HRVATSKO PRAVO
Prve online
stranačke novine u Republici Hrvatskoj
11.
travanj 2007.
BESKRUPULOZNI NAPAD NJEMAČKOG MÜNCHHAUSENA: LAŽIMA I KLEVETAMA NA REPUBLIKU HRVATSKU, HRVATSKI NAROD I OCA DOMOVINE!
U političkom mjesečniku Euroazijski magazin, koji kao tiskano i online izdanje izlazi u
Saveznoj Republici Njemačkoj, objavljen je 31.3.2007. u broju za mjesec travanj
2007. beskrupulozni napad njemačkog Münchhausena Wolfa Oschliesa na sve
vrijednosti hrvatskog političkog naroda i Republike Hrvatske.
Tko je bio
Münchhausen? Barun Freiherr von Münchhausen svojemu je društvu u vrijeme
turskih ratova pričao svoje fantastične priče, temeljene na lažima i
izmišljotinama o njegovim navodnim podvizima, kao na pr. o letu na topovskoj
kugli iznad neprijateljskih položaja i slično. Slično i Wolf Oschlies leti na
svojoj topovskoj kugli iznad Balkana, i po povratku svojoj publici priča
fantastične priče u kojima Hrvati ispadaju najveći negativci, gori od njemačkih
nacista, dok za Srbe i velikosrpsku politiku nema ni riječi osude, naprotiv,
Srbi su po priči ovoga Münchhausena žrtve navodnih hrvatskih srbomrzaca.
Lažljivac Münchhausen i Wolf Oschlies imaju jedan zajednički nazivnik:
dosljedni su u proizvodnji laži.
Hrvatska javnost je navodnog znanstvenika Wolfa
Oschliesa upoznala u jednome članku “Večernjeg lista” početkom ove godine, kada
je prenijet sažetak njegova članka, i objavljen kritički komentar Oschliesova
članka “Balkanski jezici u Europskoj Uniji” iz prosinca 2006. godine, povodom
ulaska Rumunjske i Bugarske u članstvo Europske Unije početkom ove godine, u
kojemu je navedeni “lingvist” negirao
postojanje hrvatskog jezika,
namećući marksističko-titoističku verziju “srpsko-hrvatskog” umjetnog i
nepostojećeg jezika kojega je totalitarni titoistički režim stvorio tako zvanim
“Novosadskim dogovorom” 1954. godine. Hrvatsko
slovo reagiralo je također jednim kritičkim člankom o Oschliesovoj
protuhrvatskoj jezičnoj propagandi, dok je Hrvatsko
pravo objavilo dva članka o tom simpatizeru kradljivca hrvatske kulturne
baštine i velikosrpskog ideologa Vuka Stefanovića Karadžića. Svi ostali mediji
prešutjeli su bezočni najnoviji napad na hrvatski jezik uoči godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog
kniževnog jezika iz 1967. godine koju je Wolf Oschlies popljuvao. Ovaj puta, međutim, Wolf Oschlies nije samo
negirao postojanje samobitnog i vlastitog hrvatskog jezika hrvatskog političkog
naroda nego je negirao postojanje “bleiburških” zločina jugoslavenskih
komunista i partizanskog režima maršala Tita,
kojega hvali na sva zvona, iako se po svim kriterijima svakog zapadnog
demokratskog društva i svake pravne države radi o ratnom zločincu i krvniku kad
je riječ o tipovima poput Josipa Broza Tita, a broj
žrtava jasenovačkog koncentracijskog logora Wolf Oschlies navodi sa “600
tisuća”, pri čemu bleiburški pokolj ismijava kao u nekom teatru apsurdum, dok sve one, koji
tvrde da u jasenovačkom logoru nije za vrijeme Drugog svjetskog rata od
ustaškog režima ubijeno “600 tisuća” ljudi, naziva “šovinistima” i širiteljima
“jasenovačke laži” koja da je “sastavni dio hrvatske državne filozofije”.
Za bivšeg
građanina “Radničke i Seljačke Države” (DDR), Wolfa Oschliesa, je “Jasenovac”
ništa drugo nego “Balkanski Auschwitz”. Otac domovine dr. Ante
Starčević za šovinistu W. Oschliesa je “politički klaun” i “patološki
srbomrzac”, a hrvatsko društvo da je primitivno, sastavljeno od „idiota“ i
„bedaka“.
