HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

11. siječanj 2012.

TITO JE IMAO KRLEŽU, TUĐMAN ARALICU A JOSIPOVIĆ MATVEJEVIĆA

Kad se intelektualci s titoističke ljevice upuštaju u interpretaciju povijesti, onda ih njihovo ljevičarsko pravovjerje vodi onkraj povijesnih činjenica, tako da politički događaji iz prošlosti, po njihovom tumačenju, nisu više onakvi kakvi su bili nego kakvi moraju biti, da bi se njihova priča uklopila u idilu o zabludama komunizma, za koju još uvijek misle da predstoji biti ostvarena u nekoj budućnosti, a koja je do sada doživjela slom zbog staljinističke diktature, a ne zbog marksizma kao pogrešne ideologije.

NA SLICI: TITO KAO STALJINOV UBOJICA NEPOĆUDNIH KOMUNISTA 1937.GODINE

Pošto je utopijska priča o budućem idiličnom komunizmu neprovjerljiva, ostaje i dalje mahanje mrkvom pred publikom koja je s pravom razočarana tranzicijom bivših komunističkih zemalja u liberalno-demokratsko kapitalističke, u očekivanju “pravog“ komunizma u besklasnom društvu u kojemu će sredstva za rad biti u „rukama“ (vlasništvu) radnika, i u kojem neće biti gladnih i bosonogih bez krova nad glavom, dok država navodno mora izumrijeti.

Kad titoist Predrag Matvejević pred svojim istomišljenikom, odnosno voditeljem emisije Nedjeljom u dva (1. 1. 2012.), koju financiraju porezni obveznici, i koja provodi protuustavnu cenzuru radi zaštite vladajuće eks-komunističke klase, govori o hrvatskoj povijesti, onda spada u red pravovjernika s ljevice, za razliku od “krivovjernika“ s ljevice, poput Supeka, koji su davno skinuli krinku s vođe jugoslavenske, staljinističke, ljevice – Josipa Broza “Tita“.

Kad se netko, poput književnika Predraga Matvejevića, da titulirati „titoistom“, smiješno i bez veze zvuči navod da je svojedobno zahtijevao od (doživotnog) „predsjednika“ Tita, da odstupi s vlasti. Zamislimo apsurd da se američki novinari koji su razotkrili aferu Watergate, i zahtijevali od predsjednika Nixona da odstupi, poslije svega zovu Nixonovim pristašama. Nešto s Predragom Matvejevićem nije u redu. On je nešto sasvim drugo od preminulog češkog književnika, disidenta, i svjetskog velikana, Vaclava Havela.

Za pravovjernike s ljevice masovni zločinac “Tito“ nije ratni zločinac nego “maršal“, predvodnik borbe protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Razdoblje u kojem jugoslavenski komunisti nisu predvodili borbu protiv fašizma nego, kao marionete Kominterne, s fašizmom paktirali dok su Staljin i Hitler bili u ugovornom savezništvu na osnovi Pakta Molotov – Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. godine, nije presudno za njihove povijesne dogme, jer se nisu obavezali povijesnoj istini, na osnovi povijesnih činjenica, nego povijesti koju je “autorizirao“ “drug Tito“. Drugim riječima, zakleli su se Titu koji je umro prije više od 30 godina. (Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo.)

Zanimljivo kako ljevičari, uključujući Tuđmanovu titoističku tzv. desnicu koja u hrvatskoj politici glumi desnicu, prelaze preko povijesne činjenice da je Josip Broz bio doušnik sovjetske staljinističke tajne policije NKVD, zločinačke organizacije koja je u Katynu, 1940. godine, pobila poljske ratne zarobljenike, dok je “drug Tito“ u to vrijeme, kao Staljinov doušnik, vodio borbu protiv fašizma tako da se u Beogradu sastajao sa gestapovcima, a njegovi drugovi, jugoslavenski komunisti – gubitnici koji su vojno poraženi u španjolskom građanskom ratu - se pod zaštitom Hitlerovog režima vraćali iz francuskih logora preko teritorija 3. Reicha u jugoslavensku tamnicu naroda.

