Drugog rješenja, prema svemu sudeći, nije bilo, jer bi nastavak administrativnog određivanja cijena HEP-u i Ini povećao gubitke u poslovanju s tim energentima, te onemogućio nužna ulaganja u proširenje i modernizaciju mreže. A nešto skuplja struja i plin je ipak bolje rješenje od njihove nestašice. S time bi se, vjerojatno, najlakše složili radnici kutinske Petrokemije koji svaku zimu tjednima ne rade zbog nestašice plina, kao i mještani Murtera, Vodica i brojnih drugih turističkih mjesta koja već godinama zbog prastare i preopterećene mreže često ostaju bez struje. Zbog čega im hrana propada, a turisti bježe glavom bez obzira. Jer, kad nema novca, nema ni muzike, dakle energije, a kad nema energije, onda mnoge s razlogom boli glava.

Zato je Vlada, svjesna svih pluseva i minusa dosadašnje energetske politike, vjerojatno dobro odvagala dobre i loše strane odluke o povećanju cijena plina i struje, te zaključila da je onih dobrih ipak više.Tako će se sada svi potrošači, čini se, morati ubrzano priviknuti na uvođenje tržišnih umjesto političkih pravila igre u energetiku i zaboraviti na dosadašnje subvencionirane cijene.

Zbog toga dodatno na važnosti dobiva neovisno Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti koje sve više od Vlade preuzima kontrolu cijena energenata. U situaciji kad su plin i struja još uvijek uglavnom monopolna djelatnost, oni imaju nezahvalnu ulogu da što je moguće bolje pomire interese države, energetskih tvrtki i potrošača. No, potrošači će vjerojatno biti najzadovoljniji kad kontrolu cijena od države, na za koju godinu potpuno liberaliziranom energetskom tržištu, preuzme konkurencija.