Ovaj drski lažljivac tvrdi da su “Hrvati majstori u
samoobmani”, i to da kod W. Oschliesa navodno “izaziva bijes”. Ovaj šovinist u pozitivnom svjetlu
citira velikosrpskog ideologa i pomoćnika ratnog zločinca Draže Mihajlovića,
“liričara” i šovinistu Jovana Dučića: “Hrvati
nisu opasni zato što ni pred kime nemaju strah, nego su opasni zato što se ni
pred kim ne srame” /u kontekstu izricanja navodnih laži/. Jugoslavenski komunistički
koncentracijski logor “Goli otok” za ovoga “stručnjaka” (W. Oschliesa) nije
koncentracijski logor nego samo “radni logor” iz kojega da je Tito pustio sve
staljiniste “nakon što je Hruščov pred njega kleknuo 1954. godine”, a poslije
da su tamo bili zatočeni klasični kriminalci, i da je to to, a sve drugo o
“Golom otoku” je po Vuku Oschliesu “bajka”, dok da je stvarna istina navodno
ta, da su “jasenovačke žrtve spaljivanje u pećima ciglane izvan logora, i to
“žive”“. Ovaj šovinist tvrdi, i da su “Hrvati pod Titom imali zlatni rudnik”, i
insinuira da su blesavi što su u jugoslavenskom “građanskom ratu” osnovali
“suverenu Hrvatsku”.
Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina
komunizma, i povjesničar Goran Jurišić, prof., objavio je u istom broju
mjesečnika Eurasisches Magazin
otvoreno pismo Wolfu Oschliesu, u kojemu je povijesnim činjenicama i
argumentima opovrgnuo dogme ovoga super-lažljivca, za kojega je propaganda
Miloševićevih medija poput “Politike ekspres” i “TV Beograd” uoči i za vrijeme
velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku mlaka vodica, dok Joseph Goebbles iz
pakla čestita Wolfu Oschliesu na izvrsno odrađenoj propagandi protiv Republike
Hrvatske. Nema
sumnje da Wolf Oschlies ima u Republici Hrvatskoj podršku aktualnih vlasti i
kriptokomunističke titoističke parlamentarne opozicije (iznimke potvrđuju
pravilo). Naime, svi oni i sve one političke snage u Republici Hrvatskoj koje
su zaslužne za ostanak Trga maršala Tita
u Zagrebu, i za tranziciju RH u neokomunizam umjesto u zrelu demokraciju, od
titoističkog Ureda predsjednika Republike Hrvatske, sa predsjednikom Republike
Stjepanom Mesićem, do Socijaldemokratske partije Ivice Račana, Hrvatske
demokratske zajednice Franje Tuđmana i Ive Sanadera i drugih, pušu u vjetar
Oschliesovim jedrima. Dapače, spin-doktor Wolf Oschlies mogao bi se zaposliti
kao šef Ratku Mačeku u Banskim dvorima.
Čime je to
Goran Jurišić izazvao “bijes” kod Wolfa Oschliesa? Gospodin G. Jurišić reagirao
je, naime, na Oschliesov članak o raskolu u Židovskoj općini Zagreb, odnosno o
stvaranju paralelne židovske vjerske zajednice na čelu sa deklariranim ateistom
Ivom Goldsteinom (“Der gefeuerte Rabbi und
der falsche Rabbi”).
U članku “U predmetu Wolf Oschlies…” je autor G.
