HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

21. kolovoz 2007.

POVIJESNO JE TOČNA USPOREDBA

TITA S HITLEROM

HITLER AND TITO MEGA MURDERERS U „Večernjem listu“ od 18.8.2007. objavljene su u članku čitateljice Ane Jurić-Šimunčić, pod naslovom „Marijanska svečanost nije mjesto za politiku“, tvrdnje kojima je pokušala opovrgnuti tvrdnje krčkoga biskupa koji je na Marijanskoj svečanosti u povodu vjerskog i državnog blagdana Velike Gospe, 15. kolovoza ov. g., usporedio po zapovijedanju zločina bivšeg jugoslavenskog doživotnog predsjednika (diktatora) Josipa Broza Tita sa doživotnim njemačkim kancelarom (diktatorom) Adolfom Hitlerom. Kao povjesničar mogu potvrditi biskupovu informaciju da je Tito odgovoran za likvidacije oko jedan milijun ljudi na području bivše Jugoslavije, od toga preko pola milijuna Hrvata. Usporedba Tita s Hitlerom je umjesna, i povijesno točna, jer, Tito nije vodio oslobodilački rat, kako je navela čitateljica, nego je vodio osvajački rat u kojemu je raspalio građanski rat u oružanom komunističkom ustanku od 22. lipnja 1941. godine, kao što je pod lažnim izgovorom „antifašističke borbe“ šef KPJ i vođa ustanka Tito vodio (socijalističku) revoluciju u kojoj su ubijeni desetci i desetci tisća nedužnih civila hrvatske i drugih nacionalnosti. Na kraju rata je Tito dao počiniti jedan od najvećih ratnih zločina u Europi, poznat pod sintagmom „Bleiburg i Križni put“, kao i genocid nad hrvatskim narodom! Hitler je vodio rasističku politiku,

Tito je vodio klasnu politiku, ili drugim riječima, oni koji po njegovom svjetonazoru nisu spadali u radničku klasu došli su pod udar njegova režima. U bivšoj Titovoj Jugoslaviji postojali su čak i klasni sudovi na kojima se sudilo nedužnim ljudima na montiranim političkim procesima, a ako je navedena čitateljica bila nedužno optužena od bivšeg izvitoperenog jugokomunističkg pravosuđa, te zatim oslobođena krive optužbe, onda njezin slučaj predstavlja iznimku koja potvrđuje pravilo. Čitateljica Jurić-Šimunčić kao da ne zna za postojanje „Crne knjige komunizma“ u kojoj je međunarodna skupina autora, među kojima ima i bivših marksista, na osnovi preko šest tisuća dokumenata iz bivšeg arhiva Sovjetskog Saveza, rekonstruirala masovne zločine režima komunističke partije, a broj tih zločina se kreće oko 100 milijuna nedužno ubijenih ljudi širom svijetu, i to svugdje tamo gdje je na vlasti bila komunistička partija, ili gdje je vodila gerilski (partizanski) oružani ustanak za nasilni dolazak na vlast (danas se, primjerice, komunisti bore za nasilni dolazak na vlast u Nepalu gdje su do sada pobili nekoliko desetaka tisuća ljudi).

Brojka od 100 milijuna žrtava komunizma predstavlja minimalnu procjenu, a konkretni de facto dokazani masovni zločini boljševika su „Katyn“, „Tezno“ (Maribor), „Kočevski Rog“ (Ljubljana), „Jazovka“ (Zagreb/Karlovac), „Macelj“ (Krapina) i „polja smrti“ u Kambodži, zatim sustav sovjetskih koncentracijskih logora „GUL-ag“, i jugokomunistički konc-logor „Goli otok“ itd. Kao voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma podnio sam 2006. nadležnom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv osnovano osumnjičene komunističke ratne zločinke, bivše predsjednice jugoslavenske vlade i političke komesarke, Milke Planinc (rođene Malada), koja je suodgovorna za ubojstva 30 tisuća hrvatskih i slovenskih ratnih zarobljenika u Kočevskom Rogu 1945. godine. (Istražne radnje su završene, dokazi i svjedoci postoje, ali optužnice nema, vjerojatno iz političkih razloga, da ne bi ispalo kako su i komunisti/boljševici, a ne samo nacisti/ fašisti, počinili ratne zločine i genocid.)

Kao vic zvuči čitateljičina tvrdnja da je Titova vizija organizacije ovog prostora (Hrvatske) bila „humana, socijalna i pravedna“. Naime, nitko tko se nalazio na crnoj listi jugokomunista nije sudjelovao u socijalnom kolaču bivše države, a kamoli da je Titova vizija bila humana, jer nije bila s obzirom da je bila boljševička, a posljedica njegove „vizije“ su planine ljudskih kostiju!

I na kraju, naravno da smo živjeli u komunizmu a ne u socijalističkom samoupravnom društvu. Moja malenkost je svjedok da smo živjeli u komunizmu, ali su komunisti bili vješti manipulatori jezikom tako da su komunizam predstavili kao „samoupravljanje“. U konc-logorima današnje Kine, primjerice, logoraši se od režima ne nazivaju logorašima/zatočenicima nego „studentima“ i sl., a u bivšem Sovjetskom Savezu su kriminalce u gulazima zvali «prijateljima naroda». Riječ je o komunističkoj propagandi i pranju mozgova kojima su ljudi bili izloženi u doba olovnog komunizma, pa i u bivšoj Jugoslaviji. Zato čitateljica nije kriva što ne zna za neke povijesne činjenice jer u RH ne postoji od državnih vlasti poticano sustavno prosvjećivanje stanovništva o zločinima komunizma. Prof. Goran Jurišić, Zagreb.