HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

13. veljače 2009.

OTVORENO PISMO GRAĐANINU GAZE!

Otvoreno pismo građaninu Gaze: Ja sam vojnik koji je spavao u vašem domu

Dok svijet gleda ruševine u Gazi, vi se vraćate u vaš dom što je ostao nesrušen. Međutim, ja sam siguran da je vama jasno da je netko bio u vašem domu dok ste vi bili odsutni.

Ja sam taj netko.

Proveo sam duge sate razmišljajući kako ste reagirali kada ste ušli u vaš dom, kako ste se osjećali kada ste shvatili da su izraelski vojnici spavali na vašim madracima i koristili vaše deke.

Znao sam da će to izazvati vašu ljutnju i da ćete osjetiti ovo kršenje najintimnijeg prostora vašeg života od vaših neprijatelja, kao bolno poniženje.

Uvjeren sam da nas vi mrzite neobuzdanom mržnjom, i da nemate ni najmanju želju slušati što vam ja govorim. Istovremeno, za mene je važno nadati se da postoji čak i najsićušnija šansa da ćete me slušati.

Proveo sam mnoge dane u vašem domu. Vi i prisutnost vaše obitelji osjećala se u svakom kutu. Vidio sam vaše obiteljske portrete na zidu, i sjetio sam se moje obitelji. Vidio sam boce parfema vaše žene u uredu, i sjetio sam se moje žene. Vidio sam igračke vaše djece i njihov udžbenik za engleski jezik.

Vidio sam vaše osobno računalo i kako ste postavili modem i bežični telefon pokraj zaslona, kao i što i sam činim.

Želim da znate da unatoč golemom neredu kojeg ste našli u vašoj kući što je stvoren tijekom potrage za eksplozivima i tunelima (što su bili doista otkriveni u drugim domovima), mi smo dali sve od sebe za zaštitu vaše imovine s poštovanjem.

Kada sam pomaknuo računalni stol , ja sam isključio kablove i položio ih uredno na pod, kao što bih učinio s vlastitim računalom. Isto tako, pokrio sam računalo radi prašine s dijelom tkanine. Pokušao sam vratiti natrag odjeću kada smo pomaknuli ormar iako ne isto kao što ste vi učinili, ali najmanje tako, da se ništa ne bi izgubilo.

Znam da opustošenje, prostrijeli u Vašim zidovima i uništenje domova blizu vas ostavlja moje opise u smiješnom svjetlu. Ali, ja želim da razumijete mene, nas, nadajući se da ćete vi kanalizirati vašu ljutnju i kritika na prava mjesta.

Odlučio sam napisati vam ovo pismo napose jer sam ostao u vašem domu.

Mogu nagađati da ste vi inteligentan i obrazovan i da postoje u vašem kućanstvu sveučilišni studenti. Vaša djeca uče engleski, i vi ste povezani na internet. Vi niste neupućen ; vi znate što se događa oko vas.

Stoga, ja sam siguran da vi znate da su Quassam rakete bile lansirane iz Vaše okoline u izraelske gradove i mjesta.

Biste li mogli gledati višetjedna tjedna lansiranja i ne misliti da ćemo jednog dana reći“dosta”?! Jeste li ikada smatrali da je možda pogrešno lansiranje raketa na nevine civile koji pokušavaju voditi normalan život, koji i vi volite? Dokle ste mislili da ćemo mi biti opušteni, bez reagiranja?

Mogu slušati vaš izgovor “to nije od mene, to je od Hamasa”. Moja intuicija kaže mi da vi niste njihov najzagriženiji podupiratelj. Ako vi gledate pažljivo u žalosnu stvarnost u kojoj vaš narod živi, nemojte pokušate obmanuti sebe ili se izgovarati oko “okupacije”. Morate svakako dosegnuti zaključak da je Hamas vaš pravi neprijatelj.

Stvarnost je tako jednostavna, izravna da je sedmogodišnjak može razumjeti: Izrael se povukao iz pojasa Gaze, uklanjajući vojničke baze i njegove građane iz Gush Katifa. Ipak, mi smo nastavili opskrbljivati vas s električnom energijom, vodom i robom (i to ja znam vrlo dobro tijekom moje pričuvne dužnosti, ja sam zaštitio granične prijelaze više puta, i bio sam svjedok stotina kamiona punih robe unesene u slobodnu Gazu svaki dan).

Usprkos svemu ovom, iz razloga koje ne možemo razumjeti i bez ikakve racionalne logike, Hamas je lansirao projektile na izraelske gradove. Tri godine mi smo stisnuli naše zube i uzdržavali se. Naposljetku, to više nismo mogli prihvatiti i ušli smo u pojas Gaze, u vašu okolinu, da bi uklonili te koji žele ubiti nas. Stvarnost je bolna, ali vrlo lagana za objasniti.

Čim se vi složite sa mnom da je Hamas vaš neprijatelj i da su zbog njih, vaši ljudi u bijedi, vi ćete razumjeti da promjena mora doći iznutra. Oštro sam svjestan činjenice da to što govorim je meni laganije pisati nego učiniti, ali ne vidim bilo koji drugi način. Vi, koji ste povezani sa svijetom i zabrinuti za obrazovanje vaše djece, morate voditi, zajedno s vašim prijateljima, civilni ustanak protiv Hamasa.

Prisežem vam, da ukoliko bi građani Gaze bili zauzeti popločenjem cesta, gradnjom škola, otvaranjem tvornica i kulturnih institucija umjesto samosažaljenja, naoružavanja, krijumčarenja i hranjenja mržnjom za vaše izraelske susjede, vaši domovi ne bi bili uništeni upravo sada. Ako vaše čelništvo ne bi bilo korumpirano i motivirano za mržnju, vaš dom ne bi bio oštećen.

Kada bi netko ustao i vikao da ne može točka lansiranih projektila biti na nevinim civilima, ja ne bi morao stajati u vašoj kuhinji kao vojnik.

Vi nemate novaca, kažete mi? Vi imate više nego što vi možete zamisliti.

I prije nego li je Hamas ovladao Gazom, tijekom vremena Jasera Arafata, milijuni ako ne milijarde dolara su se donirale od svjetske zajednice za Palestince koje su bile upotrijebljene za kupovanje oružja ili su dostavljene izravno na bankovne računa vaših vođa. Zaljevske države, emirati - vaša braća, vaši krv i meso, su neki od najbogatijih naroda u svijetu. Ako je postojao čak mali osjećaj solidarnosti između arapskih naroda, ako su ovi narodi imali ali i najmanji interes za obnovu palestinskog naroda – vaša situacija bi bila vrlo drukčija.

Vi morate biti upoznati sa Singapurom. Površina zemlje nije mnogo veća nego pojas Gaze, ona je druga najviše naseljena država u svijetu. Još, Singapur je uspješna, napredna i dobro upravljana država. Zašto ne bi isto i vi?

Moj prijatelju, ja bih volio nazvati vas po imenu, ali ja to neću učiniti tako javno. Želim da vi znate da sam 100 % miran što je moja država učinila, što je moja vojska učinila, i što sam ja sam učinio. Međutim, ja osjećam vašu bol. Žao mi je za uništenje koje ste našli u vašoj okolini u ovom trenutku. Na osobnoj razini, ja sam minimizirao štetu za vaš dom što je više moguće.

Po mom mišljenju, mi imamo puno više zajedničkog nego što biste vi mogli zamisliti.

Ja sam civil, ne vojnik, i u mojem privatnom životu nemam ništa sa vojskom. Međutim, imam obavezu otići iz mog doma, obući odoru, i zaštititi moju obitelj svaki put kada smo napadnuti. Ja nemam želju biti u vašem domu ponovno u uniformi i ja bih bio više nego sretan sjediti s vama kao gost na vašem lijepom balkonu, i piti sladak čaj začinjen s kaduljom koja raste u vašem vrtu.

Jedina osoba koja bi mogla napraviti da san postane stvarnost ste vi. Preuzmite odgovornost za sebe, vašu obitelj, vaše ljude, i započnite vladati vašom sudbinom. Kako? Ne znam.

Možda postoji nešto što se može naučiti od židovskih ljudi koji su se podigli od najdestruktivnije ljudske tragedije XX stoljeća, i umjesto da su ogreznuli samosažaljenje, izgradili su cvatuću i napredujuću državu. To je moguće, i to je u vašim rukama. Ja sam spreman dati rame podrške i pomoći vam.

Ali samo vi možete pokrenuti kotač povijesti.

Yishai (Rezervni vojnik)