HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

                                                                                   04. listopad 2014.

                                                                      DIKTATURA LAŽI

Prema diktatu SDP-a i HDZ-a Republika Hrvatska od 2001. godine slavi 8. listopada Dan neovisnosti ili suvereniteta, međutim neovisnosti nema niti hrvatska država niti njezin narod, premda na papiru piše da je po članku 2. Ustava suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv.

NA SLICI: SUĐENJE U MUNCHENU ZA UBOJSTVO IZ 1983. ALI NE I ZA UBOJSTVO ERNESTA BRAJDERA 1980. GODINE U ZAGREBU

Umjesto vrhovne, neograničene i nedjeljive  državne vlasti, Hrvatska je država otuđenog, ograničenog i podijeljenog suvereniteta u kojoj zadnju riječ nema hrvatski Sabor kao izraz volje hrvatskog naroda već Bruxelles, Rim, London, Washington, Nato pa čak i neki hrvatski susjedi.

Revizijom Ustava ubuduće bi bilo radi elementarne pristojnosti dokinuti maksimalnu laž da je Hrvatska suverena i demokratska država.

Otuđeni bankarski sustav i kriminalno preuzimanje INE jasno svjedoče da Hrvatska nema financijsku i monetarnu suverenost, dok su otuđenjem suvereniteta i njegovim prijenosom na Bruxelles i NATO hrvatski Sabor i narod izgubili državnu i političku suverenost jer umjesto njih konačnu riječ u zakonodavstvu, vanjskoj i unutarnjoj politici i nacionalnoj sigurnosti imaju stranci a ne hrvatski Sabor i vlada u ime hrvatskog naroda.

Hrvatska vlast danas ne štiti hrvatske nacionalne interese već ih rasprodaje (nedefinirane hrvatske granice prema Srbiji i Sloveniji, monetizacija autocesta, zatvaranje sisačke i riječke rafinerije, slanje hrvatskog oružja ISIL-u, sudjelovanje u nasilnom rušenju legalne sirijske vlasti i gubitak naftnih polja vrijednih desetke milijardi US dolara, zloporaba ćirilice u Vukovaru, privođenje navijača zbog isticanja amblema dragovoljaca HOS-a, itd), uz nedvosmislenu prijetnju uvođenja tehnokratske vlade iz Monetarnog fonda i Svjetske banke.

Osim laži o hrvatskoj suverenosti koja postoji smo na papiru, laž stoji i u pozadini podmuklog napada na spomenik poginulim pripadnicima IX bojne HOS-a u Splitu sredinom proteklog rujna, jedva četiri mjeseca od svečanog otvaranja.  Laž koja ne može podnijeti čak niti  poginule žrtve za slobodu i nezavisnost Hrvatske koja je još daleko od ostvarenja, laž koja je podignula spomenik u slavu četničkog pokolja u Srbu.

Laž koja hoće izjednačiti partizansku okupaciju Hrvatske nametnutu iz Beograda 1945. sa ratom za slobodu i nezavisnost Hrvatske, protiv te iste okupacije 1991. godine.

Laž je to pomoću koje se prikriva ubojice generala HOS-a Blaža Kraljevića, protiv kojih zajednički istragu onemogućuju vlasti u Zagrebu i u Sarajevu već 22 godine.

Maksimalna laž izlazi iz usta HDZ-ove europarlamentarke Ruže Tomašić koja uzaludno poriče da je sama od sebe posjetila trgovinu Željka Šelendića početkom rujna 1991. da bi izravno i osobno usmeno obavijestila najuže vodstvo HSP-a i HOS-a da je predsjednik RH Franjo Tuđman  izdao nalog za fizičku lividaciju Dobroslava Parage i Ante Paradžika.

Maksimalna laž izašla je 1992. godine ispod pera Željke Markić, čelnice udruge «U ime obitelji» i ranije dugogodišnje suradnice inozemnih televizija i nevladinih udruga za ljudska prava jer je niti četiri mjeseca od ubojstva Ante Paradžika u svojstvu suradnice nevladine američke organizacije HW napisala «da Helsinki Watch unatoč sumnjama u javnosti, nije pronašao nikakve dokaze koji bi upućivali na to da je ubojstvo Ante Paradžika, podpredsjednika Hrvatske stranke prava, bilo  politički motivirano... Pokazalo se  da je policajac neodgovorno upotrijebio oružje u oba slučaja i da nikakvi politički motivi ne postoje u oba slučaja.»

Taj njezin zaključak  Helsinki Watch se drznuo objaviti u svjetskim medijima dok još nije bilo niti započeto i održano suđenje Paradžikovim ubojicama, sve u namjeri da zataška istinu da je izvršeno ubojstvo nad jednim hrvatskim političarem, jer su prema HW samo Srbi ti koji su bili ugroženi 1991. godine, makar i  zaštitili Tuđmana i njegov režim od zgražanja i osude da je naređivao politička ubojstva opozicionih prvaka u jeku ratne agresije Srbije protiv Republike Hrvatske.

Maksimalna laž dolazi i kroz bezobzirno poigravanja sadašnjeg Milanovićevog režima sa mjestom mučeništva Golim otokom, na kojem su stradale nebrojene žrtve kojima se život tamo zauvijek ugasio od IB ovaca do hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika ali i druge zatvoreničke populacije.

Sada bi na tom istom Golom otoku, zatvorenom 1987. godine zahvaljujući Dobroslavu Paragi, koji je sudskom tužbom ne tako daleke 1986. godine tužio državu na komunističkom sudu za mučenja golootočkih zatvorenika i obavijestio cjelokupnu svjetsku javnost da taj koncentracionai logor još uvijek postoji,  trebalo otvoriti gay odmarališta ili nudističke kampove.

Tim skojevskim perverznjacima iz takozvane crvene Rijeke valja poručiti – nemojte to  niti pokušati jer će vas preskupo koštati kada računi dođu na naplatu, a doći će, budite u to sigurni.

Maksimalna laž stoji u pozadini zahtjeva iz advokatske kancelarije Veljka Kneževića iz Rijeke koji za račun  Vojka Obersnela, gradonačelnika Rijeke, hoće provesti ovrhu nad HSP 1861 i arhivom bojovnika HOS-a za izmišljeni parnični trošak nastao kao posljedica presude za najam 16 kvadratnih metara za stranački ogranak  u Rijeci 1998. godine, koji nije mogao biti plaćen, ne samo radi toga što je ugovor o najmu bio na vrijeme otkazan, nego i zato jer je tajnica HSP 1861. gđa Katica Lanciotti, koja je uzela u najam tu prostoriju,  zločinački ubijena i spaljena u svojoj kući 23. travnja 1999. godine a zločinci kao i u slučaju većine političkih ubojstava u Hrvatskoj, nikada nisu razotkriveni a kamoli kažnjeni.

Na vrh - Top