HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

 

http://www.hrvatsko-pravo.hr/

http://www.hrvatsko-pravo.com/

 

30. travanj 2007

 

 

 

DAN NAKON RAČANOVE SMRTI – U HRVATSKOJ POTPUNO PREŠUĆEN 30.TRAVANJ-DAN HRVATSKIH POLITIČKIH ZATVORENIKA, U SPOMEN ŽRTVAMA RAČANOVOG BOLJŠEVIČKOG REŽIMA!

 

 

EPITAF POLITIČKIM UZNICIMA PJESNIKA PAVLA JELOVIĆA :

 

Budući se u Hrvatskoj svakodnevno mijenjaju pravopis, povijest, bogomolje, molitve, sveci, stoga su nam autori i tiskari kalendara u konstantnom i kontinuiranom (za)kašnjenju. Čim nam naprave i tiskaju jedan, izidje drugi. Radi toga ne znamo ni kada su nam, ni kakvi su nam blagdani.
I kad to nikoga ne pogadja glede blagdana, kako bi tek pogadjalo radi nekih nevažnih i nejasnih nadnevaka? Za jedan medju njima se tako ni u kalendaru nije uspjelo naći mjesta. Za koji? Za Dan političkih zatvorenika.

 

Pa iako je on beznačajan, moram vam o njemu i pojedincima koji su doprinijeli njegovom nastajanju kazati riječ-dvije: . S obzirom što nastojim izbjeći lamentiranje činjenica i jalovo elaboriranje, te se suzdržati odlaska u duboku povijest, neću se stoga osvrtati na generacije zatvorenika čiji pripadnici poduži niz godina nisu medju nama. To ne činim radi toga sto prema njima gajim netrepljivost, nego jedino zato što vas želim poštedjeti neinteresantne i beskorisne besjede.

Prije nego se osvrnem na prezrenu, poniženu, progonjenu i zaboravljenu populaciju, ravnanja radi ću reći da sam se, zahvaljujući odredjenim slučajnostima zaustavio i u ratničkoj i u robijaškoj garnituri.

Ako bih sutra opet morao poći u jednu od njih, a pri tome izabrati u koju, izabrao bih prvu. Jer, bojišnice su podnošljivije, nego li robijašnice. Na prvima se moglo i imalo sa nečime suprostaviti neprijatelju, spasiti se od njega bjekstvom, ili se pak sakriti, dočim u robijašnicama ničega navedenoga nije bilo. Politički uznici su služili neprijatelju kao orudje s kojim je mogao raditi sto god mu se prohtjelo.

 

Suvišno je nabrajati što se sve u tamnicama dogadjalo. Ukratko, ljudi su ostajali bez psihičkog i fizičkog zdravlja, zbog utamničenja su im uništavane karijere, zapečaćene budućnosti, sankcionirane obitelji. Poslije robije su danonoćno klevetani, svakodnevno maltretirani, svestrano diskriminirani. Nesretnici su,  za vid preodgoja, bez potrebe i opravdana razloga gurani medju ljudsku hrdju (višestruke ubojice, silovatelje, manijake, notorne džepare). Grijesi su im bili u tome što su riječju ili pisanim uratcima zazivali i zagovarali slobodu, pravicu, demokraciju, te potrebu i uskrsnuće državnosti Hrvatske. Za one koji ne znaju, u zatvore se odlazilo, radi pjevanja nekakve pjesme (čak i o banu Jelačiću), zbog pričanja vica, vijorenja hrvatskog stijega, posjedovanja grba. Danas kojekavi žbiri tvrde da su nam stvorili državu 45-te, 74-te. Bulazne, stvorili nam državu, a zabranjivali u njoj isticanje njenih simbola.

 

Brojni bivši politički robijaši su pozamašne dobi, iscrpljeni su i ojadjeni. Kada je sunce državnosti natkrililo hrvatsko nebo, protkivala ih je radost. I nada. Jer, nadali su se spokojstvu i zadovoljstvu. Novokomponirani Hrvati ih zivciraju, provociraju, podučavaju domoljublju. Rugaju im se, difamiraju ih i demoniziraju. Nerijetko im impliciraju ratno huškanje, reviziju povijesti, retrogardnost, neonacizam itd. itd.

Slušam, južnoafrički crnci se ne stide za Nelsona Mandelu. Naprotiv, diče se njime. Napisali su mu desetke pjesama, neke i uglazbili. Ikonozirali ga. A Hrvati? Mnoštvo ih nije ni čulo za nase dugogodišnje političke utamničenike. Sapienti sat!

 

PORUKA POLITIČKIH ZATVORENIKA

 

Jos iz nasih srca oganj pravde sija
I gola istina izvire i kljuca,
Iako se u njima bol i ocaj zbija,
Nase duse nikad nitko ne zakljuca,
Premda su zeljeli, a i danas zele,
Jako smo zlocesti, olosi nam vele.

 

Ako hoce tijela, pripravni smo na to,
Privikli smo dobro na njihove dare,
Al nek znaju jedno: ni za kakvo zlato
Ne zelimo pljunuti na svetinje stare,
Pa nek s nama rade sto im na um padne
Da zasite svoje zelje nakaradne.

 

Davno su se trudili istrgnuti iz nas,
Jedino nam blago, rasplamsane baklje,
Htjeli nam sprjeciti misao i glas,
No zalud su bile prijetnje im i sablje
I premda su na nama ostavile trage,
Uspjeh nisu poznjele, radi nase snage.

 

Zato opet mogu nastaviti s nama
Sto god hoce raditi, njihovo je vrijeme,
Al' pred pravdom ipak neprvada se slama,
Sve njezine cudi na kraju zanijeme.
A kad sunce ljudstva za ljudstvo se javlja,
Sramote prestaju bit podvizi, slavlja.

 

U IZGRADNJI BRATSTVA

 

Jedni su nas gonili,
Mislim, rad poganstva,
Drugi su to cinili
Njima zbog sluganstva,
Oboji su stjecali
Casti i bogatstva,
Te davali doprinos
U izgradnji bratstva.

 

Cim su im se srusila
Sva zdanja i carstva,
A da nebi ostali
Bez posla, zanatstva,
Podlacki nam inate,
Blate dostojanstva,
Po naredbi bezdusnog,
Vrazjeg poglavarstva.

 

Za nas opet nema,
Ni mrvice jamstva,
Nadalje smo orudje
Tudjih gospodarstva,
Bezbosci nas raspinju
U ime "otajstva".
Smetaju im nasa
Iskonska hrvatstva.