HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

09. rujan 2010.

 

 

SVIM ŽIDOVSKIM VJERNICIMA SRETNA  ROŠ HAŠANA 5771 !

SVIM MUSLIMANSKIM VJERNICIMA BAJRAM ŠERIFI MUBAREK OLSUN!

 

                                                                    RASULO

 

Samo vlade koje ne znaju gospodariti, ili su naslijedile nesposobne vlade, donose rebalans ili preraspodjelu državnog proračuna, makar i kozmetički, ili samo u izuzetno kriznim situacijama kao što su neposredna ratna opasnost ili neka prirodna nepogoda ili umjetna financijska kriza kao povodom one iz 2008. godine koja je došla iz njujorškog Wall Streeta i londonskog Citya, sve ostalo spada u nesposobnost, pohlepu i lopovluk kao što je i svjetska financijska kriza (s kojom naša gospodarska, moralna, socijalna i politička kriza nema veze), jedna velika prijevara sa točno određenim političkim ciljevima, a taj cilj zasigurno nije nacionalna sloboda i nezavisnost!

 

Koalicijska vlada Jadranke Kosor zna održati se na vlasti, to je bio specijalitet svih komunističkih vlada u bivšoj totalitarnoj Jugoslaviji, tako su vladale Tuđmanove vlade, Račanova “socijaldemokratska“ krupnom kapitalu podanička vlada i Sanaderova, stranim interesima uslužna vlada.

 

Nakon što je ispunila diktat stranih centara moći u domeni rušenja nacionalnih interesa, koalicijska vlada nacionalne izdaje Jadranke Kosor koncem ljeta 2010. dokazuje svoju totalnu nesposobnost gospodarenja. Jedino u čemu je dosljedna je u rehabilitaciji komunističkih i četničkih zločinaca, zbog čega će još neko vrijeme biti uvažavana u međunarodnoj zajednici koja voli poslušne vlade, iako na koncu o njih obriše cipele kao o staru smrdljivu krpu za brisanje. To se uostalom dogodilo i autoritarnom režimu Franje Tuđmana koji je potpisivao sve i svašta (to priznaje i njegov apologet Zdravko Tomac), da bi na kraju od Zapada bio odbačen kao kakva smrdljiva krpa. Međutim, kada su gospodari svijeta ikada cijenili izdajice?

 

Zna se, ako izdaš svoju zemlju, da ćeš kao dobar sluga izdat i svoje nove loše gospodare, stoga lukavi gospodari prije reda šutnu takve ili ih naprosto miču kao što su Sanadera maknuli treptajem oka kada im je postao prebahat, jer čak se i njegov “prijatelj“ iz Bavarske, Edmund Stoiber, povukao, samo je on ostao posljednji Mohikanac na položaju, a to ne može biti! Stoga je odletio s vlasti kao da ga na toj vlasti nikada nije bilo.

 

Međunarodnoj zajednici niti u jednoj zemlji nije tako lako kao u Hrvatskoj, naime, rezervoar s domaćim izdajnicima je tako obilat da samo treba mrežom jednom zamahati i uloviti nekoliko poslušnih korumpiranih marioneta koje su spremne za osobne privilegije i sinekure izdati i svoju mater, a ne samo zemlju! Slučajno su ove lutke na koncu bivši komunisti – najsramotnija vladajuća banda koja je ikada postojala u hrvatskoj povijesti!

 

I umjesto da banda stegne remen, narod se kupuje jeftinim darovima i trikovima. I to se onda u podaničkim mas-medijima zove “borba protiv korupcije“?! Samo zločinci tako rade da kupuju socijalni mir, tako je radio i zločinac Tito jer mi smo Titovi i Tito je naš.

 

Predsjednik Obama se odlučio na varijantu izlaska iz gospodarske krize povećanjem kupovne moći potrošačkog društva radi oživljavanja industrijske proizvodnje, i osobno se stavio na čelo spašavanja detroitskog simbola svega toga, General Motorsa, što je savjetovao i njemačkoj kancelarki Merkel koja se pak odlučila za njemačku konzervativnu poslovičnu štednju, dok hrvatska podanica Jadranka Kosor životari ni na nebu ni na zemlji jer njezin bijedni program nosi radni naslov “ne diraj lava dok spava“. Jedino kad je u pitanju sramoćenje nacije onda i u najvećoj eri proklamirane gospodarske krize financira obnovu komunističkog spomenika u Srbu gdje četnici stvaraju novo mitsko mjesto okupljanja radi rušenja Hrvatske! (Za besplatno školstvo, međutim, nema novca!!). Čak su i kamenje za spomenik doveli iz beogradskog pašaluka da bi sutra mogli tvrditi: tamo gdje je srpski kamen – tamo je Srbija. Za to se u državnom proračunu ima novca, kao i za financiranje velikosrpske propagande, literature i pamfletskih novina, što je djelo ministra Biškupića koji je hrvatsku kulturu sveo na otočić Vangu gdje se odmara esdepeova rezervna balkanska elita – u očekivanju, ne Angeline Jolie (svjetske dame u odnosu na domaće drugarice), nego Borisa Tadića, instaliranog portparola tatina SANU-štaba za spas Srbije. Prošlo je samo nekoliko tjedana da se Jugosipović nije sastao sa svojim beogradskim drugom. Kako je to moguće? I dok obitelj srbijanskog predsjednika na račun hrvatske sirotinje ljetuje na Brijunima, bivši drug predsjednik Mesić postaje moderator sukoba u Kirgistanu. Žao nam je te zemlje koja je dobila svog Stipu. Znači da je osuđena na propast jer tamo gdje Stipe prođe, trava više ne raste.

