HRVATSKO PRAVO

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

08. lipanj 2007.

Vođi terorističke organizacije Fatah al-Islam uzori su Che Guevara i Josip Broz Tito!

Bivši “Zagrebčanin”, Palestinac Šaker al-Absi koji je od 1980. do 1982. boravio na vojnoj obuci i instrukcijama za terorističku borbu u kojoj ga je obučavala nekadašnja “Jugoslavenska narodna armija” i njena tajna služba “KOS”, došao je u posljednje vrijeme u središte zanimanja svjetske javnosti nakon što je u Libanonu, kao čelnik palestinske izbjegličke organizacije Fatah al-Islam, pokrenuo oružane sukobe sa regularnom libanonskom vojskom. Povod aktualnim oružanim sukobima u Libanonu između palestinske frakcije i vlade države Libanon je podmuklo ubojstvo koje su pripadnici Fataha al-Islama izvršili nad 17 ročnika libanonske vojske, zaklavši ih na spavanju.

Navedena informacija o tome da je jedan aktualni čelnik jedne organizacije, koja na Zapadu i u Izraelu nosi pečat terorističke organizacije, imao vojnu obuku u bivšoj Titovoj Jugoslaviji predstavlja još jednu potvrdu već postojećih povijesnih dokaza o karakteru bivše jugoslavenske države koja je u miljeu zapadnih obavještajnih službi bila zavedena kao država koja sponzorira međunarodni terorizam. Titoistički režim “ugostio” je, primjerice, pojedine članove komunističke terorističke “Rote Armee Fraktion” (RAF) i članove bande “Baader-Meinhof-Bande”. U aktualnom predmetu pred njemačkim sudom za zaštitu ustavnog poretka, suđenje doušniku UDB-e Krunoslavu Pratesu, i optuženom šefu jednog odjela zagrebačke UDBE-e Josipu Perkoviću, kojega i dalje traži Interpol i njemačka kriminalistička policija BKA zbog osnovane sumnje da je sudjelovao u likvidaciji hrvatskog emigranta i direktora sektora INE g. Stjepana Đurekovića, ima pečat države koja je provodila “državni terorizam” . Jedino se zapadne demokratske vlade nisu praktički nikada otvoreno izjasnile o karakteru bivše SFR Jugoslavije, što samo potvrđuje sramotan odnos koji je Zapad imao u vrijeme raspada tamnice naroda kada je svijet podržavao teritorijalni integritet Jugoslavije, bez obzira na Miloševićeve velikosrpske aspiracije i puzajuće ratne pripreme tijekom 1990. koje je službeni Beograd i vojni vrh JNA i teroristička tajna služba “KOS” provodio.

