HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

30. lipanj 2010.

SRBOVANJE JUGOSIPOVIĆA

Nije trebalo puno vremena da Ivo Josipović skine svoju masku i pokaže pravo lice jugo-unitarista. “Jadovno“ je pokazalo kako komunistički antifašisti perfidno zabijaju hrvatskoj političkoj naciji nož u leđa! Dok narod prati Svjetsko prvenstvo u nogometu i zabavljen je referendumom o Zakonu o radu, balkanska “elita“ bije svoju 8. ofenzivu, ovaj puta protiv opstojnosti hrvatske države, ne samo protiv slobode, demokracije i pravnoga poretka!

U toj ofenzivi, koju je “drugarica“ Vesna Pusić najavila prošle godine na partizansko-četničkom derneku u Srbu, 26. srpnja 2009. godine, kada je, poput Slobodana Miloševića na Gazimestanu, pred partizanskim drugovima najavila nove bitke, jahači apokalipse pod boljševičkom crvenom zvijezdom petokrakom i četničkom mrtvačkom glavom ruše hrvatsku državu i njezinu krvlju stečenu nezavisnost i slobodu, pljuju u lice Europskom parlamentu i liberalno-demokratskom Zapadu koji osuđuje totalitarni socijalizam i diktaturu komunističke partije pod kojom su izvršeni planetarni masovni zločini, neviđeni u povijesti čovječanstva, izigravaju deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi komunističkih zločina na području Hrvatske, i istovremeno u ime Hrvatskog sabora i novcem poreznih obveznika nameću hrvatskom društvu neokomunističku ili titoističku, jugoslavensku politiku u službi velikosrpske ideologije.

Aktualni predsjednik Republike Hrvatske odlikovao je jednog domaćeg izdajnika, i zapovijeda vraćanje jugoslavenskih komunističkih spomenika, te pohvaljuje vladu Jadranke Kosor što od novca poreznih obveznika Republike Hrvatske financira obnovu spomenika kojim se pod krinkom antifašizma slavi pokolje nad Hrvatima iz prve ratne 1941. godine u Drugom svjetskom ratu, i pri tome se laže kako se navodno radi o ustanku naroda protiv fašizma, iako su oružani ustanak u Srbu od 27. srpnja 1941. organizirali četnički pokret i fašistička Italija, Mussolinijev crnokošuljaški režim i talijanska tajna služba sa ciljem etničkog čišćenja hrvatskih civila Like i Dalmacije, i okupacije i aneksije hrvatskog teritorija!

Predsjednik Republike Hrvatske u pratnji predstavnika genocidne tvorevine tzv. “Republike Srpske“ i predstavnika Republike Srbije, čiji šef države zahtijeva ukidanje hrvatske Oluje, osuđuje zločine ustaškog režima, ali ne zbog žrtava toga režima nego da bi se hrvatskom narodu nametnula kolektivna krivnja i percepcija da je hrvatski narod navodno “genocidan“ narod jer u Jadovnu je u roku od dva mjeseca, po partizanskoj priči ubijeno “35 000 – 40 000“ Srba, Židova i Roma, a da bi obmana izgledala perfektna, ne zaboravlja se pridodati i žrtve Hrvate, dakle, misija ustaškog režima je bila klati Srbe, Židove, Rome i Hrvate i dr., a partizani su zaustavili klanje i osvetili se za žrtve.

To je partizanska agitacijska propaganda (agitprop) kojom se koristio totalitarni režim Slobodana Miloševića koncem osamdesetih godina 20. st. kada je srpski komunistički režim vodio psihološki rat i pripremao seriju velikosrpskih ratova protiv Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine uz pomoć Titove JNA, Kontraobavještajne službe JNA, Udbe, jugoslavenskih i srpskih oficira i četnika. Tada je balkanski zločinac Milošević svoj rat financirao krađom iz ondašnjeg jugoslavenskog državnog proračuna, a sada, 2010. velikosrpski jugoslavenski apologeti psihološki rat financiraju iz hrvatskog državnog proračuna, zahvaljujući Hrvatskoj demokratskoj zajednici i koalicijskoj vladi. Pod krinkom brige za srpsku nacionalnu manjinu financira se srpski tisak koji napada hrvatsku povijest, povijesnu istinu i izokreće smisao borbe protiv srpskog fašizma kada su velikosrpski osvajači i koljači sravnili Vukovar sa zemljom, te ispada da su srpski pobunjenici koji su digli ruku na svoju hrvatsku domovinu 1990. godine isti oni antifašisti koji su se pobunili protiv fašizma iz 1941. godine iako je povijesna istina da su srpski pobunjenici od 27. srpnja 1941. i 17. kolovoza 1990. jedna te ista vrsta velikosrpske četničke bande koja očito još nije shvatila svoj povijesni poraz i koja očito želi opet ratovati jer očito u miru ne može opstajati.

