HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

 

21. studeni 2009.

                                                                                              

PATRIJARH PAVLE - SKROMNI POŠTENJAK ILI VELIKOSRBIJANSKI RATNI HUŠKAČ!

 

Patrijarh srpski Pavle, poglavar Srpske pravoslavne crkve kojeg je u svojem nekrologu pored niza drugih nebuloznih i netočnih ocjena  kolumnist Jutarnjeg lista nazvao „skromnim poštenjakom“ bio je osamdesetih godina prošlog stoljeća jedan od najutjecajnijih zagovornika Velike Srbije.  Kao raško prizrenski episkop svjedočio je 1990. godine u američkom Kongresu pred senatorima i kongresnicima o genocidnom progonu srpskog naroda na Kosovu, pa je svakom tko je to slušao moralo postati jasno da je rat na prostoru ondašnje Jugoslavije već unaprijed programiran i neizbježan.

 

To neistinito svjedočenje bilo mu je kasnije te godine glavni adut da je izabran na položaj patrijarha Srpske pravoslavne crkve kao pouzdan duhovnik i siguran oslonac ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

 

Količina zadrtosti i zaslijepljenosti sa kojom je budući patrijarh progovorio imala je pandan jedino o Memorandumu Dobrice Ćosića i takozvanih srpskih akademika, pa je predsjednik Hrvatske stranke prava koji je također bio pozvan na saslušanje o gaženju ljudskih prava u Jugoslaviji na kojem su izlagali pred američkim kongresnicima i senatorima i predsjednik Kosova pokojni  Ibrahim Rugova i Dobrica Ćosić u ime Srpske akademije nauka, iznio u svojem izlaganju stvarne podatke o broju zatvorenih, ubijenih i nestalih Albanaca na Kosovu kao i sudbine hrvatskih i ostalih disidenata i političkih zatvorenika, uspoređujući potlačenost Albanaca i stanje ljudskih prava na Kosovu gorim nego u srednjem vijeku.

 

Naravno, predsjednik HSP-a bio je prvi u svijetu koji je na tako važnom forumu progovorio i o režiranim višestranačkim izborima u Hrvatskoj pod pokroviteljstvom tajne policije- Udbe, pa je njegovo svjedočenje službeni Beograd ocijenio novim čudovišnim napadom na Jugoslaviju u američkim Kongresu, a prisutni takozvani otac Srbije Dobrica Ćosić zapisao je kasnije „da se  na raspravi o Kosovu i Metohiji pred komisijom Kongresa i Senata SAD, održanoj u proleće 1990. godine, kao albanski svedok protiv Srba pojavio  Dobroslav Paraga. Ja sam tada predvodio srpsku delegaciju, koju su činili profesor Radoslav Stojanović i advokat Slobodan Vučković, a koja je, zajedno sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, na čijem čelu je bio vladika raško-prizrenski Pavle, sada patrijarh, o kosovskoj krizi iznosila svoje stavove kongresmenima i odgovarala na njihova pitanja.

 

Na tom saslušanju pred Komisijom za ljudska prava američkog Kongresa najteži udarac zadao mi je Dobroslav Paraga. Zaprepastio sam se kad su ga prozvali. On se odnekud pojavio, prošao pored mene ne pozdravivši me i hrvatski zdušno napao Srbe zbog progona i zločina nad Albancima.“

 

Krivotvorenje elementarnih povijesnih događaja i činjenica u čemu od zagrebačkih dnevnika prednjače pojedini novinari i kolumnisti Jutarnje lista, prelazi svaku granicu tolerancije i dobrog ukusa.

 

Nazivajući, preminulog patrijarha Pavla,  inače vanjskim izgledom dobroćudnog starčića, skromnim poštenjakom, i prešutjeti da se radi o jednoj od najutjecajnijih osoba u srpskom narodu , koji je međunarodnim faktorima najgrublje krivotvorio očajne prilike na Kosovu 1990. godine optužujući za svu krvavu represiju na Kosovu Albance i Albaniju, a 1991. godine je pisao Ujedinjenim narodima da protiv Republike Hrvatske srpska država i narod imaju legitimno pravo na oružanu samoobranu srpskih života i svih srpskih krajina i da ti teritoriji  ne mogu ostati u sastavu bilo kakve neovisne Hrvatske, nego se moraju naći pod zajedničkim državnim krovom sa današnjom Srbijom, nije samo krajnje zlonamjerno i neodgovorno, nego znači moralnu i političku rehabilitaciju uzročnika krvavog raspada Jugoslavije najodgovornijih za stotine tisuća ubijenih i stradalih kao i za nebrojena razaranja na ovim prostorima.

 

Takve redakcije i novinare istinoljubiva hrvatska javnost trebala bi prestati čitati, pratiti i kupovati jer ne zaslužuju da sa svojim neistinama, krivotvorinama i cenzurom koju sustavno provode nad svojim neistomišljenicima i dalje egzistiraju.