HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

 

25. travanj 2013.

     ZAŠTO SE HRVATI NE ŽELE OPAMETITI?

Netom provedeni izbori za europski parlament ne bi bili vrijedni spomena jer je posrijedi samo još jedna domaća zadaća rasprodaje hrvatskog suvereniteta i izdaje vlastitog naroda od takozvanih hrvatskih političara, da se nije dogodila jedna nova činjenica opstrukcije tih i takvih izbora osim izostankom sa glasačkih mjesta, po prvi puta i aktivnim bojkotom izbora od strane gotovo četrdeset tisuća  birača ili 5,07 posto onih koji su izašli na izbore i poništili svoje glasačke listiće.

NA SLICI: NOVA HDZ ZVIJEZDA LICEMJERKA KOJA 22 GODINE SVJESNO SAKRIVA NAREDBODAVCA UBOJSTVA ANTE PARADŽIKA

To jest dobar način kako aktivno iskoristiti svoje glasačko pravo protiv gramzive i korumpirane političke duokracije, odnosno, dvovlašća HDZ i SDP i  njihovih trabanata koji im svojim listama služe isključivo za stvaranje privida demokratskih izbora i radi međusobnog prelijevanje glasova dualističkoj oligarhiji koja pokapa zemlju i narod već 23 godine.

Ukoliko bi se taj trend nastavio i na lokalnim izborima, a vjerojatno neće jer jačanje HDZ-a i ostanak Milana Bandića ne ulijevaju baš nikakvu nadu u promjenu na bolje, mogao bi rezultirati nelegalnim izborima i nelegalnom vlašću koja ionako nema nikakve legitimnosti što se je pokazalo neizlaskom gotovo 80 posto birača na izborima za Europski parlament.

Birači su zapravo pokazali da ih je SDP koalicija brutalno prevarila svojim predizbornim floskulama i programom o gospodarskom opravku za kojeg se je ispostavilo da uopće ne postoji plan. Umjesto oporezovanja bogatih uveli su linearni porez za sve samo ne najbogatije poput stranih banaka i tajkuna, ukinuli su javne natječaje za nadzorna i upravna tijela javnih tvrtki, održavaju stranačke izbore od SDP do HNS sa jednim kandidatom po uzoru na svoju pravnu i stvarnu prednicu komunističku Partiju, doveli su osumnjičenike i optuženike za raznorazna kaznena djela na položaje i još bi da im narod to sve pozlati.

Milanovićevo društvo krajnje licemjerno i nedosljedno zaklinje se u oporavak hrvatske privrede ali na način daljnje rasprodaje svih i svega skrivene u zakonu o strateškim ulaganjima ili zakonu o poljoprivrednom zemljištu, pa bi tako već izdali i hrvatske ceste u koncesiju za 3 mlrd eura, samo što još nisu pronašli onoga koji bi uložio takav novac u promašenu investiciju, jer bi za povratak toga novca trebalo povisiti cestarine za tri do četiri puta pa se od Zagreba do Splita i dalje do Dubrovnika gotovo ne bi više imao tko voziti.

Sa koliko su demogagije i lažne skromnosti povećali plaće sami sebi a ukinuli ustavnosudačke i zastupničke mirovine koje uzgred postoje u većini zemalja Europske unije i izvan toga kruga da bi ih malo kasnije ponovno uveli  preko svojeg ministra nekulture i to ni više ni manje nego za sportaše sa olimpijskim odličjima. Kao da su po bilo čemu, njihov rad i sportska natjecanja, koja prije svega potpadaju pod igru i zabavu, važniji i značajniji za državu nego li rad članova državnog Parlamenta ili sudaca Ustavnog suda.

Bezumlje Milanovićeve družine ogleda se svakog dana iza svakog njihovog novog poteza i pomaka unatrag, ali najgore je od svega da im se kao tobožnja alternativa pomalja Karamrkov HDZ i njegova kriminalna ekipa umiješana ne samo u pljačku već i u mnogostruka politička ubojstva. Da se osvijesti većina u ovom jadnom narodu, trebali bi ih sa batinama u ruci isprašiti u ropotarnicu povijesti.

Zanimljivo je da glavni komentator Jutarnjeg lista Davor Butković u svojem članku povodom netom održanih izbora za Bruxelles tješi sebe i svoje čitatelje tvrdnjom „da Hrvatska nema razloga ni straha da bude nacionalistička zemlja, jer u ljeto 1992. godine, uoči parlamentarnih i predsjedničkih izbora, na svakom se koraku činilo da ondašnja Hrvatska stranka prava, predvođena Dobroslavom Paragom, postaje jedan od najvažnijih političkih čimbenika u zemlji, da su istraživanja javnog mnijenja davala šansu HSP da postane druga vodeća politička stranka u zemlji“, da bi onda potpuno pogrešno zaključio da ta stranka na biralištima nije uspjela učiniti baš ništa, jer Hrvati nikada nisu masovno glasovali za krajnju desnicu i ustašku ikonografiju.

Međutim, prava i jedina istina je nešto posve suprotno. Izbori su bili na najgrublji način krivotvoreni od Tuđmana i HDZ-a, birački odbori sastavljeni isključivo od ljudi članova bivšeg Saveza komunista i novopečenog HDZ-a, koji je uništavao Paragine glasove i dodavao glasačke listiće Tuđmanu, HDZ-u i HSLS-u Dražena Budiše kao kompromiserske, bezopasne i duboko infiltrirane jugoudbom oporbene stranke.

Istodobno Paraga je višekratno uhićivan, izvođen na sudove čak i tijekom trajanja izborne kampanje u srpnju 1992. godine, njegovi najbliži suradnici ubijani su u namještenim atentatima i zasjedama od njegovog zamjenika Ante Paradžika do tajnika zagrebačkog ogranka Roberta Tupeka koji je ubijen podmetnutim eksplozivom ispod njegovog automobila u tijeku predizborne kampanje dok je lijepio  plakate HSP i Dobroslav Parage i to nakon što je uzeo dopust sa ratišta.

Godinama poslije dolazili su razni svjedoci koji su izravno ili neizravno bili prisutni kod krađe izbornih listića odnosno, saznali su za paljenje listića u zagrebačkom krematoriju.

Izbori su dakle bili temeljito pokradeni jer HDZ je od početka bio jednako kao i SKH-SDP totalitarna zločinačka organizacija s kojom su na valu pseudohrvatrskog nacionalizma rukovodili prekaljeni kadrovi KOS-a i NKVD-a od Tuđmana do Manolića. HDZ je kao zločinačka organizacija brutalno i krvavo ugušio i uništio stranku prava i hrvatsku demokratsku desnicu i doveo Hrvatsku do samog dna. Zato u Hrvatskoj i nema alternative SDP-u osim HDZ-a a to je jedno te isto.

Hratska je bila pokradena i otpisana već na samom startu 1991. godine izdajom Vukovara, koja je zapečaćena provedbom podjele BIH između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu,  izbornom krađom parlamentarnih i predsjedničkih izbora 1992., ubojstvima pravaških prvaka i zapovjednika zajedničkih muslimansko-hrvatskih postrojbi HOS-a u BIH.

Poslije toga, preostalo je samo umiranje na rate jednog naroda i države koje se odvija  i traje do danas.   

 

 

 

 

 

                           

          

 

                     

     

 

                                

             

 

 

 

   

 

 

 

 

         

           

           

 

      

 

Na vrh - Top