Večernji list: 19. 08. 2002.

Obrnuti interesi

Piše: Željko Krušelj

U tisku se već naveliko nagađa može li strateška koalicija između SDP-a i HSS-a dočekati redovite parlamentarne izbore. Nesporna je činjenica da svaka dublja programska analiza pokazuje kako su razlike između tih dviju stranaka doista duboke, tako da prijevremeni izbori samo nekoliko tjedana nakon izglasavanja povjerenja obnovljenoj Vladi ostaju otvorenom opcijom. Jasno, pitanje zajedničke budućnosti ponajviše ovisi o vođama Račanu i Tomčiću, čije autoritarne metode vođenja tih stranaka mogu dovesti do prisilnih kompromisa, ali i još bržeg raspada savezništva.

U tom je političkom braku najzanimljivije kakve stavove o temeljnim gospodarskim i socijalnim pitanjima zastupa koja stranka. Kako to često biva u hrvatskom demokratskom kaosu, oni su obrnuti nego što bi se to moglo očekivati prema programskim orijentacijama tih stranaka. Račanovi socijaldemokrati, koji bi ponajprije morali voditi računa o onima koje birokratskim jezikom nazivaju posloprimcima, mahom zastupaju interese poslodavaca, dokazujući tako da su na liniji tipičnog liberalnog "darvinizma". SDP bi sve prepustio nemilosrdnim zakonima tržišta, smatrajući da ne treba gubiti vrijeme na socijalnu demagogiju. Stranka koja svoj kontinuitet izvlači iz reformskog dijela SKH u tome se bitno razlikuje od sličnih neokomunističkih stranaka u tranzicijskim zemljama. Račan se odviše "zaigrao Blairom", kako bi taj nedostatak socijalnog sluha prokomentirao SDP-ov kronični nezadovoljnik Zdravko Tomac.

S druge strane, HSS bi po definiciji trebao biti stranka manjih poduzetnika. U praksi, međutim, kao da je ona stara nereformirana Partija, koja se u prvom redu zaklinje u "interese radnog čovjeka". Tomčićeva bi stranka naglo usporila privatizaciju i snažno promovirala državni intervencionizam u saniranju posrnulih tvrtki, umjesto da one budu gurnute u stečajeve. HSS i od poticaja u poljoprivredi čini socijalnu kategoriju, svjestan da tako učvršćuje svoje biračko tijelo. Ta se stranka, sve u svemu, suprotstavlja kapitalizmu kao sustavu vrijednosti i priziva državu socijalnog blagostanja.

Dakle, koalicija SDP-a i HSS-a može se održavati samo zahvaljujući snažnoj zajedničkoj volji za opstankom na vlasti.