Jurišić opovrgnuo Oschliesovu tvrdnju o “600 tisuća jasenovačkih žrtava”,
navodeći kao izvor različite procjene o broju žrtava, iz različitih izvora, čak
od autora različite nacionalnosti i ideološke pripadnosti. Tako je naveo
statističke procjene srpskog političkog emigranta dr. Bogoljuba Kočovića, i
ing. Vladimira Žerjavića, marksista i bivšeg stručnjaka OUN, koji su, neovisno jedan
od drugoga, naveli podatak o “cca. 60 tisuća jasenovačkih žrtava”. Naveo je
podatak iz američkog dokumentarca o koncentracijskim logorima u okupiranoj
Europi u Drugom svjetskom ratu koji se prikazuje u memorijalnom centru bivšeg
konc-logora “Dachau”, u kojemu se za jasenovački logor navodi brojka od “20
tisuća žrtava” itd. Autor je naveo i da ne postoje posmrtni ostatci
jasenovačkih žrtava odnosno da nigdje žrtve ustaškog terora u Jasenovcu nisu
ekshumirane, te kako je znanost dokazala da jasenovački logor nije imao plinske
komore i peći za spaljivanje ljudi kao njemački nacistički konc-logor smrti
“Auschwitz-Birkenau”, tako da se u vezi “Jasenovca” ne može raditi o
“Balkanskom Auschwitzu”. Zanimljivo je
da Wolf Oschlies nikada ne spominje srbijanske konc-logore smrti u Beogradu od
1941. – 1944. u kojima su od srpnja do kolovoza 1941. srbijanske snage
sigurnosti likvidirale gotovo sve beogradske Židove, oko 10 tisuća nedužnih
ljudi, i to bez učešća njemačkih okupacijskih snaga. Autor je također
naveo, da je jugokomunistički konc-logor “Goli otok” zatvoren tek 1987. godine,
godinu dana nakon zimske Olympijade u Sarajevu, “nakon što je borac za ljudska
prava Dobroslav Paraga u slovenskoj “Mladini” objavio svoje svjedočenje o
strahotama Golog otoka”, te da je titoistički režim krivotvorio podatke o broju
jasenovačkih žrtava, i pribrojio izmišljenu brojku od “700 tisuća jasenovačkih
žrtava” ukupnoj brojci ratnih žrtava iz bivše Jugoslavije kako bi od
demokratske vlade Savezne Republike Njemačke dobio što veću ratnu odštetu, a da
je njemačka vlada postala žrtva ove prijevare, i da je ratnom odštetom na neki
način neizravno financirala i održavanje konc-logora “Goli otok” u Titovoj
Jugoslaviji. Autor je citirao i razgovor između diktatora Ante Pavelića i Hitlerova
izaslanika za Holokaust, Heinricha Himmlera u Zagrebu, u Banskim dvorima 1943.
godine, kada je Himmler hrvatskom diktatoru naredio izručenje Trećem Reichu
svih hrvatskih Židova. Nadalje, autor je naveo kako je pokojni otac od
Dobroslava Parage, odvjetnik Smiljan Paraga, osamdesetih godina 20. st. u Glasu Koncila objavio (prvi) svoj osobni
prijedlog o ponovnoj izgradnji 1941. godine od ustaškog režima srušene židovske
sinagoge u Zagrebu (vidi The Economist
od 29. kolovoza 1987. “Second temple”), s obzirom da Ivo Goldstein prešućuje tu
činjenicu, a W. Oschlies je Ivu Goldsteina naveo u svom članku kao navodno
pravog predstavnika židovske općine u Zagrebu, iako je jedina izvorna židovska
vjerska općina Židovska općina Zagreb
pod vodstvom dr. Krausa. Autor
je također demantirao Oschliesov krivi navod o broju “bleiburških” zločina,
navodeći da partizani nisu ubili „nekoliko stotina“ hrvatskih ratnih
zarobljenika, kao što tvrdi Wolf Oschlies, nego „oko 200 tisuća“, i to
hrvatskih ratnih zarobljenika i civila, te da se „hrvatska vojska sa civilima
nije predala partizanima u Bleiburgu nego britanskoj okupacijskoj armiji koja
je Hrvate protivno međunarodnom ratnom pravu izručila titoistima, koji su
hrvatske ratne zarobljenike vratili preko granice i na području Slovenije,
Hrvatske i Srbije masovno strijeljali“. Autor
je W. Oschliesa uputio na aktualnu izložbu o zločinima komunizma u slovenskom
Novom Mestu, gdje autor te izložbe, Republika Slovenija, navodi „450 do sada u
Sloveniji otkrivenih masovnih grobnica komunističke strahovlade“, kao izravna
posljedica „Bleiburga“, tako da Oschliesove tvrdnje o nepostojanju bleiburškog
zločina predstavlja teatar absurdum, jer, brojku od 200 tisuća bleiburških
žrtava ne navode „hrvatske ustaše“, kako Oschlies laže, nego, među inim,
demokratski predstavnici slovenske države-članice Europske Unije, a da se ne govori o tome da je
unuk slavnog ruskog književnika Tolstoja u svojoj knjizi „Ministar i pokolji – Bleiburg i Kočevski Rog 1945.“ (Nakladni
zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1991.) opširno pisao o toj tematici ratnih
zločina titoističkog partizanskog režima. Informacija za sve lažljivce ovoga
svijeta: unuk ruskog književnika Tolstoja, Nikolaj Tolstoj nije hrvatski ustaša
nego britanski državljanin! Osim toga, cijeli niz
slovenskih povjesničara tvrdi isto što i povjesničari hrvatske historiografije,
nasuprot predstavnicima aktualne jugoslavenske marksističko-titoističke
historiografije u Republici Hrvatskoj i hrvatomrscu poput W. Oschliesa, koji
tvrdi da „voli Hrvatsku“. Da, Oschlies voli Lijepu našu hrvatsku zemlju, kao i
predstavnici velikosrpske ideologije koji je žele oteti, okupirati i
anektirati, ali ne voli hrvatske ljude, njih mrzi i smatra ih bićima niže vrste
koji na političkoj karti svijeta nemaju što tražiti, a njegova voljena
Jugoslavija bi morala uskrsnuti. Ovaj
njemački titoist žali što Tito nakon Drugog svjetskog rata „nije obračunao s
Hrvatima“, te i tom laži bljuje svoj prljavi šovinizam po hrvatskom narodu.
