HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 31. prosinac 2022.

 

                                            NESVETI SVETI

 

U samo nekoliko tjedana preminuli su u Zagrebu  Pero i Ana Perković, skromno, bez velikih riječi i oproštaja u krugu svoje obitelji i najbližih prijatelja i poštovatelja.

 

Svi ljudi umiru ali samo neki uistinu poslije žive odslikava uspomenu i sjećanje na njih. U braku duljem od šezdeset (60) godina podignuli su šestero odrasle djece.

 

NA SLICI:SAMO TEBE VOLIM DRAGA NACIJO, SAMO TEBI SLUŽIM, OJ KROACIJO

Pero je cijeli svoj radni  vijek proveo na radu u Njemačkoj i u autobusu na tjednoj relaciji Zagreb-Munchen-Zagreb kako bi mogao podići svoju brojnu obitelj ujedno nesebično pomažući daleko širem krugu ljudi.

 

Rođen u Bosni i Hercegovini 1933. godine, nije mario za ljudska priznanja i pohvale, a na život i svoj udio u njemu gledao je samozatajno i skromno, bez uzvišenih riječi.

 

Premda je cijeli život radio gotovo nadljudskim naporima, nije se nikad uzvisivao niti hvalio jer je takav značaj bio i ostao do svojeg konca, nepokolebljiv što mu i samo ime govori „čvrst kao stijena, nepokolebljiv, temelj.“

 

Brinući za svoju obitelj gradio je istovremeno svoj dom, svoju vjeru i svoje dvije domovine Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku na čvrstim i neuništivim temeljima i vrijednostima za koje je živio, stvarao i žrtvovao se do posljednjeg ovozemaljskog dana.

 

U njegovom domu u Zagrebu pronašli su prvo utočište zapovjednici obrane Vukovara Dedaković, Borković, bračni par Toth i drugi, nakon što su kao progonjene zvijeri napustili Vukovar uoči okupacije i od kojih su gotovo svi bježali i skrivali se kao od kuge.

 

Živio je i radio u nadi uskrsnuća jedne pravedne i istinske hrvatske domovine kakvu nije nikada dočekao, pa se  sve češće znao pitati sa dozom sjete i tuge „zašto me dragi Bog već ne uzme k sebi?“

 

Rodbina se još nije oporavila od tuge i žalosti zbog privremenog rastanka sa Perom a za njim je već krenula i njegova supruga Ana. Njih dvoje bili su čuvari kršćanske vjere i obitelji, koji su svojom pobožnošću i Božjom milošću obasjavali svjetlošću i toplinom sve koji su dolazili u njihovu blizinu.

 

Ani je Krist bio život a smrt dobitak i ta joj je njezina čvrsta vjera kao stijena davala sigurnost da je iz ovog života samo preselila u Vječni život k Onome za koga je znala zašto Mu je vjerovala.

 

Cijelim svojim životom pokazala je da čovjek vrijedi samo onoliko koliko vrijedi u Božjim očima i ništa više, tako da ljudska hvala i priznanja za nju nikad uopće nisu bila važna, jer se veličina ljudi prepoznaje po njihovoj dobroti i ljubavi.

 

Njih dvoje pokazali su da posvećeno mogu proživjeti život i oni koje nikada neće proglasiti svetim.

 

 

          

                                                                                                     

                                                                                                 

 Na vrh - Top