28. svibanj 2007.

 

 

MUP RH DEMANTIRAO LAŽI RUŽE TOMAŠIĆ, PRIUČENE POLICAJKE IZ KANADE!

 

U emisiji „Nedjeljom u 2“ na Hrvatskoj televiziji, 27. svibnja 2007. godine,  Ruža Tomašić sanja o ulasku otete Hrvatske stranke prava u vladu Republike Hrvatske nakon slijedećih parlamentarnih izbora, zakazanih za studeni ove godine. U budućoj vladi RH Đapićeva Ruža misli zaposjesti mjesto ministra unutarnjih poslova g. Kirina. Ruža Tomašić je inače završila tromjesečni tečaj za policajce pozornike u Kanadi i nema nikakve kvailifikacije i stručnosti za vođenje MUP-a RH, kao što isto tako nema pojma o organiziranoj borbi protiv narkomafije i suzbijanju narkomanije među hrvatskom mladeži. Da Ruža Tomašić i njezini stranački suradnici iz Đapićeva kluba u Hrvatskom saboru lebde u zraku, bez ikakvog osjećaja za političku realnost svjedoči, dakle, njezina kandidatura za šeficu policije, kao i kandidatura njenoga šefa Đapića za premijera Republike Hrvatske. Inače, u Kanadi Tomašićka je prednjačila u provokativnom ustaševanju i nacističkom salutiranju. Sljedeće činjenice dokazuju kako vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!

 

Osoba koja s pištoljem spava pod jastukom, koja revolverom pozira u Hrvatskom saboru, koja patološki laže da je Dobroslav Paraga navodno naručio ubojstvo svog jedinog svojevremenog vjernog i pouzdanog stranačkog suradnika, dopredsjednika Hrvatske stranke prava, g. Ante Paradžika (dok je svojedobno, kao šefica Tuđmanova osobnog osiguranja obavjestila da Banski dvori pripremaju atentat na Paragu i Paradžika), ne da ne bi smjela doslovno nikada zasjesti u ministarsku fotelju, već je kap koja je prelila čašu bio njen ulazak u Hrvatski sabor gdje je zasjela na saborsko mjesto Ante Paradžika. (Vidi interview u „Jutarnjem listu“ sa Ružom Tomašić od prošle godine, kada gl. urednik T. Wruss nije dozvolio objavu demantija D. Parage na notorne laži Ruže Tomašić, a istovremeno odbio objaviti već realizirani interview sa Dobroslavom Paragom, koji je zatražio suočenje Ruže Tomašić na policijskom detektoru laži, što je, po neslužbenim navodima Krim-policije, Ruža Tomašić odbila.) Međutim, mediji stalno i uporno guraju u prvi plan Đapićeve saborske zastupnike koji postoje u medijskoj javnosti Hrvatske zato da ne bi postojao Dobroslav Paraga, jer u tom bi se slučaju srušila cijela piramida laži izgrađena u Republici Hrvatskoj u posljednje desetljeće i pol.

 

Kakva je patološka lažljivica osoba koja pretendira u bantustanu Hrvatistanu progoniti narkomafiju svjedoči i činjenica da je grubo lagala kod novinara Stankovića da je « MUP-u predala popis ljudi u Saboru iz vladajućih i oporbenih redova koje financira narko i organizirani kriminal». Već istoga dana iz Ministarstva policije je potvrđeno da u pismima koja im je predala Ruža Tomašić NEMA NITI JEDNOG IMENA SABORSKIH ZASTUPNIKA, KOJE NAVODNO FINACIRA ORGANIZIRANI KRIMINAL! Tomašićka je zaboravila da su joj u laži prekratke noge, i da bi joj bilo pametnije da se ode liječiti nego bezobzirno lagati hrvatsku neuku javnost o vlastitim nesposobnostima za obračun sa kriminalom u državi.

