalnom državom i da nam ne trebaju nikakvi tutori »/  Đapić na proslavi NDH u hotelu « Esplanade », dnevnik  »Vjesnik » 1994./

13. « Odali smo zahvalnost onima koji su prije 59 godina u borbi za svoju državu izrazili volju hrvatskog naroda »/Đapić na obilježavanju NDH, dnevnik « Večernji list » 2001./

 

14. « Đapić je u više navrata izjavio « da Hrvatska ima više štete od pognutih glava nego uzdignutih ruku » opravdavajući njegovo nacističko salutiranje kao što je i poznata njegova izjava « da je ponosan što je nositelj liste koje je nekada bio nositelj Ante Pavelić »/State Department, Country Report 1999-2000/

 

 

15. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ivan Supek i predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora za ljudska prava Vjekoslav Vidović u zajedničkoj izjavi  1999.zahtjevaju zabranu rada Đapićevog HSP-a jer širi nacionalnu mržnju, antisemitizam i jer je Đapić svojim huškačkim nastupima odgovoran za ubojstvo jednog pripadnika srpske nacionalne manjine u selu Berak, u Istočnoj Slavoniji.

16. »Anto Đapić je vođa ekstremne hrvatske desnice i predsjednik proNacističke Hrvatske stranke prava… »/dnevnik « Haaretz », Jerusalem 2005./

 

17. « Milan Levar je dobio ono što je zaslužio »/ »Novi list », « Feral », 2000., Đapićeva izjava o ubojstvu haškog svjedoka u Gospiću u rujnu 2000. godine.

 

18. « U Hrvatskoj nema ratnog zločina i to mora biti aksiom, dogma oko koje ni jedan hrvatski političar ne smije odstupiti . »/Đapić na skupu za zaštitu digniteta Domovisnkog rata u Gospiću,  2000./

 

19. « Đapić izdao osječkoj policiji naredbu da uhite Cigane i oni su uhitili romske trubače. »Dokle sam ja gradonačelnik, u Osijeku neće biti narodnjaka »/Đapićeva izjava u dnevniku « 24 sata » 2006.

 

20. U prosincu 2005. Anto Đapić, predsjednik HSP-a i gradonačelnik Osijeka, javno je razotkrio imena 19 mogućih svjedoka koji su bili spremni svjedočiti o ratnim zločinima na hrvatskim Srbima u Osijeku, što izaziva zabrinutost za njihovu sigurnost i njihovu spremnost da svjedoče pred Sudom/Amnesty International, London,  Svjetski izvještaj 2006./

21. « Jedna od najočitijih i najgrubljih manifestacija odupiranja procesuiranju ratnih zločina je javno objavljivanje, koncem 2005. godine,  od strane zastupnika Ante Đapića, imena osoba spremnih na suradnju sa istražiteljima ratnih zločina, koji su potvrdili iskaz ranijeg svjedoka, koji je ušao u program zašitite svjedoka…/OSCE :Izvještaj o suđenjima za ratne zločine u RH, .2006./

 

22. »Đapićeva profašistička stranka koalicijski je partner Tuđmanu. Oni su poznati po takvim stvarima, kao primjerice, mjesec dana prije, posjetili su Vukovar u stotinjak crnih limuzina, u crnim košuljama, sa crnim zastavama, pjevajući pjesme iz II. svjetskog rata, fašistički pozdravljajući, s crnim mislima u glavi. Dakle, to je koalicijski partner HDZ-a . »/Stipe Mesić, svjedočenje pred Haškim sudom, 1998. godine/

 

23. “Strah me je za moje, sve dok se jedan Đapić šeće u uniformi i diže ruku na ustaški pozdrav I pjevaju pjesme koje sam ja slušala u logoru kad su klali..”/VOA, Glas Amerike, .1998./

 24. Đapićevog autora stranačke himne I glavnog pjevača na Đapićevoj stranačkoj Konvenciji 09. prosinca 2006. Marka Perkovića Thompsona Židovska zajednica Bosne I Hercegovine i Koordinacija židovskih općina Republike Hrvatske proglasile fašistom I presonom non grata.

