KOBILA VREDNIJA OD HRVATSKIH AKADEMIKA?!

Informacija o skupu održanom u HAZU nedavno objavljena u jednom našem tjedniku pod naslovom “HAZU: Treba početi od energetike”, daje povoda za razmišljanje. Kad bi se HAZU zaista želio brinuti i o energetici trebao bi to na osnovi činjenica. Ono što je napisano o skupu u HAZU, pod pretpostavkom da je točno, pokazuje da to nije slučaj. Kazali su da je energetika “podloga razvoju cjelokupnih gospodarskih i društvenih djelatnosti” što je “veliko” otkriće, no Hrvatska je po potrošnji energenata po stanovniku na razini Engleske u industrijsko doba u drugoj polovini devetnaestog stoljeća, a naši “stručnjaci” (akademici – političari, što li su?) potpisali su Kyoto sporazum kojim će to stanje male potrošnje “zamrznuti”. Kako će se stoga Hrvatska razvijati bez obzira bila ili ne u EU u kojoj je potrošnja energenata osjetno veća?

“Energetski” akademici “ukazivali su do sada na nedostatak električne energije i zastoj u gradnji novih elektrana”, a činjenica je da električne energije u Hrvatskoj prema podacima, a još više ponašanju onih koji bi se trebali o njoj brinuti - ima i previše. Naime gubici u dovođenju električne energije do potrošača u stalnom su porastu (za razliku od EU gdje se smanjuju), a pojedinih godina čak su bili veći od proizvodnje svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj, ili veći od hrvatskog dijela proizvedene energije u NE Krško. Štete sporazuma o NE Krško (poklonjena elektrana, oprost pet godina neisporučene struje, preuzimanje obveza skladištenja RAO i razgradnje elektrane) iznose oko dvije milijarde USD, a sada HEP od Slovenije traži za odštetu bijednih 31,7 milijuna eura.

Zabrinuti su i da će se zbog “velikog kašnjenja u modernizaciji i proširenju kapaciteta rafinerija morati uvoziti benzin ili tekuća goriva”. Očito ne znaju ili ne žele znati da i sada “poduzetnici” oko četvrtinu naftnih derivata u Hrvatskoj namiruju iz uvoza, a istovremeno su i uz izvoz derivata domače rafinerije iskorištene tek trećinom kapaciteta. Od uvođenja “famozne formule” za cijene naftnih derivata koje ne ovise o cijeni nafte, osjetno je porastao uvoz derivata, a bit će još i veći ako se ukine carina za uvoz za što se zalažu neki uvoznici derivata kako bi snizili, ako ćemo se šaliti, cijene derivata u maloprodaji.

Očito su se naši “energetski” akademici posve izgubili, a kako i ne bi kad uživaju blagodati čas na funkcijama partiji poslušnih čelnika u energetskim monopolima, pa time “zaslužnih” da budu “energetski” HAZU akademici, čas na fakultetima i drugim sličnim trgovačkim udrugama, čas na političkim položajima (ministri i drugo) itd., itd.

Zanemariv je broj nas koji smo postali doktori znanosti u područjima vezanim uz energetiku, a da pritom nismo bili direktori ili drugi visoko podobni (poslušni) rukovodioci, političari ili u rodbinskim i drugim vezama s političkim moćnicima. Onima na fakultetima nije bilo unosno omogućiti doktorat znalcima u svojim strukama, koji nisu mogli osigurati novac za "projekte" trgovcima titulama na fakultetima. Više "projekata" dalo je više novca iz energetskih monopola onima na fakultetima pa je bilo sve više rukovodilaca – političara - doktora. Stoga je vrijednost tih "projekata" proporcionalna vrijednosti tih "doktora", a vrijednost "projekata - studija" koje su u ime monopola naručivali najčešće je - bez vrijednosti. Te "studije" samo su ode "pametnim" odlukama političara, te im samo za to i služi "znanost", a rezultati su poznati - golemi promašaji i štete. Bolje bi bilo da su im dodjeljivali plemičke titule pa bi bilo razlike između onih koji znaju i onih koji misle da znaju (kupljeni doktorati). Taj tržišni odnos razvio se još prije prelaska tzv. privatizacijom u rani feudalizam. Danas je stanje još mnogo gore (u svim područjima) pa se relativno jeftino prodaju magisteriji i doktorati i na kojekakvim posve privatnim "fakultetima". Osim fakulteta, brojnih veleučilišta, trgovačka društva su i razne akademije niknule kao gljive poslije kiše, tzv. instituti, rukovodioci državne uprave, a naročito političke stranke, itd.

Dok to ne shvate uz današnju skupoću energenata, jedan dobar konj vrijedi mnogo više - jer vuče kola naprijed, nego skup takvih “akademika”...

U skladu sa zbivanjima (moda je političara da “galame” upravo oni koji su štete izazvali) spomenuti “energetski” akademici HAZU se glasaju kako mnogo toga u energetici u Hrvatskoj ne valja, a godinama su na svojim pozicijama o njoj odlučivali. Stoga im treba pomoći da shvate što su: znanstvenici - stručnjaci(?) ili pak, poslušnici – rukovodioci - političari što je bliže istini. Da su znanstvenici i stručnjaci, raspravljali bi na osnovi činjenica, a to na spomenutom sijelu, prema objavljenoj informaciji, nije bio slučaj. Možda bi im pomoglo ogledalo, ali ne iskrivljeno na koje su navikli, da vide tko je do toga - protiv čega se tobože bune - doveo. To “počinju” već desetljećima.