HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

 

18. kolovoz 2007.

 

 

 

ODUMIRANJE HRVATSKE DRŽAVE

I

IZUMIRANJE HRVATSKOG NARODA!

 

 

Gore navedeni naslov Hrvatskog prava odražava znanstvenu analizu, osvrt, zaključak, mišljenje i stav gospodina dra. Slavka Kulića, jednoga od vodećih hrvatskih ekonomista, stručnjaka za makro-ekonomiju, ekonomska istraživanja i analizu, i aktualnoga savjetnika pri Ekonomskom institutu u Zagrebu. Dr. Kulić nema dlake na jeziku, što bi značilo da ne laže svoje sugrađane, nego im pred nos stavlja ono što hrvatski građani rijetko vole, a to je neugodna ISTINA, ISTINA O NJIMA SAMIMA, ISTINA o položaju u kojemu se nalaze, te ISTINA o budućnosti koju ne budu imali ako će (Hrvati) i dalje PRESPAVATI sadašnjost.

 

Prenosimo isječak o političko-ekonomskoj analizi dra. Kulića (objavljena u tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo uoči Velike Gospe 2007. godine), a čitateljstvo se i na osnovi toga može uvjeriti u ispravnost politike Hrvatske stranke prava 1861. pod vodstvom Dobroslava Parage, od 1990. do danas. Međutim, kakve li koristi ako će jednoga dana ostatci Hrvata ustvrditi kako je politika Dobroslava Parage bila ispravna, i da je Paraga bio u pravu, i to takoreći glede svih političkih događaja u Hrvatskoj od 1981. na dalje, jer što će tada vrijediti konstatacija da je Paraga bio u pravu kada Hrvatske tada više neće biti (osim možda na papiru i po imenu), a hrvatski narod bude izumro, i to čak fizički, kako u svjetskom demografskom izvješću navodi Organizacija ujedinjenih naroda (UN), ali i civilizacijski, politički i državnički. Dr. Kulić ide i korak dalje, i tvrdi da hrvatska država, Republika Hrvatska, u pravom smislu te riječi još uopće nije konstituirana, te da tisućljetni san Hrvata o hrvatskoj državi još uopće nije ostvaren! Dr. Kulić tvrdi sljedeće:

 

-          -          NEMAMO KONCEPCIJU O OPSTANKU I RAZVITKU HRVATSKE!

-          -          NEZAKONITO STEČENO VLASNIŠTVO NEMA PRAVNE VAŽNOSTI U PRAVNOJ DRŽAVI, U POLITIČKOJ DRŽAVI /KAKVA JE RH/ MOŽDA IMA

-          -          NEMAMO UVIDA U VLASTITU STVARNOST – NEMAMO ČINJENICE O SEBI KOJE SU SKRIVENE OD JAVNOSTI I STVARNOSTI

-          -          MOĆNE DRŽAVE EU ŠIRE SE NA ISTOČNU EUROPU I BALKAN U SVIM PODRUČJIMA ŽIVOTA PO KRITERIJU PRAVA JAČEGA

-                    NAROD JE SUBJEKT KULTURE I NE MOŽE OPSTATI IZVAN SUBJEKTA CIVILIZACIJE – PRIJETI NAM OPASNOST NESTANKA KAO SUBJEKTA KULTURE PRIJE NEGO SE OSTVARI TISUĆLJETNI SAN O TOME DA POSTANEMO DRŽAVA – SUBJEKT CIVILIZACIJE

 

Kritičar ekonomske politike hrvatske vlade, dr. Kulić, ne kritizira samo nego daje upute (i to besplatne!!!) kako bi svom narodu pomogao da izađe iz nezapamćene krize u koju je upao.  U krizi su se Hrvati našli dobrim dijelom i vlastitom krivnjom potvrđujući vladajućima mandat da vladaju, i to onima koji vrlo loše vladaju već punih 17 godina. Dr. Kulić ne kritizira samo vladajuću politiku od 3. siječnja 2000. godine, kada je većina Hrvata na vlast dovela jugoboljševika Ivicu Račana (i time potvrdila da je mazohistički orijentirana, i kako Starčević reće, da Hrvati brzo zaboravljaju nepravde koji im drugi učiniše), nego kritizira i Tuđmanovu politiku od 1990. godine, te ispravno konstatira da SU SVI ZAKAZALI, kako vladajući političari, tako je i biračko tijelo zakazalo jer nije izvuklo pouku iz prošlosti odnosno iz loše politike prethodnih vladinih i predsjedničkih mandata obnašanja vlasti.