25. 10. travnja 2006. godine  Predsjedništvo HSP Đapić-Jurišić održalo glavnu proslavu osnivanja NDH 10. travnja 1941. godine  u SAD-u!

 

 

 

Kao što je Hrvatsko pravo nagovijestilo u komentarima o Sedlarovom propagandističko-partijskom uratku o Anti Đapiću koji se temelji na izokretanju istine, na prešućivanju i krivotvorenju Đapićeve političke biografije i njegove mračne prošlosti, Država Izrael neće dozvoliti antisemitu i neofašistu Đapiću da izraelsku državu i židovski narod koristi i zloupotrebljava za čišćenje svoje mračne prošlosti. U razgovoru za „Jutarnji list“ od 29. ožujka 2007. godine je veleposlanik Države Izrael u Republici Hrvatskoj, njegova ekscelencija Shmuel Meirom, dobronamjerno upozorio hrvatsku javnost, parlamentarne i vladajuću stranku, koalicijske partnere ukradene Hrvatske stranke prava, Matu Granića, Sedlara, Đapića, Sanadera, Slavka Linića, Zlatka Kramarića i Friščića i druge, da izraelska država osuđuje pokušaj čišćenja Đapićeve mračne prošlosti lažnom propagandom kako je Đapić preko noći navodno postao prijatelj Židova. Gospodin Meirom je pri tome naglasio: „(...) Rekao sam dr. Graniću također kako nam nije drago što se Država Izrael koristi za čišćenje nečije političke prošlosti. (...)“.

 

