HRVATSKO PRAVO

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

23. svibanj 2007.

SANADER NA OXFORDU PRIČA EZOPOVE BASNE DOK LAŽNI PRAVAŠ SKRNAVI STARČEVIĆEV GROB!

Simbol borbe protiv političke korupcije u Hrvatskoj, Otac domovine dr. Ante Starčević, čiji rođendan 1823. godine zapada na današnji dan, u svoje je vrijeme za zlouporabu položaja i ovlasti, kao i za veleizdaju hrvatske domovine, s pravom optužio korumpiranog đakovačkog biskupa i predsjednika Narodne stranke, Josipa Jurja Strossmayera i liberala bana Mažuranića, kao i cijelu mafijašku skvadru ondašnje jugoslavenske Cosa nostre u Zagrebu. Nažalost, nije u svijesti aktualne vlasti Republike Hrvatske ostavio dubljega traga. Teško korumpirani Strossmayer, ispovjednik careve majke, izvršavao je sve naloge njemačkog imperatora kojima je ovaj suzio prava hrvatskog naroda u Austro-Ugarskoj Monarhiji na prava Indijanaca u rezervatima Sjedinjenih Američkih Država.

U pismu čelniku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u Zagrebu (JAZU/HAZU), Račkome, Strossmayer priznaje da ga je “car Franjo Josip ucijenio da mora izvršavati njegovu politiku, ili ga u politici neće biti”. Tako zvana Hrvatska narodna stranka ideološka je nasljednica programa ideologije liberalizma, zamislite, katoličkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, kojem jedna Vesna Pusić i Radimir Čačić svake godine polažu vijence u spomen na utemeljitelja Jugoslavije, koji i pred konac svog života nije mogao odoljeti da Ocu domovine ne zabije još jedan nož u leđa, podržavši pučiste u Stranci prava pod vodstvom izdajice Frana Folnegovića, te je utemeljitelj stranke i ideologije hrvatskog državnog prava bio šest mjeseci pred svoju smrt prisiljen osnovati novu političku stranku, Čistu stranku prava.

Kako danas možemo prepoznati duhovno-ideološke nasljednike Strossmayerove zločinačke politike? Vrlo jednostavno, svi oni koji se druže sa suvremenim folnegovićecima, milinovcima i trumbićima, dakle sa korumpiranim doušnikom i lažnim magistrom Antom Đapićem, koji se usudi svojom lažnom spodobom skrnaviti grob Ante Starčevića na njegov rođendan, imaju prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi iste namjere kao svojevremeno Strossmayer i družba.

Druženje kvaziliberalke Đurđe Adlešić, seljaka Josipa Friščića (HSS), esdepeovaca Linića i Milana Bandića, Picule i inih sa Đapićem, kao i Andrije Hebranga, Vladimira Šeksa i drugih tvrdolinijaša HDZ-a, svjedoče o opasnim namjerama koje imaju prema budućnosti hrvatskog naroda. Upravo na rođendan Oca domovine je međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini pokazala hrvatskom premijeru Sanaderu kako se pravna država Bosna i Hercegovina obračunava sa organiziranim kriminalom: u samo pola sata u ranu zoru 23. svibnja 2007. godine je specijalna federalna policija BIH uhitila premijera, ministra unutarnjih poslova i načelnika policije Hercegovačko-neretvanske županije, pod optužbom da su ovi ideološki nasljednici Tuđmanova “herceg-bosanskog” programa zlouporabili svoje položaje i ovlasti.

Mnoge ovdje navedene i nenavedene povezuje zajednički nazivnik političke korupcije, a premijer Sanader mjesecima oklijeva ući u žestoku borbu protiv korupcije, dok ga komesar za proširenje Europske Unije, g. Olli Rehn, mjesecima upozorava da borba protiv kourpcije u Republici Hrvatskoj mora biti prva na ljestvici prioriteta, i to, kako je g. Rehn naglasio, bez obzira na aktualnu izbornu godinu u Hrvatskoj! Umjesto toga, Sanader je otišao danas na Oxford pričati Ezopove basne oksfordskim studentima, no u laži su kratke noge.