Stoga, kad književnik Predrag Matvejević govori o “Titu“ kao o antifašistu, onda obavezno prešućuje da je bio profašistički komunist do 22. lipnja 1941., godine, i komunistički, staljinistički antifašist od 22. lipnja 1941. godine (s danom Hitlerovog napada na Sovjetski Savez), a ne samo “antifašist“. Titoisti, kao povijesni gubitnici, i vuk koji dlaku mijenja ali ne i ćud, krivotvorili su povijest, i komunistički antifašizam preimenovali u “antifašizam“, čime se rugaju zapadnim antifašističkim Saveznicima koji su barem jednom dijelu Europe donijeli 1945. demokraciju i slobodu za razliku od Staljina i Tita koji su donijeli komunističku diktaturu.

Predrag Matvejević neistinito govori kad tvrdi da je poglavnik ustaškog pokreta, i NDH, Ante Pavelić „cijelu Dalmaciju“ predao talijanskim fašistima, jer nije cijelu Dalmaciju nego dio Dalmacije koji je preostao nakon što je jugoslavenski režim prepustio Zadar s otocima (kao i Rijeku s otocima), Rappalskim ugovorom, 1920. godine, talijanskim fašistima, a i tada, Rimskim ugovorima iz 1941. godine, je dio Dalmacije u području Dubrovnika, i otoka Hvara, ostao u sastavu državnog i političkog teritorija NDH, i nakon kapitulacije Italije priključen matici zemlji NDH. (Vesna Pusić bi o Rappalskom ugovoru imala što za reć, s obzirom da je toj politici pridonio njen rođak Grga Angjelinović.) U krivotvorenje povijesti spada i prešućivanje da je Tito 1945. priključio hrvatski istočni Srijem, s gradom Zemunom, Srbiji.

Dok je Pavelić pod pritiskom 200.000 talijanskih okupacijskih vojnika „prodao“ dio Dalmacije, Tito je bez ikakvog pritiska „prodao“ dio Srijema. Jugoslavenski ljevičari-titoisti, to ne shvaćaju kao „prodaju“ jer je najplodnija europska zemlja, hrvatski istočni Srijem, završila u zagrljaju „bratske“ Srbije, a ne pod čizmom okupatora, dok bi Vesna Pusić opet mogla nešto o tome reć, jer je njen navedeni rođak – brat njenog djeda, bio član one samoproglašene jugoslavenske urotničke vlasti koja je srpskog okupatora pozvala 1918. da zaposjedne hrvatske zemlje, i Državu SHS.

Predrag Matvejević traži da jugoslavenska ideologija bude dio hrvatskog povijesnog identiteta, što nije sporno, jer osnivač jugoslavenske ideologije, moralno posrnuli, pokvareni, đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer jest dio hrvatskog povijesnog identiteta pošto je bio vodeći politički protagonist i ideolog jugoslavenske zablude koja je Hrvate protiv njihove volje odvela u dvije jugoslavenske tamnice naroda u 20. stoljeću.

Predrag Matvejević prešućuje, a prešućivanje je tipična karakteristika marksista kad činjenice i argumenti nisu na njihovoj strani, da su Strossmayer i predstavnici jugoslavenske ideologije u hrvatskoj politici bili protivnici pravaša Oca domovine Ante Starčevića, i jedan od čimbenika zbog kojega godine 1918. nije ostvareno hrvatsko državno pravo.

Iako intelektualac, ali očito ograničenog morala, Predrag Matvejević neće “Tita“ nazvat zločincem, te će prešućivanjem te povijesne činjenice opet krivotvoriti povijest, i sa svojim povijesnim lažima, poput talibana opasan eksplozivom, razarat civilizacijska dostignuća. Maršal Tito je 1945. dao ubiti svakog šestog Hrvata. Prešućivati Titove masovne zločine iz  poraća, i njegove ratne zločine iz Drugog svjetskog rata, predstavlja atentat na povijesnu istinu kako bi generacije bile vođene u novu jugoslavensku zabludu, jer dvije kao da nisu bile dovoljne.