Najgnjusniji i klevetnički detalj iz Sedlarovog propagandnog uratka o Đapiću je onaj dio gdje se javnost laže da je do „razlaza“ Đapića sa Paragom došlo navodno zbog Đapićeve želje da Hrvatska stranka prava raskine sa mračnom prošlošću koju je Dobroslav Paraga navodno prenio u HSP iz vremena Drugog svjetskog rata. O kakvoj se laži radi dokazuje činjenica da HSP u Drugom svjetskom ratu uopće nije djelovala, dapače, od diktature kralja Aleksandra bila je zabranjena od 6. siječnja 1929. godine, da bi tu nekoć časnu stranku Oca domovine Ante Starčevića obnovio Dobroslav Paraga 1990. godine sa drugim pravašima, dok je Anto Đapić u vrijeme obnove Hrvatske stranke prava bio član osječkog ogranka Hrvatske demokratske zajednice, otkuda iste godine u HSP unosi svoju mračnu prošlost osumnjičenog doušnika „Kontraobavještajna službe JNA“ (KOS) za koju je na osnovi dokumenta i svog djelovanja javno osumnjičen, a da ta osnovana sumnja do danas nije otklonjena. U svrhu prikrivanja svoje doušničke djelatnosti kao i u svrhu neutraliziranja jedine stranke koja je u to vrijeme imala politički program o hrvatskoj državnoj nezavisnosti, Đapić počinje u Hrvatskoj stranci prava i po Zagrebu paradirati u ustaškoj odori i pozdravljati fašističkim pozdravom dizanjem desne ruke u vis, što radi često i sustavno, posebno na političkim tribinama, i na stranku koja sa ustaštvom nije imala ništa zajedničko navlači kritiku boljševika Franje Tuđmana koji oštricu režima upravlja prema tadašnjem vodstvu Hrvatske stranke prava na čeliu sa Antom Paradžikom i Dobroslavom Paragom. Dok je Paraga u studenome i prosincu 1991. iz političkih razloga, i bez dokaza, u pritvoru po nalogu Franje Tuđmana, Anto Đapić u sjedištu stranke na Trgu Ante Starčevića u Starčevićevom domu u Zagrebu obljepljuje ustaškim parolama i portretima poglavnika ustaškog pokreta Ante Pavelića. U ograncima HSP-a po Hrvatskoj, Đapić od pravaša zahtijeva isticanje portreta poglavnika Ante Pavelića. Od predsjednika stranke D. Parage ultimativno traži udaljavanje Mladena Schwartza sa položaja tadašnjeg glavnog urednika tiskanog izdanja „Hrvatskog prava“, pod obrazloženjem da „jedan Židov ne smije biti na čelu pravaškog glasila“. Prilikom „razlaza“ sa Paragom, Đapić preko svojih agenata u tisku predbacuje hrvatskom borcu za nezavisnost i slobodu podrijetlo njegovih predaka, i broji krvna zrnca. Kad bi se postupalo po toj Đapićevoj nacističkoj logici, tko zna kakva bi krvna zrnca krio Đapićev krvotok, možda cincarska, srpska, turska? Kad bi se postupalo po Đapićevoj nacističkoj logici razmišljanja, onda je predsjednik Čiste stranke prava dr. Josip Frank trebao završiti u nacističkom logoru istrebljenja Auschwitz-Birkenau jer su mu preci bili židovskog podrijetla itd. (Nažalost, mnoge obitelji čiji su preci bili vatreni pristaše Hrvatske stranke prava, završili su u Drugom svjetskom ratu u logoru „Jasenovcu“ i u drugim logorima po okupiranoj Europi.) Pod režimom Adolfa Hitlera bi Anto Đapić odlično prošao, međutim, začuđuje da Đapić već 14 godina odlično prolazi i kod navodnih nominalno demokratskih vlasti RH. Naravno da nije riječ o običnom „razlazu“ Đapića s Paragom, nego o zapovijedi Franje Tuđmana da se D. Paragu pod svaku cijenu ukloni s hrvatske političke scene. Kada u svibnju 1993. nije uspio puč Đapića, Kandarea, Jukića i pokojnog Kvesića iz Kutine, protiv Parage u Hrvatskoj stranci prava, F. Tuđman se poslužio nasiljem i instrumentaliziranjem hrvatskih državnih institucija poput Ustavnog suda, tadašnjeg Ministarstva uprave i Upravnog suda Republike Hrvatske koje su Đapićeve pučiste potezom pera registrirale i potvrdile kao (lažne) predstavnike Hrvatske stranke prava. Podsjećamo javnost da je D. Paraga na položaj predsjednika Hrvatske stranke prava izabran na osnivačkom saboru stranke 1990. godine, kao i na Prvom stranačkom saboru 1991. i potvrđen na Drugom saboru Hrvatske stranke prava godine 1995. u Zagrebu. S druge strane je na političkoj tribini Đapićevih pristaša, nekolicine zavednih članova stranke, i od režima ubačenih spodoba u Kutini, u rujnu 1993. godine, pod velikim portretom poglavnika Ante Pavelića, Dobroslav Paraga navodno smijenjen s položaja predsjednika Hrvatske stranke prava. Na kraju je predsjednik Republike Hrvatske i vrhovnik Oružanih snaga RH Franjo Tuđman postavio svog doušnika Đapića za „predsjednika“ Hrvatske stranke prava.  Međutim, nakon 28. rujna 1993. godine, kada je Ministarstvo uprave ignoriralo stranačke akte HSP-a kojima je Anto Đapić sa skupinom Kandare i društvom isključen iz članstva Hrvatske stranke prava, i nakon 6. siječnja 1994. godine kada je HSP po drugi puta u 20. stoljeću praktički zabranjena (vidi akt Upravnog suda), Anto Đapić nastavlja sa svojim crnokošuljašenjem jer mora i dalje prikriti svoju veleizdajničku djelatnost, pod logikom da nitko jednog ustašu kao Đapića neće povezati s obavještajnom službom „JNA“. Od 28. rujna 1993. do 2003. godine traje službeno uvođenje ustaškog znakovlja u HSP, Predsjedništvo stranke se preimenuje u ustaški „Glavni stan“, zatim slijedi crnokošuljaško paradiranje i izricanje prijetnji političkim neistomišljenicima, salutiranje na nacistički pozdrav „Sieg Heil!“ i veličanje poglavnika Pavelića. Za svo to razdoblje od 1993. do 2003. se ukradena HSP nalazila u koaliciji s vladajućom strankom Franje Tuđmana (HDZ), a nakon 3. siječnja 2000. u koaliciji s Račanovom strankom SDP, da bi se od 2003. do danas Đapić nalazio u koaliciji sa Sanaderom i Glavašem, te sa Đurđom Adlešić (HSLS) i Zlatkom Friščićem (HSS). Rezultat obavještajne akcije protiv Hrvatske stranke prava godine 1993. je bio neutralizacija tadašnje vodeće oporbene demokratske antikomunističke stranke kako vladajući režim ne bi više imao konkurenciju u parlamentarnoj oporbi.

