POLITIČKI SUKOBI U POSLJEDNJIH GODINU DANA POTUKLI SVE REKORDE

Stranačke svađe, koalicijska prepucavanja i kronična inflacija »dana D« i »prelazaka Rubikona«, obilježila su prethodnih dvanaest mjeseci na hrvatskoj političkoj sceni. Štoviše, od uvođenja višestranačja 1990. godine, u Hrvatskoj nije bilo ovoliko političkog obračunavanja kao od vremena lanjskih godišnjih odmora do danas. Kako stvari stoje, slične priče mogle bi puniti novine i narednih mjeseci, jer nova Vlada tek što je konstituirana (nakon mučnih pregovora), a već je parlamentarna većina zaratila oko načina donošenja Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, dok se SDP i HSS upravo medijski peru zbog slučaja ACI.

Početkom lanjskog kolovoza već bivši predsjednik socijal-liberala pojavio se na sinjskoj Alci na kojoj se nesmiljeno vrijeđao čitav državni vrh, a pobjedniku nije bilo dozvoljeno da primi tradicionalne darove predsjednika Republike. Budiša je dan proveo u društvu Ivića Pašalića, što je potaknulo nagađanja o njegovom približavanju HDZ-u.

Najzapaženiji odgovor na Budišin istup bio je vic Gorana Granića o vozaču koji vozi u krivom smjeru. Čuvši vijest na radiju o tome da jedan vozač vozi u krivom smjeru, on ljutito kaže: »Ma kakvi jedan, svi voze!«. Osim vica, Granić ništa drugo nije htio reći o Budišinim optužbama.

U HSLS-u kreće ljutita borba Radoša i Budiše za mjesto predsjednika stranke o kojem se odlučivalo na stranačkom Saboru u veljači. U međuvremenu, nešto iza nove godine, javnost je iznenadio incident zagrebačkog gradonačelnika, SDP-ovca Milana Bandića. On je, vozeći pod utjecajem alkohola, izazvao lakši sudar i pobjegao s mjesta nesreće. No, kad ga je policija zaustavila, nastao je cirkus. Bandić nije htio surađivati s ophodnjom, a i njima je htio pobjeći. Pod golemim pritiskom javnosti i predsjednika SDP-a Ivice Račana, Bandić nakon nekoliko tjedana krzmanja ipak daje ostavku, no odmah i kreće u rat protiv zagrebačkog koalicijskog partnera HNS-a, s jasnom namjerom izazivanja izvanrednih izbora u glavnom gradu na kojima bi opet kandidirao za gradonačelničku fotelju.

Petog ožujka, stvari su došle gotovo do zida. Na sjednici petorke, nakon porođajnih muka prethodnih dana, došlo se do definiranja Budišinih budućih zaduženja u Vladi. Kad je rečeno da će Budiša biti i »koordinator za vanjsku i unutarnju politiku«, Račan je dodao kako to tek treba definirati. Budiša je ustao i kazao: »Ovo je za mene previše, ja sad idem«, te napustio sastanak.

Ipak, dogovor je naposlijetku postignut i Budiša je postao zamjenik premijera, Kovač ministar prometa, a Vojković gospodarstva. Kod glasanja o novim ministrima u Saboru, Račan je kazao kako nije baš zadovoljan promjenama u Vladi, ali kako se u koaliciji moraju postizati kompromisi. U isto vrijeme broj nezaposlenih rastao je neočekivano vrtoglavom brzinom zaustavivši se na preko 415 tisuća nezaposlenih. U 50 godina otkad se u Hrvatskoj vodi statistika, nikad nije bilo toliko ljudi bez posla.

Mir u koaliciji, pak, nije potrajao niti 100 dana. U lipnju je na saborskom zasjedanju izbila svađa oko krčke mostarine. Naime, suprotno prijedlogu Vlade, HSLS, HSS i oporba, odbili su uvođenje plaćanja mostarine za pravne osobe s otoka Krka. Mato Arlović, potpredsjednik SDP-a, izjavljuje da se u Saboru stvaraju nove koalicije i da to stanje SDP više neće moći trpjeti. U Otočcu, pak, Joško Kontić, glasnogovornik HSLS-a kaže kako bi bilo pošteno raspisati izbore ako vlast ne može riješiti probleme od jednostavnih kao Krčka mostarina, do velikih, poput nezaposlenosti ili nepokrivenosti uvoza izvozom. Budiša staje iza Kontića, a HSLS predlaže da se izbori raspišu 19. siječnja 2003. godine.

Petog srpnja, u 10.30 sati, potpisivao je vlastitu ostavku.

Nekoliko minuta nakon HSLS-ove opstrukcije kvoruma, u Uredu predsjednika Sabora Zlatka Tomčića sastaju se čelnici preostale četiri koalicijske stranke. Na tom sastanku odlučeno je da se ide na stvaranje nove parlamentarne većine, računajući i dio HSLS-ovih zastupnika koji ne misle sljediti politiku Dražena Budiše. Na ponovljenom glasanju o Krškom, nakon nekoliko dana, šest HSLS-ovih zastupnika podržava sporazum. Promptno se pokreću postupci za njihovo izbacivanje iz stranke, kao i za izbacivanje nekoliko HSLS-ovaca iz Vlade koji ih podržavaju, no oni sami izlaze iz HSLS-a, najavljujući stvaranje Kluba nezavisnih liberala.

Nastavak ovih gotovo neprekidnih koalicijskih sukobljavanja vjerojatno slijedi. Iako neslaganja i svađe idu u normalan rok službe jedne koalicije, domaći političari su ipak pretjerali – makar sudeći po reakcijama građana kojima je ovakvih javnih prepucavanja već odavno preko glave.

No, teško je ne sumnjati u nove potrese u koaliciji, naročito ako uspjesi nove Vlade i dalje budu biračima slabo uočljivi, a istek mandata sve bliži.

Da se političke polemike mogu voditi i na drugačiji način, vladajućoj koaliciji zorno je demonstrirao HDZ. Naime, tamo se borba između pristalica Ive Sanadera i Ivića Pašalića koji su pikirali na predsjedničko mjesto, vodila i – šakama. U jednom splitskom ogranku HDZ-a tako je izbila tuča koje je svoj epilog imala na traumi. Za vrijeme izborne sjednice splitskog HDZ-a, zaštitari su jedno vrijeme zapriječili pristup govornici užarenim političarima iz publike. Sličan princip korišten je i na Općem saboru HDZ-a, gdje su red uspjeli održati zaštitari privatne osječke tvrtke. Sanader je pobijedio Pašalića za 90-ak glasova (od oko dvije tisuće). Pašalić je nakon tri mjeseca izbačen iz HDZ-a.