HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

04. lipanj 2007.

STROSSMAYEROVCI U HRVATSKOJ POLITICI!

Uz HSP i HSS u Hrvatskoj djeluje još jedna stranka koja svoje postojanje i korijene ima u dalekoj prošlosti.

O prošlosti te stranke, njenoj ideologiji i pravcu djelovanja malo se u javnosti zna, govori ili piše. Riječ je o HNS-u .

Dok HSS slijedi nauk S. Radića a HSP je sve dok mu Đapić nije došao na čelo slijedio nauk A. Starčevića, javnosti je malo poznato čiji nauk slijedi HNS.

Godine 1861 pod vodstvom J.J Strossmayera , F. Račkog i dr. formirana je Narodna Stranka.

Strossmayer je zastupao ideju kulturnog, političkog i vjerskog jedinstva južnih Slavena, a prvu hrvatsku kulturnu ustanovu nazvao je jugoslavenskom( JAZU ).

Rački mu je bio prvi savjetnik i prvi predsjednik JAZU-a.

Godine 1867. nakon Austro-ugarske nagodbe , Strossmayer stupa u pregovore sa Kneževinom Srbijom i u jesen 1867. sklapa tajni ugovor koji je predviđao srpsko osvajanje BiH i stvaranje nezavisne južnoslavenske države.

Godine 1883. narodnjaci mijenjaju kurs i surađuju sa ugarskim grofom, a tada i hrvatskim banom K. Huedervaryem te se stavljaju u službu njegove apsolutističke politike, sve do 1903.

Nakon sloma Khuenova režima, Narodna stranka, tada u javnosti vrlo omražena se raspada.

S. Radić pišući o strankama u Hrvatskoj, za Narodnu stranku je napisao: U Zagrebu je još i Saborski klub Narodne stranke. Taj klub nema u Hrvatskoj nijednoga svoga pouzdanika koji bi mu pisao i javljao kako je u narodu i koji bi poučavao i skupljao narod za saborske izbore.

Nego kad dođu izbori vlada pozove sve činovnike da rade za Narodnu stranku.

Poslije izbora opet je mir.

Saborski klub Narodne stranke skup je zastupnika koji se sami po svojoj volji ne usuđuju ništa učiniti.

Narod ovu stranku zove i mađaronska pa i mađarska stranka jer rade sve po volji i želji jednog gospodina i to samo zato jer je grof i jer danas sjedi na stolici Jelačića bana ( Radić je time mislio na K. Hedervarya).

Iz ovog je uočljivo da Narodna stranka u prošlosti nikada nije provodila i zastupala ni narodnu ni hrvatsku politiku.

Ili je bila jugoslavenska ili mađarska.

I danas je Narodna stranka sve a najmanje narodna.

Za Račanove vladavine imala je služnički karakter i protiv njegove apsolutističke vladavine nikada nije digla svoj glas.

Danas u oporbi « mudro « šuti i u sjeni HDZ-a i SDP-a iz prikrajka čeka svoju priliku da se približi vlasti, dobro koristeći medijski i ostali rat tih dviju stranaka te na njihovom sukobu prikuplja poene.

Za izlazak iz agonije, u kojoj se narod i zemlja nalazi, niti diže glas niti nudi rješenja.

Svojim ( ne ) djelovanjem ta stranka niti osjeća niti izgrađuje slobodu koju nemamo.

Niti joj se zna program, niti svrha postojanja, niti pravac djelovanja.

Ne kreće se u svojim načelima a svoj program, ako ga uopće ima, ne uživljava u narodu.

Ono što se za tu stranku sa sigurnošću može reći jeste to, da je to najzačahurenija stranka u Hrvatskoj.

Sve što se zbiva unutar te stranke i oko nje ne izlazi na vidjelo.

Ponekad se čovjeku učini da u toj stranci nema više od dva člana, jer osim V. Pusić i R. Čačića rijetko nekog vidimo u javnosti.

Znak je to da se u toj stranci vlada čvrstom rukom.

Iz njihovih istupa jasno proizlazi saznanje da im je, domoći se vlasti, prvi cilj a narod i njegovi interesi na zadnjem su im mjestu.

Sve to upućuje na činjenicu da u toj stranci nema demokracije i slobode mišljenja .

Po tome ta stranka gubi temeljni smisao postojanja te je tako postala samo još jedan neuravnoteženi politički parazit.

MIRKO OMRČEN