Neistinita jest tvrdnja, u Republici Hrvatskoj pravomoćno osuđenog klevetnika, Predraga Matvejevića, nekadašnjeg čelnika jugoslavenskog ogranka međunarodnog književnog PEN-kluba, da bi u komunističkoj Jugoslaviji Staljin postavio novog 'Envera Hoxu', da Tito navodno nije raskinuo sa Staljinom.

Reformirani komunist Miko Tripalo je za Tita u svojim političkim memoarima napisao, da je, ne samo bio staljinist, nego i da je nakon raskida sa Staljinom nastavio u Jugoslaviji vladati staljinističkim metodama. Tito je bio staljinist tipa Envera Hoxe i nije Tito raskinuo sa Staljinom, nego je Staljin raskinuo s Titom pošto ga je doveo u opasnost da 1948., zbog Trsta, zarati sa Zapadom dok SSSR nije imao atomsku bombu.

“Tito“ je bio brutalni jugoslavenski diktator i komunistički tiranin dok je bio Staljinov kadar, kao i nakon što je to prestao biti kada se poput kurve, radi vlastohleplja, prodao – liberalnom Zapadu koji ga je podmitio sa 102 milijarde US$ bespovratne pomoći kako bi mogao mahati s navodnom pukotinom u komunizmu, iako je Tito bio vjerni izvršitelj volje Leonida Brežnjeva, čelnika KPSS i Sovjetskog Saveza.

Logor na Golom otoku, s političkim zatvorenicima sve do njegova zatvaranja tek 1987. godine nakon svjedočenja Dobroslava Parage, svjedoči o staljinističkoj ćudi Titove Jugoslavije.

Slom Hrvatskog proljeća svjedoči o boljševičkoj, staljinističkoj, ćudi beogradskog režima SFRJ, i zagrebačkog, bakarićevsko-račan-šuvarovsko-vrhovčevog režima komunističko-zavnohovske Socijalističke Republike Hrvatske.

Titoistima je marksizam isprao mozak, tako da intelektulaci s ljevice nisu u stanju donijeti povijesni sud utemeljen na znanosti nego na isključivoj ideološkoj osnovi kojom su svi u krivu, samo su marksisti u pravu. Iako je marksizam završio na smetlištu povijesti, svojim tvrdnjama marksisti kroz stare i nove zablude vuku sve sadašnje i buduće zavedene na smetlište povijesti kao posljednje počivalište anti-hrvatskog fanatika Karla Marxa. U njihovoj intepretaciji to se mjesto zove “raj na zemlji“.

Intelektualni doseg titoista Matvejevića jest doseg muhe bez glave. Njegova stara tema o sličnostima hrvatskog jezika, i srpskog jezika, potrebna je opravdavanju njegovom jahanju po jugoslavenskoj apokalipsi, tako da argumentirano opovrgavati stalne napade na hrvatski jezik nema smisla, jer kad pametan nešto tumači takvima, može samo dobit po glavi, stoga je bolje se od takvih maknuti, i prepustit ih sudu povijesti, što ne znači da se konstantnoj agresiji na hrvatski jezik ne treba reći odlučno NE.

Netolerantni Predrag Matvejević, tisućama milja udaljen od liberalnih, slobodarskih stavova tolerantnog Ante Starčevića, bio bi za žalit kad njegovi nastupi na Hrvatskoj televiziji ne bi bili u funkciji jugoslavenske politike Vesne Pusić i Ive Josipovića koji misle povući hrvatsku tužbu protiv Srbije radi genocida, kako bi Beogradu omogućili da se izvuče od presude međunarodnog suda kojom bi Srbija možda bila osuđena za genocid nad Hrvatima. Zašto Vesna Pusić i Ivo Josipović vode politiku u interesu Beograda? Možda Predrag Matvejević ima spreman odgovor na to pitanje, jer „braća“ Hrvati i Srbi se ne bi trebali međusobno tužit nego bratski živjet zajedno, kao pravi “Jugosloveni“.

. Svatko može, naravno, biti što hoće, pa i 'glup' Jugoslaven, ali nitko nema pravo krivotvorit povijesnu istinu o velikosrpskoj agresiji povlačenjem hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid. Tko to učini, nije samo “glup Jugoslaven“, nego veleizdajnik!

Na vrh - Top