 

I da, lijepe su kape partizanke čiji su šajkačaonosci donijeli Hrvatima “slobodu i demokraciju“, kako reče Jugosipović u Srbu, 2010. godine, između dvije runde sastanka sa svojim prijateljem Borisom koji mu je na Dedinju uručio opljačkanu srpsku ikonu koju su borbeni ateisti iz JNA sa svojim četničko-akindžijskim odredima opljačkali dok su stvarali Veliku Srbiju na račun Hrvatske. Tako je PravDa zadovoljena i predsjednik Ivo Josipović je ispunio svoj predizborni program koji je svojim pametnim, politički obrazovanim i odgovornim biračima obećao.

 

Tako su Jugosipović i Jadranka Kosor svoje djelovanje uskladili sa rezolucijom Europskog parlamenta o osudi svih totalitarnih i autoritarnih režima, komunizma i fašizma, u novom spomendanu od 23. kolovoza u Europskoj uniji i zemljama kandidatima-pristupnicama, što se u Republici Hrvatskoj 23. kolovoza 2010. manifestiralo diljem zemlje slavljenjem Tita i partije, “lijepih“ partizanskih kapa i “slobode“ i “demokracije“.

 

Vratimo se rebalansu našem svagdašnjem. Ubuduće ćemo svakih nekoliko tjedana slušati o rebalansu, jer tamo gdje vino iz bačve curi na sve strane potrebno je svako malo krpati silne rupe. Deficit od 15 milijardi kuna je svakoj koalicijskoj vladi Republike Hrvatske, tipa kakva je uzgojena u epruveti State Departmenta, nedostižno likvidirati, ne samo za prijelaznu vladu Jadranke Kosor, jer primitivci koji gospodarske poteškoće rješavaju ideološkim frazama i mlaćenjem prazne slame o “antifašizmu“, nisu u stanju ni rupu na vlastitoj čarapi zašit, a kamoli se riješit deficita u državnom proračunu kojega će i nadalje krpati uz nova zaduženja kod međunarodnih banaka koje su tako krpale i propalu Titovu Jugoslaviju – dok joj nisu stavile ključ u bravu!

 

Ne pomaže ni rekordna turistička sezona od 7 milijardi eura jer taj novac ne ubire Republika Hrvatska niti hrvatski privatnici, vlasnici i turistički djelatnici nego stranci, strane banke – one beru vrhnje, jer inače bi se deficit državnog proračuna mogao turističkom žetvom tri do četiri puta pokrpati bez problema, ovako se vidi da se ništa od turističke sezone, osim državne takse, a što je samo malo bolji džeparac, a ne zarada, ne ulijeva u državni proračun.

 

Prava vlada kad donese državni proračun, na demokratskoj javnoj raspravi u nacionalnom parlamentu definira sve troškove u detalje za naredne četiri godine legislative, i nakon toga postupa po proračunu i namjenski troši državni proračun i redovito ga i puni kroz porez i od kriminalnog miljea vraćenih proračunskih sredstava i utajivača poreza. Njemačka vlada se odlučila platiti 1 milijun eura za informaciju s jednog compact disca na kojemu su pohranjeni podaci o utaji poreza koji se u obliku stotine milijuna eura  slio u banke jedne male susjedne kneževine. Isplati se. Međutim, ne i u titoističko-zavnohovsko-avnojevskoj šumi Striborovoj u kojoj mrak proguta sve! Ta partizanska šuma je raj na zemlji za parazite, bila u prošlosti od tzv. “oslobođenja“, pa do danas i ostati će tako, uz nemaran narod, i u bliskoj budućnosti. Zato jedan premijerkin ministar, živeći kao bubreg u loju, u svojoj kršnoj Lici gradi velebno privatno svoje zdanje, po uzoru na Majku Terezu valjda – neka se vidi da ministar nije “slab“. Taj dikobraz kao da nikada nije čuo za Antu Starčevića koji je isto rodom iz Like ali dijametralno suprotnog životnog i političkog nazora od premijerkina ministra čiji je resor nesposoban u bilo kakvoj dijagnostici, čak i u dijagnozi slabijih bolesti.

 

Međutim, zato mi, narod, možemo uspostavit pravu dijagnozu njegovoj vladi: pomračenje uma. Jednom riječju, to je vlada za odlazak na smetlište povijesti, ali, zajedno sa svojom nesposobnom, umišljenom i oholom “oporbom“. Uostalom, kakva “oporba“, takva i vlada, jadna i nikakva.. Na nadgrobnoj ploči će joj pisati: umrla, a ploda dala nije!