 

Novinar njemačkog političkog tjednika Stern, g. Carsten Hoffman, objavio je 24. studenoga 2003. vijest o pobjedi Sanaderova HDZ na ondašnjim parlamentarnim izborima kada je s vlasti smijenjena kriptokomunistička koalicija Ivice Račana. Između ostaloga, novinar Hoffman je napisao, da je „Sanader već dao naslutiti kako Hrvatsku stranku prava (HSP) smatra na putu do vlasti sposobnom za ulazak u vladu Republike Hrvatske, ukoliko ne nađe nikakve druge koalicijske partnere kao što je konzervativna Hrvatska seljačka stranka. „HSP učinila je dobar korak prema naprijed i postala je respektabilni koalicijski partner“, objasnio je Sanader u izbornoj noći. Međutim, međunarodni promatrači dvoje da je to istina. Tako misija Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) u Hrvatskoj označava Hrvatsku stranku prava ekstremno-nacionalističkom desničarskom strankom, koja se usprotivila učiniti korak prema pomirbi. Stranački šef Anto Đapić kritiziran je u Hrvatskoj zato što je salutirao Hitlerovim pozdravom (...)“

 

Novinar političkog tjednika „Nacional“, g. Berislav Jelinić u članku od 27. studenog 2001. godine, ali i u članku od 25. studenog 2003. godine, pod naslovm „Sljedbenik Ante Pavelića pred ulaskom u vladu RH“ dobronamjerno je upozorio čitateljstvo, hrvatsku javnost, diplomatske misije u Republici Hrvatskoj i demokratski svijet da je Anto Đapić optužen da je bio suradnik jugoslavenske Kontraobavještajne službe JNA (KOS), jer ga je kao takvoga optužio SIS. „Početkom devedesetih vojna služba SIS optužila Đapića da je suradnik KOS-a. To je demantirao obrazloženjem da je to podmetanje jer se treba diskreditirati Đapića i HOS koji je smetao Franji Tuđmanu“. Đapić smetao Franji Tuđmanu?

 

„Ustaša, kosovac ili žrtva – optužbe za suradnju s KOS-om“

 

Kakve li nebuloze i Đapićeve laži. Upravo zato što je HOS smetao Franji Tuđmanu je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman diskreditirao HSP i njenog tadašnjeg predsjednika Dobroslava Paragu na način da je doušnika Đapića okuražio pozivom vlade RH premijera Nikice Valentića (vladino priopćenje objavljeno u „Vjesniku“, 3. lipnja 1993.) da se smijeni Dobroslav Paraga sa čelnog mjesta Hrvatske stranke prava, i da državno odvjetništvo protiv Parage pokrene istražne radnje zbog navodnog širenja lažnih vijesti. D. Paraga je, naime, početkom 1993. u Washingtonu optužio Franju Tuđmana da sa Slobodanom Miloševićem dijeli Bosnu i Hercegovinu. Kao što se danas vidi i zna, BiH je podijeljena. Pored toga je Anto Đapić od 1991. do 1994. neprestano javno pozdravljao salutiranjem Hitlerovim pozdravom dizanjem desne ruke uvis, na raznoraznim stranačkim tribinama, ali uvijek u situaciji kada D. Paraga nije bio nazočan, a posebno kada je Franjo Tuđman držao D. Paragu u pritvoru zagrebačkog istražnog zatvora 1991. godine je Đapić sjedište stranke HSP dao oblijepiti portretima poglavnika Pavelića, pod kojim je u Kutini u rujnu 1993. „smijenio D. Paragu na stranačkoj konvenciji sa položaja predsjednika stranke“. Tada Franju Tuđmana nije smetao poglavnikov portret pod kojim je Đapić navodno smijenio Paragu, a Đapićevo vođenje ustaške umjesto pravaške politike Tuđmana nije smetalo sve do njegove smrti 1999. godine. Međutim, Anto Đapić, poglavnikov sljedbenik, i nakon 1999. pa sve do danas nastavlja sa svojom ustaškom totalitarnom politikom, sa svojim antisemitizmom i neofašizmom, i sanja o ulasku ukradene i otete Hrvatske stranke prava i njezina klona u BiH, stranke pod imenom „HSP Đapić-Jurišić“, u pridruženo članstvo Europske narodne stranke (EPP), zbog čega za korupciju osumnjićeni Mate Granić putuje Europom i laže o Đapiću i njegovoj sljedbi da su se promijenili, „reformirali“. Hrvatska i svjetska javnost još nisu zaboravili Đapićev crnokošuljaški marš kroz centar grada Rijeke, kada je gradonačelniku Slavku Liniću i bivšim komunistima prijetio. Prošle godine Slavko Linić se na Radiju 101 izjasnio za koaliciju s onima koji su mu prijetili, dakle, sa đapićevcima. U navedenom članku „Nacionala“ iz 2003. je novinar dokumentirano naveo podatak kako je Đapić još 2001. koristio ustaški pozdrav, i naglasio: „Karijeru predsjednika HSP-a Ante Đapića OBILJEŽILO JE USTAŠKO HUŠKANJE, DIZANJE RUKE NA FAŠISTIČKI POZDRAV, FALSIFICIRANJE MAGISTERIJA I ODBACIVANJE SURADNJE S HAAGOM“.