Autor Goran Jurišić naveo je i to, da je u Sloveniji devedesetih godina 20.
stoljeća ekshumirano u šumi Tezno kod Maribora preko 1000 posmrtnih ostataka
hrvatskih časnika koji su od partizana ubijeni kao ratni zarobljenici 1945.
godine, te da je protutenkovski rov, u koji su Titovi divljaci bacili ubijene
ratne zarobljenike, dugačak kilometar i pol, a da je rov otkopan samo u duljini
od 70 metara. Autor je naveo i njemačkog novinara Reinharda Olta koji je u Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) od
4. svibnja 2004. godine objavio članak o ratnim zločinima Titove totalitarne
tajne službe i eksadrona smrti znani kao „OZN-a“. Autor
je naveo i izvore iz domaćega tiska i tvrdnju bivšega šefa KOS-a, Aleksandra
Vasiljevića, koji aktualnog predsjednika RH Stjepana Mesića optužuje kao
doušnika KOS-a, te osnovane sumnje nekih domaćih znanstvenika i političara da
je S. Mesić bio kadrovik UDB-e. Na kraju svog članka je g.
Goran Jurišić izrazio želju da zaštiti Židovsku općinu Zagreb, navodeći kako su
„hrvatske vlasti sklone stvaranju ili priznavanju osnovanih paralelnih
političkih, vjerskih, športskih i drugih udruga i organizacija, kako bi se
umrtvila pluralistička scena u Republici Hrvatskoj“. Kao primjer je naveo
stvaranje židovske vjerske zajednice „Beth Israel“ u Zagrebu, uz punu potporu
predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i vlade Republike Hrvatske,
kako se nasljednicima 1941. ubijenih Židova u NDH ne bi u RH vratila opljačkana
imovina, a da jugokomunistička vlast također Židovima nije vratila njihovu
imovinu niti obnovila zagrebačku sinagogu, te da Tito nikada za vrijeme svoga
35-godišnje diktature nije posjetio memorijalni centar u Jasenovcu. Požalio se
i što su u Republici Hrvatskoj od pada Berlinskog zida i sloma Jugoslavije u
„kontinuitetu na vlasti kriptokomunisti i bivši komunisti“, te postavio pitanje
„zašto udbaški doušnici /doušnici STASI/ i bivši komunisti nisu na vlasti u
Saveznoj Republici Njemačkoj kao što su /doušnici udbe i ex-komunisti/ na
vlasti u Republici Hrvatskoj?“ Na sve te navode g. G. Jurišića je Wolf Oschlies
odgovorio tako što je autora nazvao „fašistom“ i „slijednikom ustaške
ideologije“, ismijavajući otkaze koje je kao nastavnik u nekim zagrebačkim
gimnazijama dobio iz političkih razloga i zbog korupcije, kako bi onda (W.
Oschlies) potom išao lažima opovrgavati autorove argumente i povijesne činjenice,
općeprihvaćene u svijetu, ne samo u RH.
Oklevetajući autora,
lažljivac W. Oschlies je sebe pred njemačkim čitateljstvom predstavio kao
opovrgavatelja navodnih laži, i kao spasitelja istine, koju je „spasio“ svojim
velikim lažima, tako da sve skupa podsjeća na domaću scenu sa domaćim
titoistima i oficirima OZN-e, doušnicima UDB-e i bivšim jugoslavenskim
komunistima i boljševicima, za koje je rezolucija Vijeća Europe pod brojem 1481
od 25. siječnja 2006. godine, kojom su osuđeni zločini komunizma, „samo jedna u
nizu rezolucija“, kako je nedavno naveo predstavnik jugoslavenske titoističke
historiografije u Republici Hrvatskoj, Tvrtko Jakovina, duhovni istomišljenik
Wolfa Oschliesa, iako bi čak i Tvrtko Jakovina po Oschliesu bio „idiot“ i
„bedasti Hrvat“, kako je oklevetao
Gorana Jurišića, jer Tvrtko Jakovina ne tvrdi da je u jasenovačkom
logoru ubijeno „600 tisuća“ ljudi, kao što to tvrdi W. Oschlies. Ili?