 

U svakom slučaju, nitko od Hrvata današnjice, ali i bliskoj budućnosti, neće moći reći da nisu znali – ZNALI SU HRVATI jer im je istinu u lice izrekao gospodin Slavko Kulić, ali i gospodin Dobroslav Paraga još više i još izravnije, totalno bez dlake na jeziku, kako bi se probudili iz tisućljetnoga sna. Nitko neće u Hrvatskoj moći reći da nije znao jer je Dobroslav Paraga točno prije 10 godina, 1997. godine, putem predizbornih plakata, širom Hrvatske poručio:

 

VLASNIŠTVO – VLASNICIMA, TVORNICE – RADNICIMA, ZEMLJA – SELJACIMA, HRVATSKA – HRVATIMA, I

 

HRVATI, PROBUDITE SE!

 

(Navedena gesla i poruke je poslije kao ideju ukrao tzv. dr. Anto Kovačević, intimus Ante Đapića, i bliski suradnik dra. Marka Veselice, u ovom je slučaju potpuno nebitan, osim što je i te kako bitan izvor intelektualnoga vlasništva Dobroslava Parage, jer sve u životu počinje krađom i klevetama, te završava ubojstvima i katastrofom – po narod i pojedinca; bitno je što je izvorno a što nije, bitno je da su izvorni nasljednici Starčevićeve narodne politike Ante  Paradžik (ubijen od hrvatske ruke), i Dobroslav Paraga (oklevetan od hrvatske udbaške klike), a ne veliki lažljivac Anto Đapić i njegovi udbaši (kakav je i on sam) i JNA-oficiri u otetoj Hrvatskoj stranki prava.)

Jedan od njih, jugooficirčina i dojučerašnji Miloševićev kadar u zagrebačkoj JNA vojnoj oblasti, Pero Kovačević, najglasnija dragaševska truba u đapićevskom taboru, na izravno pitanja novinara što ima za reći na činjenicu da je krčki biskup Valter Župan izjednačio Hitlera s Titom bez oklijevanja je izlanuo „da je Titov režim omogućio Hrvatsku kao takvu i definitivno je bio blaži od Hitlerovog“- ustvrdio je Kovačević 17. klovoza 2007. godine.

 

Vratimo se dru. Kuliću, i uočiti ćemo svu ispravnost politike predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., Dobroslava Parage, koji kritizira aktualnu,  vladajuću i lošu politiku u Republici Hrvatskoj od vremena autoritarne vlasti predsjednika Republike, Franje Tuđmana, do današnjeg lošeg predsjednika Republike Stjepana Mesića i Sanaderove vlade. Zar ne tvrdi Dobroslav Paraga da Republika Hrvatska nije demokratska zemlja, da praktički RH nije država i međunarodni subjekt nego objekt nad kojim se vrši nasilje, zločin diktata i zločin sustavne pljačke, da velikosrpska politika nije jedini neprijatelj Hrvatske već da je to i unutarnji neprijatelj u vidu političke elite RH, i to gotovo bez iznimke (iznimke potvrđuju pravilo), zatim, da nema slobode medija, da vlada čelična cenzura, te da je uspostavljeno suptilno, orwellovsko carstvo velikih laži, da je hrvatski parlament obični privjesak Banskih dvora, i to od vremena Franje Tuđmana do danas, bez iznimke, (Paraga je kao jedini političar do tada bacio Franji Tuđmanu rukavicu u lice i 1994. dragovoljno napustio Sabor Republike Hrvatske jer nije htio biti sudionikom obespravljivanja hrvatskog državotvornoga tijela od strane Franje Tuđmana), zatim, da pravna država, ne samo da ne funkcionira nego da nikada nije ni uspostavljena na ovim prostorima, da postoji sve samo po imenu ali ne i sadržaju, te da Hrvatskom vlada UDBO-MAFIJA, od 1990. do danas, zatim, da Hrvatskom vlada nemoral u gotovo svim porama hrvatskog društva, od države preko vlade do Crkve, vojske, policije, parlamentarnih, i izvanparlamentarnih, političkih stranaka (od preko 100 registriranih stranaka u Hrvatskoj 99 posto su nemoralne, lopovske i služe isključivo kao satelit vladajućima), da je politička elita u Hrvatskoj bivša komunistička i titoistička, dakle, anacionalna, da je do grla korumpirana, i drugo. Dok se Dobroslav Paraga nalazi pod stopostotnom cenzurom, dr. Slavko Kulić cenzuriran je u dovoljnoj mjeri da ne utječe dovoljno na hrvatsku javnost i na službenu makro-ekonomsku politiku hrvatske vlade. Primjerice, ove je godine dr. Kulić samo dva puta nastupao na televiziji, jednom u emisiji „Noćna mora“ kod Željka Malnara, taman da upropastitelji Hrvatske njegovu ekonomsku analizu prikažu kao cirkus, i jednom u ozbiljnoj emisiji kod urednika Hrvatske televizije, g. Bilića, te navedeni interview u Hrvatskom slovu, dok paraekonomisti i marksisti ala Dušan Bilandžić, pukovnik jugoslavenskog KOS-a, primaju nagrade ovoga društva, te imaju neograničeni pristup medijima. Evo što tvrdi dr. Kulić:

 

„(...) Današnji autoritarizam je sve bezdušniji, gotovo anacionalan, sebičan, i otuđen od svakog poštovanja prema narodu: narod nije puk kao što nije bio ni masa. Narod je subjekt kulture, i ne može opstati izvan subjekta civilizacije. Zastupnička demokracija je /u Republici Hrvatskoj/ otuđena od nacionalnih interesa. Ona se iskazuje zastupajući svoj interes,  a ne interes naroda. Pojam demokracije i neovisnosti Hrvatske se pretjerano zloupotrebljava. Stvarno stanje sve se više razlikuje od službenog mišljenja. Kancelarski sustav vladanja /Banski dvori/, nigdje utemeljen, preuzeo je /od predsjedničkog sustava/ i izvršnu i zakonodavnu vlast /i ovlasti/, dok sudbena i monetarna /vlast/ u političkoj državi /umjesto u pravnoj državi/ ne znače ništa. AKO SE NE OSVIJESTIMO, ZAKONITO ULAZIMO U OKOLNOSTI KOJE NE SLIČE NA NIŠTA ŠTO SE DOGODILO U TISUĆLJETNOJ PROŠLOSTI IŠČEKIVANJA HRVATSKE DRŽAVE....Vlada RH kao kancelarska vlast manipulira s Hrvatskim saborom, zastupnicima naroda, ismijavajući njihov izbor i odgovornost prema narodu...“

 

Zaista pesimistični tonovi dra. Kulića, ali on govori istinu, te šalje i optimistične poruke, naravno, uvjetovane time da se moraju povući određeni politički potezi, a one glase:

 

„Hrvatski narod i Hrvatska kao subjekt kulture i civilizacije /narod i država/ spada u srednjoeuropsku i mediteransku kulturu i civilizaciju, a ne Balkan. Tzv. pregovori s EU sa pozicije Hrvatske na Balkanu udaljilo je Hrvatsku od onoga što ona stvarno jest u kontekstu Europske Unije kao nekog nadcivilizacijskog ustroja naroda i država Europe. Ako je Trst središnja fizička točka europskoga kontinenta, a Hrvatska s tom točkom graniči, tada je Hrvatska nesporno srednjoeuropska po svemu pa i po fizičkom smještaju. Ako se Hrvatska politički ne konstituira do sljedećih izbora do kraja 2007. godine prijeti nam opasnost da bez političko-pravnog konstitucionalizma budemo iznutra silom ugurani u EU i da nestanemo kao subjekt kulture prije nego se ostvari tisućljetni san o tome da postanemo država – subjekt civilizacije. To može učiniti i današnja aktualna vlast – Hrvatski sabor i vlada RH, ako se postigne kosenzus o tome u Hrvatskom saboru. To bi bila i društvena i povijesna prekretnica hrvatske stvarnosti, kvantni skok u poželjnom smislu. To je čin kojim se hrvatska autokratska država transformira u parlamentarnu državu zapadnog tipa...To bi bio čin zadobivanja parlamentarne demokracije u kojoj bi hrvatski poduzetnici i radnici odlučivali o gospodarskom i socijalnom životu na hipotenuzi s katetama suradnje s Hrvatskim saborom i vladom. Tim činom Hrvatski sabor/zastupnici naroda ponovo postaju odgovorni narodu, a vlada Hrvatskom saboru. Danas imamo suprotno....To moramo nepodmitljivo razumijeti i učiniti prije članstva RH u EU. Aktualna vlast RH mora izaći iz hipokrizije /licemjerstva/, a intelektualci umom iz biosa u etos. U suprotnome ostajemo i dalje bez samoodređenja i jasnog međunarodnog opredjeljenja. To od nas očekuje i Europa i svijet. Mi to možemo! Svijet i Europa će nas cijeniti i vrednovati po onome što ćemo svijetu pridonositi, a ne samo ono što ćemo od svijeta prositi.”

 

Dr. Kulić je, pored ostaloga, naveo i ponovio strašni podatak da su hrvatske banke od strane hrvatskih vlasti opljačkane, sanirane novcem hrvatskih poreznih obveznika, te u bescjenje  prodane stranim bankama, i da strane banke forsiraju zaduživanje hrvatskoga građanstva kako bi ono kupovalo gotove proizvode koje dolaze iz zemalja iz kojih dolaze i strane banke-danas vlasnici nekoć hrvatskih banaka. Dr. Kulić navodi statistički podatak da je 35 hrvatskih poslovnih banaka „moralo“ nestati od 1997. godine /dakle, još za vrijeme Franje Tuđmana/, i to linijom dvostrukog upravljanja od strane bivše Hrvatske narodne banke. “HNB već odavna nije ni hrvatska ni narodna ni središnja”. Koje li podudarnosti sa linijom dvostrukog upravljanja - tako je bilo i u Hrvatskoj vojsci, u HVO-u i u hrvatskoj policiji za vrijeme velikosrpske agresije, i hrvatsko-muslimanskih sukoba u BiH, za vrijeme podjele BiH između Miloševića i Tuđmana, kada su stvarne zapovijedi išle mimo službene linije zapovijedanja, mimo Glavnog stožera HV, a preko Mate Bobana i “herceg-bosanskog udbaško-kosovskog” društva.

