HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

 

01. prosinac 2011.

 

ZA PROBUĐEN NAROD GRAĐANSKI NEPOSLUH UMJESTO BIRANJA STRANAČKIH LIDERA

 

 Izvaranom, osiromašenom, opljačkanom i polugladnom narodu nudi se pod konac 2011. godine nastavak izrabljivanja, rasprodaje i potpuni nestanak privida hrvatske samostalnosti u zamjenu za glasove na izborima čiji su rezultati već odavno odlučeni i glasačke kutije zapečačene, ali potrebna je demokratska maska ili farsa da se zadovolji forma.

 

NA SLICI: NI BUSH MU NIJE MOGAO POMOĆI.

 

PREMINULI ANTE MARKOVIĆ, PREDSJEDNIK HRVATSKE I VLADE SFR JUGOSLAVIJE KOJEG JE AMERIČKI KONGRES U KASNO LJETO 1989.G. POSLAO KUĆI U BEOGRAD PRAZNIH DŽEPOVA

 

S jedne strane raja ima osjećaj kao da o nečem presudnom odlučuje dok sa druge strane treba svijetu ponovno baciti prašinu u oči. Imena onih koji dolaze nisu vrijedna da budu napisana osim u pravosudnim kartotekama, uostalom kao što su zapisana već imena mnogih koji odlaze s vlasti ali bez mira, narodnog zadovoljstva a kamoli  Božjeg blagoslova.

 

Na biračkim popisima ima više upisanih nego što RH ima stanovnika a broj upisanih sa pravom glasa u RH veći je za 927.000 birača od stvarnog broja birača s pravom glasa u državi. Udbomafija HDZ-a i SDP-a pobrinula se ne samo da i na ovim izborima mogu glasovati u stotinama tisuća nepostojeći birači već da i birački spiskovi sa umrlima, iseljenima i ostalima ostanu do danas na snazi kao da proteklih 21 godinu nisu bili ni blizu a kamoli na vlasti.

 

Takav planirani i organizirani izborni kaos ima za posljedicu krivotvorenje izbornih rezultata na temelju golemog broja prekobrojnih birača upisanih u popise birača, veliku neujednačenost broja birača po izbornim jedinicama radi koje se neki zastupnici biraju sa prosječno mnogo manje glasova u odnosu na druge što dovodi do narušavanja ustavnog načela jednakosti između kandidata i birača prigodom parlamentarnih izbora.

 

I dalje nema pravednog i poštenog izbornog zakona koji bi omogućio izbor boljih ili barem manje pokvarenih nego se nude unaprijed dogovorene stranačke liste, pa rezultat i ne može biti predstavnička već komitetska demokracija po kojoj ne odlučuju birači tko će ih zastupati u parlamentu već je o tome odlučila i odlučivati će partija HDZ-a ili SDP-a, sasvim je svejedno koja od tih dviju komunističkih frakcija zasjedne. Cro boljševici nisu ništa manje zli i opasni od YU boljševika pokazalo je vrijeme i povijesno iskustvo.

 

Nad Strankom prava 1861. provedena je apsolutna cenzura pa izgleda na prvi pogled nevjerojatno da je od HTV-a upućen poziv za emisiju povodom obljetnice okupacije Vukovara. Međutim, poziv je odbijen jer je trebao biti alibi da HSP 1861. nije pod potpunom medijskom cenzurom  koja traje već 16 godina.

 

Sučeljavanja takozvanih velikih stranaka sa predstavnicima neovisnih lista i malih stranaka izgledaju gotovo nestvarno i samo svjedoče o tome da u Hrvatskoj ne postoji sloboda govora, mišljenja i okupljanja osim za HDZ, SDP i njihove poslušne stranačke satelite po uzoru na višestranačje u komunističkoj Kini ili kakvo je postojalo u Honecekerovom raju na zemlji sa druge strane Berlinskog zida.

 

U jeku takozvane predizborne kampanje pušten je iz pritvora Tuđmanov ministar i Titov egzekutor masovnih pogubljenja Josip Boljkovac. Točno smo prigodom njegovog uhićenja predvidjeli da igrokaz sa njegovim uhićenjem može potrajati najdalje do 04. prosinca. Možda Boljkovac nije nikoga vlastitom rukom pogubio ali on je bio načelnik OZNE kada su u Karlovcu i okolici od njezinih odreda ubijene na tisuće ljudi. I to govori sve o HDZ-u i njihovom predsjedniku Tuđmanu koji se je okružio nimalo slučajno sa najvišim kadrovima OZNE i UDBE odgovornima za najteže ratne i poratne masovne zločine.

 

Na koncu predizborne kampanje i uoči 29. studenog, obljetnice osnutka Jugoslavije, umro je u snu njezin istinski grobar Ante Marković, koji je kao rigidni jugokomunist i politički polupismen u odnosu na svijet i politiku Slobodana Miloševića, mislio da će Titov mrtvački sanduk spasiti nekakvim pseudoreformama na kojima mu i danas  mnogi grade nezaslužene hvalospjeve.

 

Udbin kadar doveden u Končar radi nadziranja ondašnjeg sposobnog tvorničkog rukovodstva izgradio je karijeru isključivo kao partijski i udbaški kadrovik koji je uoči Univerzijade 1987. kao predsjednik SR Hrvatske pred 80 stranih novinara u Zagrebu iznosio najgrublje laži o tome da u Hrvatskoj nema političkih zatvorenika  a da se afere protiv Hrvatske izmišljaju u inozemstvu.

 

Međutim, kada je došao u Washington kao posljednji predsjednik jugoslavenske vlade u pratnji američkog ambasadora po milijardu dolara pomoći, američki Kongres poslao ga je zbog masovne represije nad kosovskim Albancima i nakon svjedočenja D. Parage natrag u Beograd bez ijednog dolara.

 

Usprkos još jednim parlamentarnim izborima, nema nikakve nade da dolazi novo i bolje razdoblje u čemu i znatna hrvatska većina, porobljena i politički polupismena, snosi svoj dio odgovornosti. Vlast, kakva god zasjela od dvije ponuđene opcije, biti će u službi Bruxellesa, izravno potkopavajući hrvatske nacionalne interese i državnu opstojnost.

 

Kao što  velika većina ovog naroda nisu istinski već tradicionalni kršćani i katolici tako im ni vlast nije nimalo domoljubna i demokratska osim na jeziku.

 

Kriruški rez sa postojećim stanjem nacionalnog, socijalnog i gospodarskog propadanja do konačnog sloma može učiniti sam taj isti obespravljeni, polugladni i politički naivan narod  masovnim izlascima na ulice do obaranja kriminalnog režima ili za početak masovnim aktivnim bojkotom parlamentarnih izbora cijepanjem i križanjem glasačkih listića da se prisili režim na slobodne medije, pravedne izborne zakone i poštene izbore kakve danas imaju Egipćani ali ne i Hrvati.

 

No zato će trebati prethodno pogledati istini u oči i priznati sami sebi da su sudjelovali u izboru nacionalnih izdajnika i krvnika da im vladaju i da ih predstavljaju od 1990.g. naovamo, da nema pomirbe između komunista i antikomunista, da je Vukovar bio izdan i prodan, da je Zagreb podijelio BIH sa Miloševićem, da Oluja 95 nije bila blistava i veličanstvena pobjeda i mnogo toga drugoga ukoliko za sve to ne istekne vrijeme kao što se izgleda čini.