 

„Anto Đapić na jednom od proustaških skupova kojih se sada hitno želi odreći“

 

„Stranački uspon u HSP-u Đapić počinje nakon ubojstva Ante Paradžika. Vojno-obavještajna služba Republike Hrvatske, SIS, Đapića 1. travnja 1992. u jednom svom dokumentu navodi kao mogućeg suradnika jugoslavenskog KOS-a. Agenti SIS-a sumnjičili su Đapića da je huškao pripadnike HOS-a da nose crne košulje, ustaške simbole, pozdravljaju nacističkim pozdravom, te da ne slušaju naredbe glavnog stožera Hrvatske vojske. Zbog razine Đapićeva radikalizma u državnom su vrhu čak sumnjali da on sve to radi sračunato, po nalogu nekih ljudi iz KOS-a. Moguće je da su već tada Vladimir Šeks i Josip Manolić, tadašnji HDZ-ovi stratezi, sumnjama o vezi s KOS-om ucijenili Đapića i poslije mu pomogli marginalizirati Paragu. Koristeći ustašku ikonografiju Đapić je na političkom planu godinama glumio radikalnog „manekena HDZ-a“, koji ga je prikazivao kao zastrašujuću sliku alternative ako HDZ izgubi vlast (...)“ („Nacional“, 25.11.2003.)

 

Međutim, teško da se Đapić želi odreći ustaških skupova, ikonografije i neofašističke ideologije, naime, županijski predstavnik njegove stranke u Dubrovniku nedavno je šefu dubrovačkog simfonijskog orkestra usred bijela dana razbio nos, i to iz rasističkih motiva, kako navodi svjedok. („Jutarnji list“, članak „HSP-ovac napao šefa Orkestra“) Sjećamo se govora sa pozicije sile Đapićeva saborskog zastupnika Tončija Tadića (vidi članak g. Damira Grubiše u „Novom listu“, 24. ožujka 2006. godine.). Onda je poznat slučaj kada su đapićevci osumnjičeni da su prebili županijskog zastupnika Demokratskog centra, Božidara Lujanca, kada je ovaj bio na putu za posao. Motiv: Lujanac navodno raspolaže dokumentima koji Đapića povezuju s teškom korucpijom između njega i građevinskog tajkuna, pritvorenog i optuženog Vlade Zeca.

 

Nije čudo da „HDZ neće s HSP-om“, kako je svoje čitateljstvo izvijestio „Jutarnji list“ u broju od 17. travnja 2007. godine. Ako neće HDZ, hoće li SDP koalirati sa Đapićem? Probna  neformalna koalicija SDP-HSP u Slavonskom Brodu na lokalnom nivou već postoji!