Vjesnik: 21. 08. 2002.
Zapadni bankari: Podjela tržišta u srednjoj i istočnoj Europi je završena
Glavnom preprekom bržeg razvoja bankarstva u tranzicijskim zemljama smatra se prijelaz na tržišno gospodarstvo koji u prvoj etapi uzrokuje krizu, visoku inflaciju i
porast nezaposlenostiZAGREB, 20. kolovoza - Iako su već u prošloj godini zapadne banke na tržištima u srednjoj i istočnoj Europi svoj udio povećale na prosječnih 57 posto (u 2000. godini 52 posto), planiraju još agresivniji prodor u te zemlje.
Predstavnici austrijskih i njemačkih banaka tvrde da će znatan dio svojeg budućeg rasta ostvariti u zemljama poput Poljske, Bugarske, Rumunjske, Slovačke ili Mađarske. Svoje planove temelje na podatku da u tim zemljama bankovne račune i dalje ima prilično malen broj stanovnika kao i da je u nekima od njih značajnija privatizacija bankarskog sektora zapravo tek počela.
Kad je riječ o Hrvatskoj, naglašava se da je u samo nekoliko godina udio stranaca u vlasništvu banaka povećan sa 38 na 82 posto i da je time njihov plan najvećim dijelom ostvaren. Sada je u tijeku reorganizacija i poboljšanje kakvoće bankarskih usluga te snažnije povezivanje banaka i osiguravajućih društava.
U Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj privatizacija bankarskog sektora je uglavnom završena i sada slijedi druga etapa konsolidacije tržišta.
Zanimljivo je da bankari kao nove potencijalne korisnike svojih usluga u srednjoj i istočnoj Europi pojačano traže čak među maloljetnim osobama do 15 godina! Međutim, i sadašnji obuhvat odraslog stanovništva još je daleko od željenog.
Na međunarodnom bankarskom skupu, koji je održan u Budimpešti, rečeno je da u Poljskoj, gdje se stanje ocjenjuju najpovoljnijim, od ukupnog broja stanovnika račun u banci ima manje od 40 posto građana, a u Rumunjskoj 34 posto te u Bugarskoj 19 posto. Prema toj statistici stanje s otvorenim štednim knjižicama još je slabije. Jer, u Poljskoj i Mađarskoj štednu knjižicu ima samo po 10 posto odraslog stanovništva.
Među zemljama gdje građani znatnije ulažu u vrijednosne papire, s njihovim udjelom od devet posto u ukupnoj štednji prednjači Slovenija. U ostalim zemljama srednje i istočne Europe vrijednosnice u štednom portfelju građana sudjeluju sa samo jedan do tri posto.
Velike mogućnosti razvoja zapadni bankari vide i u širenju kreditnog poslovanja. Jer, primjerice, u Poljskoj tek 14 posto radnosposobnog stanovništva ima bilo kakav kreditni aranžman s bankom, u Mađarskoj ih je devet, a u Slovačkoj samo četiri posto.
Bankari žele preuzeti i odlučniju ulogu u gospodarskom životu ovih zemalja i nisu obeshrabreni njihovim sporim ekonomskim napretkom. Ujedno smatraju da je raspodjela tog tržišta uglavnom završena i da za nove pridošlice praktično nema mjesta. Tko dosad nije utvrdio jasnu i odlučnu strategiju nastupa, imat će velikih teškoća da zadrži već osvojeno. Jer, s ulaskom nekih tranzicijskih zemalja u Europsku uniju i deregulacijom tržišta bankarska konkurencija će se dodatno zaoštriti.
Zapadni bankari posebno se žale na općenito nepovjerenje stanovnika tranzicijskih zemalja u bankarske institucije, a brinu ih i niska primanja zaposlenih te stoga imaju slabu kreditnu sposobnost, a slično vrijedi i za novonastale manje i srednje tvrtke.
Kao teškoća spominje se i slaba disciplina u vraćanju pozajmica. Velika poduzeća, pak, uz pomoć svojih inozemnih tvrtki-kćerki, kredite najčešće uzimaju izravno u inozemstvu i u stranoj valuti. Pa ipak, zasad se glavnom preprekom bržeg razvoja bankarstva u tranzicijskim zemljama smatra prijelaz na tržišno gospodarstvo, koji u prvoj etapi uzrokuje krizu, visoku inflaciju i porast nezaposlenosti.
Boris Petrović