JOSIPOVIĆ: JA SAM BALKANAC

Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, stigao je 19. siječnja 2011. u trodnevni posjet Saveznoj Republici Njemačkoj, politički, gospodarski i povijesno najvažnijem strateškom hrvatskom savezniku. Dok je Kennedy došao u Berlin, 1963. godine, da ondašnjim Zapadnim Nijemcima pruži podršku u vrijeme olovnog komunizma kada je boljševički režim podigao Berlinski zid, i Istočne Nijemce osudio na život u velikom logoru“DDR“, predsjednik Kennedy je njemačke ljubitelje slobode ohrabrio poznatom rečenicom koja je ušla u povijest: „Ich bin ein Berliner“. Što je predsjednik Josipović, s obzirom na svoju politiku uskih bilateralnih odnosa sa Srbijom, koju on naziva pomirbenom politikom u regiji, mogao reći u Berlinu? Ja sam Balkanac.

Naime, pod propagandnim naslovom pomirbene politike sa Beogradom, Josipović vodi politiku zataškavanja velikosrpske agresije na Hrvatsku, i izjednačavanje agresora s hrvatskom žrtvom, abolicije ondašnje Miloševićeve Srbije za agresiju na Hrvatsku i razaranje Vukovara i genocida za stvaranje Velike Srbije, priznanja genocidne tzv. Republike Srpske, te stvaranja “jugo-sfere“ na kojoj treći predsjednik Republike Hrvatske konzekventno radi. Stoga je zbog svoje balkanske politike imao veliki problem objasniti svojim domaćinima, njemačkome predsjedniku Wulffu, i predsjednici njemačke vlade, kancelarki Angeli Merkel, da je privržen politici približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Kancelarka Merkel nije Josipoviću dala nikakvo jamstvo za pristup Hrvatske Uniji. To je posljedica balkanske politike koju su posljednjih 10 godina vodili predsjednici Mesić, i Josipović. Diplomatski, Wulff je pohvalio Josipovićevu regionalnu balkansku politiku, ali iza medijskih kulisa bilo je kritike, što se očitava i iz toga da je njemački predsjednik od svoga gosta iz Hrvatske zatražio potpuno ispunjenje uvjeta Europske komisije za članstvo RH u Uniji, dakle, stvaranje pravne države od Hrvatske, a to znači da su prošla vremena hvaljenja komunističkog titoističkog režima i crvene zvijezde petokrake, simbola boljševizma, i stavljanja komunističkih, partizanskih i udbaških zločinaca pod državnu zaštitu.

Josipović u Berlin bez svog savjetnika za nacionalnu sigurnost

Od njemačkog najznačajnijega tiska o posjetu predsjednika Josipovića Njemačkoj izvijestio je nakon susreta sa predsjednikom Wulffom i kancelarkom, samo njemački konzervativni Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), i to na način da je s Josipovićem objavio prvog dana posjeta od 19. siječnja 2011. interview, i nećete vjerovati, ali predsjednik Republike Hrvatske je naglasio da treba poštovati hrvatske žrtve komunizma, i kazniti sve ratne zločine, uključujući partizanske ratne zločine iz Drugog svjetskog rata, kao i zločine iz doba Titove Jugoslavije, i hrvatskog rata za nezavisnost. Zanimljivo, naši političari govore u zemlji o Domovinskom ratu, a u inozemstvu koriste ispravni termin – hrvatski rat za nezavisnost. Uglavnom, njemačke kritike zbog državne zaštite Pantovčaka i Banskih dvora udbaškim ubojicama, koje se po njemačkom pravosuđu nalaze na međunarodnoj policijskoj tjeralici Interpol, polučila je efekt kod predsjednika Josipovića, kojega su u Frankfurter Allgemeine Zeitung predstavili kao “socijaldemokratskog hrvatskog predsjednika“, prešućujući diplomatski njegovu komunističku prošlost.

Ni riječi u FAZ o ručnoj bombi u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, i pojačanim mjerama osiguranja. Zanimljivo, u predsjednikovoj delegaciji izostao je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Saša Perković, iako je zbog navedene terorističke prijetnje (izazvana vrlo vjerojatno od udbaškog podzemlja u Republici Hrvatskoj), pojačan stupanj osobne nesigurnosti predsjednika RH. To se tumači time da ne bi bilo diplomatski s hrvatske strane voditi u Berlin sina od onog udbaša kojega njemačka krim-policija i državno odvjetništvo Njemačke traži Interpolovom tjeralicom, a službeni Zagreb ga štiti od kaznenog progona, iako je sudjelovao u svojevremenom jugoslavenskom državnom terorizmu na tlu Savezne Republike Njemačke.