 

Dr. Kulić govori o tome da je aktualnost pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj danas veća nego ikada. Sjetimo se kada je Dobroslav Paraga zahtijevao PONIŠTENJE NEPOŠTENE ZAKONITE PRETVORBE I PRIVATIZACIJE, koja ja formalno bila zakonita kao što su i totalitarne države poput Sovjetskog Saveza i Trećeg Reicha imale zakone. Gospodin Paraga je 1995., pa 1997. zatim 1999. i 2000. godine zahtijevao PONIŠTENJE PRIVATIZACIJE I PRETVORBE  dok su drugi govorili kako je to suludo i slično, da se to ne može i slično, da je revizija dovoljna. Dr. Kulić tvrdi da je službena revizija putem Ureda za državnu reviziju pokazala da je preko 90 posto privatiziranog, nekoć društvenog vlasništva, pa i od privatnog vlasništva 1941. i 1945. opljačkanog i tzv. nacionaliziranog vlasništva /sindrom partizanštine/, u biti nezakonito izvršena !!!

 

“Izdvajanje za znanost i obrazovanje s nekih 5,5 do 6,6 milijardi kuna iskazuje se nedovoljnim u odnosu na to da se svijetu hvalimo kako smo za Božić pojeli za 11 milijardi kuna /na kredit, usput rečeno/. Isto tako za telekomunikacijske usluge plaćamo njemačkom Deutsche Telecom godišnje oko 24 milijarde kuna /oko 3,5 milijarde eura/. Za odjeću i obuću /većinom onu iz uvoza/ plaćamo godišnje i do 36 milijardi kuna da skrijemo u sebi to što jesmo. Nije da nemamo novaca – problem je u tome u što ga trošimo – to je pitanje kulture potrošnje i kulture ponašanja, kulture raspolaganja s onim što smo zatekli i sa čime raspolažemo…Nezakonito stečeno vlasništvo /od strane domaćih i stranih tajkuna, i vlasnika stranih banaka/ nema pravne važnosti u pravnoj državi, u političkoj državi možda ima. Sa članstvom RH u EU misli se stvar konačno skinuti sa dnevnog reda /znači, misli se ozakoniti opljačkano hrvatsko narodno gospodarstvo, a istovremeno vlasništvo oteto za vrijeme komunizma ne vratiti natrag hrvatskim građanima-nasljednicima/, s prihvaćanjem pravne stečevine EU u smislu da pravo proizlazi iz stečene pozicije moći. To se događa usprkos spoznaji da pravo na nasilje nema nitko jer nasilje ne može biti ničije pravo. To s EU govori da je izvorna ideja bogaćenja svim sredstvima europska, i da se ona nastavlja kao neko pravo, pravna stečevina, ali ovaj puta ne prema Africi i Latinskoj i Srednjoj Americi već prema Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, Balkanu, stvarajući svoju novu Latinsku Ameriku na račun Hrvata, Čeha, Poljaka, Mađara, Slovenaca, Makedonaca, Kosovara, Bugara, Rumunja, Ukrajinaca, i drugih.

 

Je li tako moralo biti? Odgovor dra. Kulića je da tako nije moralo biti, i da tako ne mora biti u buduće, ali uz uvjet da se Hrvati probude, da odbace egoizam i lažljivce od sebe, i da prihvate ruku spasa. Hrvatsko pravo poručuje da ruku spasa nikako ne bi trebalo prihvatiti od lažnog magistra Ante Đapića, ne od spin-doktora Ive Sanadera, ne od lažnih socijaldemokrata tipa Slavka Linića, Ingrid Antičević Marinović i njihova Zokija i Ljube Jurčića (Kulićeva studenta koji očito nije dobro slušao svog profesora), ne od lažnih liberala tipa Đurđe Adlešić, i nikakvih seljaka tipa Josipa Friščića, ali ni od lažnih narodnjaka i istinskih titoista, bivših komunista a današnjih  liberala tipa Vesne Pusić i Radimira Čačića, jer, kako dr. Kulić dobronamjerno upozorava hrvatsku javnost: SVI OBLICI ŽIVOTA U PROSTORU HRVATSKE POLAKO NESTAJU !!!