Poštovani čitatelji Hrvatskog prava, procijenite sami tko je
u pravu, Goran Jurišić, kojega je W. Oschlies oklevetao, nazvavši ga čak i
„antisemitom“, ili Wolf Oschlies? Goran Jurišić je 15. ožujka 2007. dobio u
Zagrebu pismenu antisemitsku prijetnju i prijetnju ubojstvom, a krim-policija
trenutno istražuje prijetnje, dok je državno odvjetništvo podnijelo kaznenu
prijavu protiv, za sada nepoznatih počinitelja iz „The Pistoleros Company“.
Goran Jurišić je kao povjesničar ujedno i predstavnik neideološke hrvatske
historiografije, dok je Wolf Oschlies očito predstavnik ideološke marksističke
historiografije?
Možda je za domaće
titoiste dr. Ante Starčević nitko i ništa, ali za većinu hrvatskih građana je
Otac domovine i te kako značajan. Ante Starčević nije bio srbomrzac, jer Otac
domovine nije prozivao Srbe nego je „Slavoserbima“ nazivao neke hrvatske
političare, kritizirajući ih kao hrvatske sluge stranim gospodarima u
Austro-Ugarskoj Monarhiji. Da li Republika Hrvatska zastupa laž o bivšem konc-logoru „Jasenovac“, i da
li je navodna „jasenovačka laž“ standardni dio hrvatske državne filozofije? Usput rečeno, za vrijeme velikosrpske agresije je upravo
Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., spasio
spomen-cvijet u Jasenovcu, jer je postrojbama HOS-a, koje su za vrijeme
velikosrpske agresije branile prvu crtu bojišnice u Jasenovcu, izdao
instrukciju da na cvijet-spomenik moraju paziti da ga netko s hrvatske strane
ne minira, upravo zbog opasnosti da ne bude miniran zbog bijesa hrvatskih
građana što se brojka jasenovačkih žrtava uvijek iznova penje u vrtoglave
visine, i što se zločin „Jasenovca“ natovario za vrijeme Tita na leđa hrvatskom
narodu odnosno Hrvati su bili proglašeni kao kolektivni krivci za taj zločin.
Naravno da Franjo Tuđman nije osnovao HSP1861 nego je istinskog neofašista i
antisemita Đapića 1993. oktroirao na čelo ukradene Hrvatske stranke prava, i
kroz Đapića ocrnio ovu nekoć časnu hrvatsku stranku. Hrvatska stranka prava
1861., osnovana 1995. godine, danas vije stijeg slobode Oca domovine dr. Ante
Starčevića, čija su načela postala 1948. dijelom Povelje OUN. Wolf Oschlies je Hrvate iz
Starčevićeva doba nazvao „vjernim slugama austrougarskog režima“, a Oca
domovine proglasio „političkim klaunom“.
Za razliku od Oschliesovih velikih laži, povijesna je istina, da je Ante
Starčević bio beskompromisni borac protiv austrougarskog cara i protiv
hrvatskog sluganstva Beču i Pešti, sluganstvo koje je simbolizirao Josip Juraj
Strossmayer sa svojom sljedbom, dok je jedini klaun u cijeloj priči Wolf
Oschlies, čija bi komedija izazvala smijeh kad ne bi bilo tragično da jedan
primitivac iz bivše komunističke Istočne Njemačke soli pamet Republici
Hrvatskoj i njenim građanima dok hrvatski politički narod vuče po blatu, što
podsjeća na nekog doušnika UDB-e koji laže dok se zaklinje u istinu, ili da
spomenemo samo lažljivca Đapića i njegov propagandistički uradak „Korijeni...“
kojemu je autor mogao biti i Wolf Oschlies, a ne tamo neki „bedak“, kako je
Ephraim Zuroff nazvao svakog onoga koji s „neofašistom i antisemitom Đapićem
potpiše ugovor“. Ukoliko želite pisati Wolfu Oschliesu, možete to učiniti putem
www.eurasischesmagazin.de