Novi list: 20. 08. 2002.

SUĐENJE GOSPIĆKOJ SKUPINI ZA RATNI ZLOČIN

STJEPAN GRANDIĆ OPTUŽIO MIRKA NORCA DA JE ODGOVORAN ZA LIKVIDACIJU NA LIPOVOJ GLAVICI

Heroj i general bez srama?

Ja bih se kao borac, general i heroj stidio postavljati takva pitanja, jer znaš da si odgovoran za Lipovu Glavicu – rekao je Grandić, obraćajući se Norcu na klupi ispred njega. Rekao je to reagiravši na Norčeva pitanja svjedoku Branku Škari o sastanku spominjanom u optužbi

Izvještava: Ico MIKULIČIĆ

RIJEKA – Potpuno neočekivano, isprovociran Norčevim pitanjima, prvi put na ovom procesu Stjepan Grandić je teško optužio Norca rekavši da je odgovoran za likvidaciju na Lipovoj Glavici. Dogodilo se to nakon niza pitanja koje je Norac postavio jednom od svojih ratnih zamjenika, pukovniku HV-a Branku Škari, želeći da svjedok potvrdi da Norac nije Grandiću izdao zapovjedi za zatočenje ni likvidaciju civila. Grandić je ustao blijed u licu i tresući se od ljutine progovorio:

– Ja bih se kao borac, general i heroj stidio postavljati takva pitanja, jer znaš da si odgovoran za Lipovu Glavicu – rekao je Grandić, obraćajući se Norcu koji sjedi na klupi ispred njega. Umirovljeni general je na ovu izjavu ostao prividno miran ne pokazavši reakciju, ali je pitanje što se zbivalo ispod tog izvanjskog mira. U svakom slučaju bilo bi bolje da nije bilo provokativnih pitanja svjedoka, pa vjerojatno ne bi bilo ni Grandićeve reakcije koji, čini se, da je počeo »pucati«.

Škara je inače bio vrlo čudan svjedok koji se nije sjećao ni notornih stvari, kad su ga ispitivali tužitelj Hrast ili drugi sudionici procesa, ali je zato spremno i susretljivo odgovarao na Norčeva pitanja. Iako je rekao da mu je Norac stari prijatelj, odgovarao mu je ponizno i oslovljavao ga je generala s Vi. Dio Norčevih pitanja je bio čak pomalo sugestivan.

Vidjelo se kako je u Grandiću rastao bijes kad je Norac citirajući optužbe pitao svjedoka Škaru zna li za neki sastanak kod Norca četiri dana prije likvidacije na kojem bi navodno general naredio Grandiću da u svojoj vojarni zatoči civile. Svjedok je dogovorio da nije prisustvovao takvu sastanku jer bi ga se sjećao.

Norac je potom nastavio citirajući drugi dio optužnice koji ga tereti da je par dana kasnije, noć prije likvidacije, direktnim telefonom nazvao Grandića naredivši da pripremi autobus, kamione i streljački stroj te da to idući dan i izvrše. Svjedok je rekao da ni o tom ništa ne zna, a na dodatno Norčevo pitanje je li on ikad izdavao zapovjedi telefonom, svjedok je ustvrdio da mu to nikad nije bila praksa. Zapovjedi je izdavao izravno.

Ove optužbe između ostalog baziraju se na Grandićevu iskazu u istrazi kad je to priznao, a među mogućim ljudima na tom sastanku naveo i Škaru. To je bio razlog zbog kojeg je Norac postavljao ta pitanja nastojeći uz pomoć iskaza svjedoka skinuti dio teret sa sebe, ali je dobio ono što vjerojatno nije očekivao. Grandić je osim toga sutkinji izdiktirao prigovore na svjedoka Škaru rekavši kako se jasno vidjelo da je svjedok odgovarao na pitanja prije no što bi ih Norac do kraja postavio (time je htio insinuirati da se možda radi o nekom dogovoru pa je povod njegove reakcije još shvatljiviji). Podsjetio je i na detalj da je svjedok najprije tvrdio kako nije sudjelovao u glavnim događajima, a poslije je na Norčeva pitanje davao odgovore na ključne upite.