Koje li sramote za Ivu Josipovića što zajedno s velikosrpskim agitatorima vodi politiku protiv Republike Hrvatske čiji je predsjednik! Polagati vijence zajedno sa čuvarima etnički očišćenog i genocidom opustošenoga područja u Bosni koju su srpski fašisti (četnici) i komunisti osvojili u velikosrpskoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, i zajedno s onima koji su protiv Republike Hrvatske podnijeli tužbu za “genocid“ zbog NDH, i s onima koji ne mogu podnijeti što je “Velika Srbija“ svedena na beogradski pašaluk bez Kosova, bez Makedonije, bez crne Gore, bez Bosne i Hercegovine i bez Republike Hrvatske, zaista je sramota, ali ne samo sramota nego i perfidna politika kojom Jugosipović zabija nož u leđa 1,3 milijuna Hrvata koji su ga birali za šefa države jer im je obećavao “Pravdu i Pravednost“, međutim, od pravde i pravednosti ništa, zato mnoštvo budućih komunističkih i četničkih spomenika koje ovaj lažni demokrat želi podizati u Republici Hrvatskoj kako bi hrvatski narod držao u šahu i zadao mu šah-mat, ali to je račun bez krčmara! Bilo bi mu bolje da se zalaže za žurno procesuiranje nekih pripadnika partizanske 11. tzv. dalmatinske (biokovske) brigade koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijala nad jamama Biokova i Kočevskog roga jer se Hrvati nisu uklapali u svijet komunizma koji su partizani, među njima i predsjednikov otac iz navedene brigade, za vrijeme Drugog svjetskog rata stvarali. Uz Josipovićeva oca je i otac od aktualnog Glavnog državnog odvjetnika RH također nekadašnji pripadnik navedene zločinačke brigade stvarao komunistički “raj“ u kojemu za neistomišljenike nije bilo mjesta.

Prvi čin partizanskih komunističkih antifašista, koji su od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. zajedno sa svojim crvenim firerom Titom bili u koaliciji s Hitlerom, kada su uz pomoć Crvene armije omastili brk i došli na vlast je bio totalni obračun sa svim antifašistima u Hrvatskoj i diljem bivše Jugoslavije! U Zagrebu su zatvori bili puni antifašističkih pripadnika Hrvatske seljačke stranke koje su partizanski komunistički antifašisti mučili, i ubijali, mnoge i u koncentracijskim logorima kao na pr. u logoru Viktorovac kod Siska. Simpatizeri pokojnog ubijenog Stjepana Radića bili su u očima komunističkih antifašista - partizana omraženi konkurenti koji su od Tita i njegovih ubojica dobili etiketu “ustaša“.

Licemjerstvo predsjednika Republike Ive Josipovića je što je jednog takvog komunističkog antifašista, koji je 1990. za vrijeme velikosrpske pobune bio na strani onog totalitarnog režima koji je 1990./1991. napao Republiku Hrvatsku, odlikovao odličjem Stjepana Radića.

Ne samo da Ivo Josipović nastavlja s Mesićevom politikom stvaranja kaosa u društvu, nego se ponaša kao slon u staklenoj dvorani – on će obračunat s paraobavještajnim podzemljem(!), a u svojemu predsjedničkom uredu ima udbaško paraobavještajno podzemlje!! On će vratiti “naše“ (jugo-komunističke) spomenike! On će Hrvatima već pokazati tko je gazda u njihovoj kući!

Ivo Josipović i njegova družba služe se krivotvorenim povijesnim podacima koje je krivotvorila jugoslavenska titoistička historiografija po nalogu diktatorske komunističke partije i zločinca Tita, i zato se u Jadovnu laže o broju žrtava, naime od nekoliko stotina žrtava ispadne 35000 žrtava, što je mjerilo po kojoj su velikosrpski i jugokomunistički zločinci obračunavali s Hrvatima od 1945. do 1990. godine, za vrijeme jugoslavenskog državnog terorizma, i to s točno određenim Hrvatima, naime, s onim Hrvatima koji su Jugoslaviju uvijek odbijali kao “tamnicu naroda“ i velikosrpsku tvorevinu, a jedino Hrvatsku gledali kao svoju domovinu. Tako je Tito još 1944. lagao o broju jasenovačkih žrtava, šaljući u Moskvu lažni, izmišljeni broj od nekoliko stotina tisuća “srpskih žrtava“ kako bi se dodvorio Srbima jer su Srbi ipak stajali pred dilemom hoće li jednog stranog bravara prihvatiti kao šefa države umjesto svoje vlastite vladajuće dinastije. I tako su jugoslavenski lažovi uvijek stavljali tri nule iza broju žrtava fašizma ili ih množili sa 10 i 100, dok su žrtve komunizma ubrajali elegantno u žrtve fašizma.

Nema govora o dizanju starih komunističkih spomenika, naprotiv, diljem Hrvatske se trebaju podizati spomenici u spomen na jugoslavenski komunistički i velikosrpski teror!

O ustaškom teroru smo slušali i naslušali se od 1945. do 1990. i poslije na osnovi partizanske agitacijske propagande, a sada je vrijeme da se krene, i da se kaže DOSTA jugokomunističkom i velikosrpskom teroru protiv zdrave pameti, protiv iskrivljavanja povijesne istine, protiv iskrivljavanja hrvatske povijesti koju partizanski ratni veterani, udbaši i jugo-komunisti krivotvore, koji lažu i kleveću!

Današnja hrvatska država nije stvorena u Drugom svjetskom ratu, nego u velikosrpskoj agresiji od 1991. do 1995. godine, a u Drugom svjetskom ratu je stvorena Nezavisna Država Hrvatska, i komunistička Jugoslavija, a ne Republika Hrvatska!

Hrvatsku državu stvorili su hrvatski branitelji u obrani protiv srpskog fašizma i komunizma herojskom obranom Vukvoara, a ne jugoslavenski partizani čiju su monstruoznu i protunarodnu “Jugoslovensku narodnu armiju“ hrvatski branitelji razbili u Domovinskom ratu, a u Vukovaru joj slomili kičmu i dokazali da su za dom spremni!

Ponajmanje je pozvan Milorad Pupovac da u Hrvatskoj srbuje, s obzirom na silne zločine koje su pobunjeni Srbi počinili nad Hrvatima i protiv Republike Hrvatske!

Njegov pokušaj da kroz ustavne promjene progura srpsku teritorijanu autonomiju, i HDZ koji je taj ustavni amandman stavio u proceduru, nije ništa drugo nego pokušaj državnog udara i vraćanja kotača povijesti natrag!

Međutim, velikosrpsko četništvo, taj srpski fašizam i titoistički idiotizam, ne samo da su doživjeli povijesni poraz, nego su završili na smetlištu svjetske povijesti, kao i Karl Marx i njegov zločinački komunistički Manifest.

Samo je Fran Supilo shvatio da je jugoslavenska politika druga riječ za velikosrpsku politiku, i kad je to shvatio, umro je u ludilu. Nažalost, titoisti u Republici Hrvatskoj daleko su ispod razine shvaćanja na kojoj je shvaćao Supilo, dok današnji vladajući političari u Hrvatskoj ne shvaćaju ništa, zemlju guraju iz jednog kruga pakla u drugi, bore se protiv korupcije samo na riječima jer su i sami u pravilu korumpirani, a neki se na ključnim položajima nalaze na uzici udbaša koji su pravi gospodari ove zemlje Hrvatske, ali ne dovijeka! Nesposobni da Hrvatsku izvuku iz gospodarske, socijalne, moralne i političke krize, narodu nude svoju poraženu titoističku jugoslavensku ideologiju koju vode nesposobni domaći izdajnici. Zato vladajući i odbijaju donijeti zakon o lustraciji, tako da će na kraju jača sila lustrirati njih same, sila koja se nalazi iznad njih, i baciti ih na smetlište povijesti, zajedno s partizanskim jugo-komunističkim avnojskim nedemokratskim Zavnohom.

Na kraju, samo da se ne zaboravi, partizanski režim komunističkih antifašista (staljinističkih titoista) je od svibnja 1945. do prosinca 1945. ubio s predumišljajem svakog šestog Hrvata, i to se u hrvatskoj povijesti zove jugo-komunistički genocid crvenih fašista (staljinističkih titoista) nad hrvatskim političkim narodom, i tako je to konstatirao i Hrvatski sabor.

Karakteristika titoista (komunističkih antifašista odnosno crvenih fašista) jeste da ne priznaju nikakve argumente niti činjenice, nego se oslanjaju samo na silu, a silu se može srušiti jedino jačom silom.