Titova Jugoslavija se izdašno, sustavno i kontinuirano bavila državnim terorizmom. Primjer su politička ubojstva najmanje 70 hrvatskih emigranata širom svijeta koja je organizirala jugokomunistička UDB-a, najviše u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi, na tlu Njemačke, Italije, uz brojne otmice Hrvata u inozemstvu koji su oteti, odvedeni u Jugoslaviju i tamo likvidirani, bez ikakve sudsko-pravne istrage. Poznate su terorističke akcije UDB-e u svijetu, koje su pripisivane hrvatskim emigrantskim organizacijama, koje su dijelom osnovane od strane UDB-e u Beogradu, ili u koje su infiltrirani agenti i doušnici UDB-e koji su na sav glas vikali da su ustaše, kako bi kompromitirali uglavnom miroljubivu demokratski orijantiranu hrvatsku emigraciju koja je kao plameniti cilj imala uspostavu samostalne hrvatske države. Titova Jugoslavija je u vojnom centru u Pančevu kraj Beograda obučavala tadašnju palestinsku terorističku organizaciju Jasera Arafata i njegove borce, a kako vidimo iz gore navedene vijesti, u tadašnjem komunističkom Zagrebu, dakle, na području 5. vojne oblasti “JNA”, na vojnom dijelu aerodroma “Pleso” je Šaker al-Absi bio obučavan kao vojni pilot i za gerilsko-partizanske terorističke akcije. Navedena činjenica o šefu palestinske terorističke organizacije tim je zanimljivija jer je Šaker al-Absi kao svoje duhovne mentore i uzore naveo svjetski poznate revolucionare i teroriste Che Guevaru i Josipa Broza maršala Tita, pa neka sada veliki broj hrvatskih medija i dalje prenosi izjave nekih javnih osoba iz novinarstva, nekih kvazi povjesničara titoističke historiografije, i čelnika parlamentarnih stranaka i predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića o tome da je “Tito počinio neke poratne zločine, ali da ima i dobre strane, da je bio “predsjednik”, “državnik”, vođa pokreta tzv. nesvrstanih” (u stvarnosti pokret koji je bio pod kontrolom sovjetskog KGB-a) itd. Međutim, neka se zna da glavni urednici i određene novinarke i novinarke nekih određeni medija u Republici Hrvatskoj šire povijesne laži, krivotvore povijesne činjenice, ruše ugled Republike Hrvatske, i stvaraju, namjerno, konfuziju u hrvatskom društvu. Bivša Jugoslavija bila je teroristička država, a krunski dokaz je rat koji je “JNA” vodila 1991./1992. protiv Republike Hrvatske, naoružavanje pobunjenih hrvatskih Srba, stvaranje srpske stranke “SDS” u laboratoriju “KOS-a” i terorističke akcije koje je “KOS” provodio u Zagrebu 1990. godine (miniranje židovskog groblja itd.). Tito je bio terorist i masovni ubojica, a KPJ/KPH bile su terorističke organizacije isto kao što je Fatah al-Islam, s tom razlikom što je KPJ nasilnim i oružanim sredstvima osvojila vlast i bila priznata od demokratskog svijeta kao saveznica, dok Fatah al-Islam to neće moći, a njegov čelnik se već može smatrati pokojnim, jer za klanje ročnika na spavanju može dobiti samo smrtnu presudu.

Dok u Poljskoj demokratska vlada primjenjuje zakon o lustraciji bivših doušnika komunističke tajne službe, pa radilo se i o bivšem poljskom predsjedniku i ikoni antikomunističkog demokratskog pokreta Solidarnošč, Lechu Walesi (nema, dakle, “nedodirljivih”), i dok će se u demokratskom društvu Republike Poljske o državnom trošku ukloniti svi komunistički spomenici i spomenici komunizmu, podignuti u doba totalitarnog komunizma, jedan od najvećih aktera komunističke diktature u Hrvatskoj od 1971. – 1990., Ivica Račan, biva od medijske javnosti proglašen “ocem demokracije”, i pokopan na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj kraj spomenika “narodnim herojima” terorističke revolucije CK KPJ od 1941. – 1945. godine, i na mjestu koje će uprava gradskog groblja proglasiti “alejom velikana”, samo je pitanje kojih, jugoslavenskih ili hrvatskih velikana? Jedan od jugoslavenskih velikana je, primjerice, komunistički umjetnik Edo Murtić, kraj čije su grobnice pokopani posmrtni ostatci kremiranog Ivice Račana. Sramota je da Ivica Račan biva pokopan blizu hrvatskog velikana i svjetskog košarkaša Dražena Petrovića, koji je na parketu i na parketu diplomacije izgarao za stvaranje hrvatske države i međunarodno priznanje Republike Hrvatske, dok je Ivica Račan kao pravi “Jugoslaven” napustio sabornicu kada se 25. lipnja 1991. donosila hrvatska deklaracija o nezavisnosti Republike Hrvatske i otcjepljenju od mračne i terorističke Titove SFR Jugoslavije. Sramota je da nereformirani i nečasni Ivica Račan bude pokopan blizu časnog Mike Tripala, čelnika reformiranih komunista iz 1971. To je ta razlika koja naše društvo dijeli od demokratskih društava na Zapadu, primjerice od društva u Poljskoj, ili u Njemačkoj gdje je izvršena mekša varijanta lustracije nego u Poljskoj (u Berlinu će se tako, primjerice naći Trg Karla Marxa, ili ulica nazvana po revolucionarnoj teroristkinji Rosi Luxemburg, a jedan od čelnika jedne parlamentarne stranke u Bundestagu je bivši doušnik totalitarne tajne istočnonjemačke službe STASI i sl.) Sada, kada demokratska Poljska konačno obračunava sa ostatcima komunizma koji je Poljacima nanio najveću štetu u njihovoj tisućljetnoj povijesti, socijalisti i socijaldemokrati iz čitave Europe trube protiv Poljske, a dok su poljski rodoljubi krvarili po komunističkim tamnicama, licemjerno su šutjeli, a disidente komunizma koji su uspjeli prebjeći na Zapad smatrali su utegom u odnosima “koegzistencije” sa “carstvom zla” (bivšim Sovjetskim Savezom), uskrslim opet u Putinovoj Rusiji. Revolucionar i terorist Vladimir Iljič Lenjin rekao je za zapadne intelektualce, da za boljševike predstavljaju “korisne idiote”. Vidimo danas i zašto.