Sjećamo se početka Josipovićeva mandata, kada je navodno izvršena provala u njegov stožer na koncu predsjedničkih izbora, te je Ivo Josipović odbio pomoć ministra unutarnjih poslova, Karamarka, u istrazi, i oslonio se isključivo na Sašu Perkovića, poznatog iz afere razgovora sa generalom Zagorcem u Beču, kada se Perković mlađi izblamirao jer je nasjeo Zagorcu koji je snimao njihov razgovor u kojemu je bilo nemoralnih ponuda od strane ondašnjeg stanovnika Pantovčaka. Najznačajnije njemačke novine, poput ljevičarskog berliner Tagesspiegel je Josipovićev posjet glavnome njemačkome gradu u cijelosti prešutio, iako je hrvatski gost imao susret i sa berlinskim socijaldemokratskim gradonačelnikom Wowereitom. Očito je Josipovićev ugled i utjecaj kod njemačke ljevice beznačajan, odnosno ne primjećuje se, i nije zanimljiv.

Umjesto toga pretežu vijesti o posjetu kineskog komunističkog predsjednika Washingtonu, revolucija za demokraciju u Tunisu, i optužba za korupciju protiv bivšeg diktatora na Haitiju.

Umjesto o Josipoviću u Berlinu, Die Welt o Sanaderu u Salzburgu

Zanimljiv je konzervativni dnevnik Die Welt (WeltOnline) koji ni riječ nije potrošio na Josipovićev posjet dan nakon susreta u kancelariji Njemačke Republike i predsjedničkoj rezidenciji Bellevue u Berlinu, nego je veliki članak posvećen Ivi Sanaderu i optužbama za korupciju protiv njega, uz naslov i poruku, da politička korupcija, za koju je osnovano osumnjičen bivši hrvatski premijer, ugrožava pristupanje Republike Hrvatske u članstvo Europske unije i ruši ugled Hrvatske u svijetu (vidi članak od 20. 1. 2011. pod naslovom “Korruptionsskandal bedroht Kroatiens EU-Beitritt“.)

Pri tome je članak ilustriran Sanaderovom fotografijom ispred stijega Europske unije, uz komentar: „Lice korupcije u Hrvatskoj“. Velika liberalna novina iz Münchena, Süddeutsche Zeitung, nije pak donijela ni riječ o Josipovićevu posjetu Hrvatskoj. Njemačke televizije, na primjer ZDF, u svojim udarnim vijestima u večernjim satima preskočile su Josipovićev susret sa predsjednikom Wulffom i kancelarkom Merkel.

Paraga u Uredu njemačkog predsjednika 22 godine prije Ive Josipovića

Podsjećamo da je prvi Hrvat koji je bio gost nekog njemačkog predsjednika bio Dobroslav Paraga koji je 1989. posjetio njemačkog predsjednika Richarda von Weizsäckera na njegov poziv, s tim da je ondašnja jugoslavenska komunistička vlada pod svaku cijenu sprečavala Paragin posjet Saveznoj Republici Njemačkoj na način da mu je zagrebačka Udba uskratila ondašnji “jugo-pasoš“, tako da je ovaj borac za ljudska prava jugoslavensku putovnicu dobio u Ljubljani kako bi kao žrtva komunizma (logoraš i politički uznik s Golog otoka) mogao otputovati na Zapad gdje je svjedočio o jugo-komunističkim zločinima, titoističkoj anti-demokratskoj politici boljševika u Zagrebu, i beogradskoj centralističkoj hegemonističkoj politici prema Hrvatima, kao i politici kršenja ljudskih prava u ondašnjoj totalitarnoj SFRJ, prvenstveno Hrvata i kosovskih Albanaca. Dok je g. D. Paraga bio kod predsjednika von Weizsäckera, Ivo Josipović je bio član Saveza komunista Hrvatske i SKJ, i branio titoistički nedemokratski poredak u kojemu su europske vrijednosti bile suvišne. Tada je Paragin najveći kritičar u ondašnjem komunističkom tisku (Vjesnik) bio jedan aparatčik, kojega je premijer Sanader postavio za glavnog pregovarača RH s EU oko članstva u Uniji. Za razliku od Parage, Josipović je u Berlinu govorio o posljedicama socijalizma u Hrvatskoj – o velikoj političkoj korupciji, i obećavao konzekventnu borbu protiv korupcije.

Sažetak posjeta predsjednika Josipovića Njemačkoj jest, da bivši komunisti u Republici Hrvatskoj, koji su na vlasti, moraju počistiti iza sebe smeće koje su proizveli, odnosno korupciju na svim razinama, pošto je kleptomanija zahvatila Lijepu našu. Novinar Frankfurter Allgemeine Zeitung u dodatnom pitanju na tu temu upitao je Josipovića, da li mu se može vjerovati da Hrvatska neće poput Bugarske ili Rumunjske zaustaviti borbu protiv korupcije kad uđe u EU.

Predsjednik Josipović dao je kontroverzni odgovor, da je korupcija u Hrvatskoj povezana s onom u Europskoj uniji, pa što god time mislio. U svakom slučaju, najsnažniji i najvažniji hrvatski strateški partner, Njemačka, dala je hrvatskoj strani nedvosmisleno do znanja, da joj neće gledati kroz prste kao Bugarskoj i Rumunjskoj – zemlje koje su razočarale svojim članstvom u Europskoj uniji.

Prof. Goran Jurišić