Međunarodna zajednica u BiH, koja se i dalje nalazi pod protektoratom svijeta (zar tu lijepu zemlju i njene stanovnike prepustiti balkanskim hajducima?), upravo ovih dana pokazuje hrvatskom premijeru kako bi se morala voditi borba protiv korupcije: pale su, dakle, glavne glave vlasti u Mostaru koje bi po svome položaju trebale voditi računa o funkcioniranju pravne države, i voditi borbu protiv organiziranog kriminala. Tuđmanovi ideološki nasljednici protuhrvatskog programa paradržavne tvorevine “herceg-bosanske republike” dobili su lisice na ruke, i optužnicu za zlouporabu položaja i ovlasti. Kazneni zakon Republike Hrvatske također ima u svojim odredbama članak o zlouporabi položaja i ovlasti, ali taj članak se do sada nije primjenjivao na vrh aktualne balkanske političke mafije u Republici Hrvatskoj, nego na kokošare i trećerazredne mafijaše i kriminalce.

Umjesto, primjerice, lažnog predsjednika Hrvatske stranke prava i lažnog magistra Ante Đapića, uhićen je samo igrač druge lige, Vlado Zec. Umjesto ministra gospodarstva i predsjednika nadzornog odbora tvrtke Brodosplit, optuženi su samo ostali članovi nadzornog odbora kojemu je “promakla” krađa od šest milijuna US dolara iz portfelja ovog splitskog giganta koji se zbog korupcije pretvara u patuljka.

Kada bi se u Republici Hrvatskoj počela voditi borba protiv korupcije, kao u BiH, onda bi u jednome danu bili uhićeni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić zajedno sa osječkim gradonačelnikom Đapićem, lisice na ruke bi dobili neki državni odvjetnici i suci i sutkinje, predstavnici mnogih nadzornih odbora državnih tvrtki, ne mali broj saborskih zastupnika, predsjednika parlamentarnih stranaka i udruga, načelnika i zamjenika načelnika policije, ravnatelji škola i zavoda, neki sindikalisti, neki novinari i glavni urednici nekih medija, te bi optužnice dobili neki korumpirani odvjetnici i liječnici, predstojnici katedri i dekani, a ne samo Asim Kurjak i riječki kirurg, jer korupcija u Hrvatskoj nije sporadična nego sustavna pojava. Zbog korupcije sustava stotine su hrvatskih branitelja digli ruku na sebe, desetci i desetci tusća hrvatskih građana izgubili su sudske parnice, unatoč dokazima i svjedocima, desetci tisuća hrvatskih tvrtki završilo je u stečaju, a stotinu tisuća hrvatskih posloprimaca završilo je na ulici.

Umjesto hapšenja velikih pljačkaša banaka tipa pljačke za pisaćim stolom Dubrovačke banke ili Riječke banke, kriminalne privatizacije Privredne Ili Zagrebačke i drugih banaka te njihovo podržavljenje u stranom vlasništvu, hrvatska pravna država lovi sitne revolveraške pljačkaše, i dilere droge a la tamo nekog Cvika, umjesto da pred optuženičku klupu stavi i tešku klevetnicu, Đapićevu Ružu Tomašić zbog političke korupcije, a da ne govorimo o potrebnom obračunu s bivšim doušnicima i agentima KOS-a i UDB-e u strukturama Republike Hrvatske, među kojima bi se opet našli najuži Đapićevi stranački suradnici koji u hrvatskom medijskom prostoru dobivaju najviše medijske pozornosti u prime-time terminima. Kao gore opisano, pravna država Bugarske i Rumunjske je uoči ulaska u EU hapsila korumpirane ministre i njihove zamjenike, državne odvjetnike, parlamentarne zastupnike, redom, bez obzira na njihov položaj i utjecaj odnosno upravo zbog toga.

“Hrvatsko pravo” je prije nekoliko mjeseci ustvrdilo da će na kraju barem izgubiti vlast premijer Sanader, ukoliko neće ubrzo uhititi Đapića i razbiti krug kriminala koji je ovaj oko sebe izgradio od vremena kada mu je Franjo Tuđman protuustavno povjerio na “čuvanje” uz gradski stan i oporbenu Hrvatsku stranku prava koju je njen predsjednik Dobroslav Paraga uveo 1992. u hrvatski parlament. U Banskim dvorima sat pokazuje pet minuta iza 12.