NA SLICI: PLENKOVIĆ I JANDROKOVIĆ DUŽNI SU SMIJENITI OPASNU ŠTETOČINU SA PANTOVČAKA I OBRANITI USTAV I JEDINSTVO HRVATSKE VOJSKE I BRANITELJA

U obrazloženju pravomoćne presude Vojnog suda u Zagrebu K-500/93 od 04. studenog 1993., potvrđene rješenjem Vrhovnog suda RH, Vojni sud u Zagrebu utvrdio je “…da su se svi dragovoljci HOS-a okupili oko Hrvatske stranke prava kojoj je prvooptuženik bio predsjednik, isključivo sa ciljem obrane Republike Hrvatske i djelovali su u suradnji sa institucijama sistema, kao i da je cilj njihovog nastanka i postojanja bio upravo obrana Republike Hrvatske od nastupjele agresije…”

Postrojbe HOS-a nisu bile paravojne jedinice već jedno vrijeme jedine naroužane dragovoljačke jedinice na prvoj  liniji hrvatske obrane, a paravojne su bile uostalom kao i čitava ondašnja Republika Hrvatska u odnosu na Jugoslaviju, jer do međunarodnog priznanja RH 19. prosinca 1991. od Islanda, odnosno 15. siječnja 1992. od EZ-a i ZNG kao rezervni sastav MUP-a i HOS i HV su bili paravojni u odnosu na SFRJ.

Vojnički pozdrav “Za dom spremni” sastavni je dio hrvatske ratne i vojne povijesti i to se nikakvom samovoljom ili protuustavnim povratnim zakonskim djelovanjem ne može izbrisati iz kolektivne nacionalne i braniteljske memorije hrvatskog naroda.

Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u članku 3. stavak 1. točka a) ozakonjeno je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao  pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine.

Dakle, Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji regulirano je da su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a budući da su sve postrojbe imale svoja obilježja na odorama, tako je i HOS imao znak s natpisom “Za dom spremni” koji je bio njihov znak raspoznavanja na vojnim odorama i uzvik na postrojavanjima.

Znak, amblem i žig HOS-a legaliziran je od Ministarstva pravosuđa pred gotovo dvadeset godina, rješenjem Klasa:UP/i-230-02/00-01/338, Urbroj: 514-09-02-01-4 od 03. travnja 2001. godine, u vrijeme koalicijske vlade premijera Ivice Račana i to je trajno stečeno i ozakonjeno pravo a nikakvim naknadnim djelovanjem pojedinih segmenata državne vlasti to se ne može izmjeniti, jer bi predstavljalo protuustavni akt retroaktivne primjene propisa i oduzimanje stečenih prava. 

De facto i de iure to je znakovlje koje mogu i trebaju nositi ratni pripadnici udruga HOS-a i ostali hrvatski branitelji tijekom obilježavanja obljetnica iz Domovinskog rata ili komemoracija, jer se ne radi  o nikakvom nacističkom pozdravu i amblemu,   što ne proizlazi iz njegovog sadržaja i značenja bez obzira na ranije korištenje  u povijesti, a što je dodatno, premda nepotrebno, potvrdilo i tzv. Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima 28. veljače 2018. godine.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović svojim neodgovornim, sektaštkim i politikantskim djelovanjem i nastupima razbija jedinstvo hrvatske vojske i hrvatskih branitelja, ugrožava obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske pa time slabi moral i jedinstvo hrvatskog narod u cjelini, neustavno osporava odredbe regulirane Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, poriče pravomoćne sudske odluke Vojnog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Kao predsjednički kandidat Zoran Milanović obmanuo je i prevario najširu hrvatsku javnost i svoje vlastite birače jer je neistinito tvrdio da nikada nije bio član SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, a ne samo da je bio član te protuhrvatske organizacije, već je kao njezin pripadnik i druge učlanjivao u Savez komunista, pa je i to jedan od razloga za pokretanje ustavne procedure njegovog opoziva radi protuustavnog djelovanja i lažiranja svojih osobnih podataka da bi se temeljem lažiranog životopisa domogao  stolice na Pantovčaku.

Predsjednik Republike svojim ponašanjem i djelovanjem pokazao je da se ne brine za redovito i usklađeno djelovanje svih dijelova izvršne, sudske i zakonodavne vlasti, već suprotno Ustavu i zakonu, narušava stabilnost državne vlasti za što je dobio i javnu pohvalu od Milorada Dodika iz takozvane Republike Srpske koji sustavno djeluje na razbijanju susjedne Bosne i Hercegovine, čiji je oslonac upravo Republika Hrvatska.

Predsjednik je odgovoran za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti /čl. 105. st. 1. Ustava RH/.

Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske može pokrenuti, prema članku 105. Ustava, Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika (101 zastupnik od ukupno njih 151), ukoliko je Predsjednik odgovoran za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti.

HSP 1861.  službeno upućenim zahtjevom pozvao je Hrvatski Sabor  i Vladu RH da bez odgode u skladu sa Ustavom i zakonom pokrenu postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske radi opoziva i da ga proslijede u najkraćem roku Ustavnom sudu RH na konačnu potvrdu.