U medijima gotovo nezabilježena, cenzurirana ili minimalizirana vijest iz Hrvatske je, da je Predsjedništvo Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Vijeće Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica Rimokatoličke crkve u Republici Hrvatskoj uputili su 2. lipnja 2007. političkom vrhu Hrvatske, dakle, predsjedniku Republike Mesiću, predsjedniku vlade Sanaderu i predsjedniku Vrhovnog suda Hrvatinu apel za očitovanje o žrtvama komunističkog režima, koji bi uključivao i lustraciju počinitelja ratnih i poratnih mirnodobskih zločina u Titovoj Jugoslaviji od 1945. do 1990. godine. Poglavari i poglavarice redovnika i redovnica zatražili su i to da se «zakonom zabrani osnivanje i djelovanje komunističkih kao i fašističkih stranaka», te da se Rezoluciju 1481 Vieća Europe od 25. siečnja 2006. o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima, a koju su poduprli i parlamentarni zastupnici Republike Hrvatske, uvrsti u školske udžbenike i druge publikacije koje služe upoznavanju i razumijevanju novije povijesti kod mladih naraštaja, te da se hrvatskoj javnosti jasno kaže što je vlada RH spremna provesti iz preporuke parlamentarne skupštine Vieća Europe od 25. siečnja 2006. godine. «Večernji list» je o tome donio samo malu agencijsku vijest u stilu jedne prosto-proširene rečenice, što je vrlo perfidno, dok je «Jutarnji list» u broju od nedjelje, 3. lipnja ov.g. objavio jedan novinski članak. «Večernji list» je objavio samo malu agnecijsku vijest jer se u poruci hrvatskih redovnica i redovnika kritizira hrvatske vlasti, a kritika vlasti u jednoj bi demokraciji trebala biti pohvalna i nužna, kako bi demokratska vlast bila još više demokratska odnosno narodna. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika «Goli otok» nedavno je donijelo «Hrvatsku deklaraciju o lustraciji», i sada je na premijeru Republike Hrvatske da je pretoči u zakon, ili da povijest zabilježi kako Ivo Sanader po tom pitanju nije poduzeo NIŠTA ! NIŠTA ne poduzeti po tom pitanju znači zaštititi sve komunističke zločine, i staviti se na čelo zaštitnika masovnih ubojica, prevaranata, kriminalaca sa crvenom zvijezdom petokrakom, luđaka i piromana sa srpom i čekićem, i zaštititi partizanske fanatike i njihove velike laži. Veliki Solženjicin je svijetu poručio:

Ne živite s laži !

To geslo preuzela je redakcija «Hrvatskog prava» kada je prije gotovo godinu dana pokrenula stranačko online izdanje www.hrvatsko-pravo.hr