 

Godine 2003. je Đapić trebao sa Sanaderom nakon pobjede na parlamentarnim izborima koalirati na razini vlade RH, što je Sanader usmeno obećao Đapiću, ali je Europska komisija praktički zabranila Sanaderu ulazak ukradene stranke HSP na čelu sa crnokošuljašem Đapićem u vladu odnosno u nacionalnu izvršnu vlast, jer se principi Europske Unije temelje na demokraciji nasuprot komunizmu i fašizmu. Zato je Đapić sa svojom družbom morao ostati formalnu u oporbi, gdje je bio trojanski konj, dok je ispod stola koalirao s vladajućom strankom HDZ u Hrvatskom saboru, što traje do danas.  Kako bi mogao ući u službenu nacionalnu koaliciju sa lažnim magistrom, Sanader savjetuje Đapića da profilira ukradenu HSP, koju je Đapić ocrnio, u modernu stranku kakva je bila u vrijeme dok joj je na čelu bio Dobroslav Paraga, međutim, Đapić, pun taštine, častohleplja ali i straha, nastavlja sa svojim političkim ekstremizmom, pod debelom zaštitom vlasti. Sedlarov film o Đapiću imao je svrhu ad-hoc rehabilitirati Đapića pred demokratskim svijetom, kako bi ukradena HSP mogla ući u poslijeizbornu koaliciju sa Sanaderovom strankom HDZ koja ima žarku želju još četiri godine sjediti u Banskim dvorima. Međutim, ništa od želje ovih umišljenih Balkanaca, jer svijet ne prihvaća Đapićevu mračnu prošlost, i tom lažovu i njegovim političkim zaštitnicima ne vjeruje da se promijenio, jer vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada! Tako je propao projekt zvan „Đapić“, unatoč tome što je lažni magistar imao veliku medijsku podršku, posebno elektroničkih medija i dijela tiska, izuzev Feral Tribunea, i naravno, izuzev on line izdanja Hrvatskog prava. Svi ostali, glavni urednici i određeni novinari, odigrali su svoju pokvarenu igru, igru amnezije o Đapićevom neofašizmu, sve kako bi lopov ostao u kući koju je otuđio ili ukrao, uz pomoć Franje Tuđmana.

 

Zanimljivo je da ona demokratska stranka kojoj ne treba nikakva rehabilitacija, jer nema repove prošlosti niti mračnu prošlost kao Đapićeva sljedba, ili kao HDZ i SDP, Hrvatska stranka prava 1861. sa njenim predsjednikom Dobroslavom Paragom nije u medijima, i nju nitko ne zove u političke emisije HRT-a ili NOVE TV, dok u isto vrijeme pod izgovorom rehabilitacije se u studio zove notorni politički ekstremist Anto Đapić i slični, poput Josipa Manolića i drugova. Ne bi ni Hitlerovo glasilo „Völkischer Beobachter“ bolje manipuliralo javnošću kao što su to unatrag više od jednog desetljeća do danas uradili neki glavni urednici medija u Republici Hrvatskoj u vezi sa Đapićem. U pozadini svega stoji, dakle, vladajući nedemokratski režim i nedemokratska parlamentarna kriptokomunistička oporba. I na sve njih pala je kletva hrvatskog naroda! Drugarice i drugovi, evo vam sad vašeg „opranog“ Đapića koji vam je tako prihvatljiv – uzmite si ga – vaš je, i potonuti će te zajedno s njim kao što je Titanic potonuo zbog ljudskog egoizma koji je htio pobijediti prirodu!