– Osim toga svjedok je tvrdio da Norac nije zapovijedao, da je zapovjedi izdavao Ante Karić a kasnije kaže da je Norac zapovjedi izdavao samo izravno. To je kontradikcija – tvrdio je razljućeni Grandić. Svjedok Škara je tvrdio da je brigada ustrojena tek koncem 1991. krajem studenoga ili prosincu, a da dotad ni on ni Norac nisu imali nikakvu posebnu ulogu, da su praktički bili obični vojnici.

– Kako to da vas Norac onda navodi kao svog pomoćnika? Što ste vi bili – pomoćnik običnog vojnika? Jeste li i vi imali pomoćnika – pitala je sutkinja.

– Ne znam, Norac i ja smo bili obični vojnici i nije bilo brigade...

– Kad ne znate ništa, pročitajte ovaj dokument od 15. listopada 1991. s naslovom »Stanje tenkista«. Je li to vaš rukopis? – pitala je sutkinja značajno.

Svjedok je jednu stranicu čitao kao da se radi o romanu, očito tražeći pravi odgovor, a onda je promrmljao:

– Rukopis izgleda kao moj, dopuštam da je moj, ali se toga ne sjećam.

– Vidite li da uz vaš potpis piše »zamjenik zapovjednika«? – pitala je sutkinja s trijumfalnim smiješkom. Svjedok je meškoljeći se dalje rekao:

– Ne znam kome bih ja to pisao...

Takvih detalja je u njegovu iskazu bilo mnogo, stjecao se dojam da skriva i notorne činjenice pa je sve ispalo neuvjerljivo. Na koncu je progovorio i sam Norac objašnjavajući niz stvari koje je svjedok pokušavao sakriti iza »ne znam« i »ne sjećam« se. Tako mu je na kraju i Norac dao do znanja da je to besmisleno izbjegavati.

Jučer je svjedočio čovjek iz Debelog Brda koji živi blizu groblja, pa je 1991. vidio kad su dovezena tijela 24 ili 25 žrtava za koje se pričalo da su s Lipove Glavice. Vidio je samo lica kroz najlonske vreće, ali nikoga nije prepoznao iako je po pričama tko su žrtve dosta njih poznavao. Tijela su pokopana u zajedničku grobnicu, postavljeni su križevi s brojevima, na nekima je pisalo i ime i prezime a na nekima samo inicijali. Neka identificirana tijela je rodbina kasnije iskopala i premjestila u svoje grobnice.

Novi svjedoci obrane

Ovim tjednom primiču se kraju iskazi stotinjak svjedoka optužbe. Vidjelo se to i po činjenici da su obrane jučer počela predlagati svoje svjedoke. Orešković je predložio jednog svjedoka i pribavljavanje nekih dokaza, među kojim i njegov dosje iz tajnih službi, ako postoji. I Norčeva obrana je predložila osam novih svjedoka među kojima je i Norčev prijatelj i suborac Miro Laco. Vijeće je donijelo odluku o saslušanju svjedoka i pribavljanju dosjea.

Grandić: »Sad je svega dosta«

Nakon što je neočekivano, isprovociran Norčevim pitanjima, Grandić reagirao optuživši Norca za Lipovu Glavicu, u sudnici je nastao tajac, zbunjeni pogledi, posebice odvjetnika bili su upereni prema njemu. Dok je blijed od uzbuđenja sjedao natrag na stolicu Grandić je gledajući prema odvjetnicima rukom vodoravno prešao preko vrata i nešto promrmljao. Većina u sudnici je vidjela samo pokret, ali nije čula riječi. Kako sjedimo odmah iza njega razgovijetno smo čuli: