Novi list: 24. 08. 2002.

Deranje naroda na rate

Piše: Jelena Lovrić

Vraćanje zahtjeva za poskupljenje struje Hrvatskoj elektroprivredi na doradu samo je manevar koji bi trebao pokazati da Vlada brine o standardu građana. U Banskim dvorima vjerojatno računaju da će narod udare lakše podnijeti ako dolaze jedan po jedan. Pa su smislili deranje na rate. Prednost je ovoga puta dobila Ina za dizanje cijene plinu, vjerojatno samo zato jer će ona prije u privatizaciju. Znalci, naime, jedini razlog za poskupljenja vide u želji da se poveća miraz hrvatskih udavača.

U Vladi to, naravno, neće priznati. Javnost se pokušava žednu prevesti preko vode. Čak i na taj način da se umjesto o poskupljenju uporno govori o »novom sustavu obračuna« ili bezlično o »usklađivanju tarifnog sistema«. Također je proziran pokušaj driblinga zdrave pameti kad se kaže da poskupljenja plina i struje službeno od oko 10 posto, a neslužbene procjene idu i do 100 posto, troškove života gotovo uopće neće povećati. Ministar kaže: ni pola posto. Iako svaka kućanica zna da rast cijena energenata uvijek neminovno uzrokuje i druga poskupljenja. Već se najavljuju nove cijene kruha i mlijeka.

Tražeći od Elektroprivrede da smanji aspiracije što se tiče visine poskupljenja (na 9 posto), Vlada u osnovi nije dovela u pitanje predloženi model novog tarifnog sustava, koji je prepun mana i rupa. Nije dovela u pitanje, dapače, potvrdila je odluku da za velike potrošače, industriju i poduzetnike, struja ne poskupljuje, nego se sav teret svaljuje na leđa građana. Izjave ministara da se saniranje HEP-ovih gubitaka i neracionalnosti ne želi prebaciti na građane prazne su floskule. Tko, primjerice, plaća onih 220 milijuna kuna koliko se struje ukrade u jednoj godini?

Vlada nije dovela u pitanje ni HEP-ovu ideju o uvođenju mjesečnog paušala od 25 kuna, iako je upozoreno da je to u neskladu s evropskim standardima i suprotno je zakonu o zaštiti potrošača koji je pred usvajanjem. Ne brine je ni činjenica da se novim modelom cinično predlaže niža cijena struje samo u onom vremenu kad se gotovo ne troši, u sitnim noćnim satima.

Ne razbija mnogo glavu ni oko toga što se sve krije ispod prosječnog poskupljenja od desetak posto, iako je čak i Linić priznao da će nekim kategorijama potrošača struja biti skuplja i za 50 posto. Neki su nezavisni stručnjaci izračunali da bi moglo biti i 100 posto skuplje. Potpredsjednik Vlade podsjeća na slučaj HT-a: iako prilikom promjene tarifnog sustava, kako reče Linić, poskupljenja nije bilo, nekima su računi za telefon bili i 100 posto viši! Tog se apsurda i sada treba bojati: da će na papiru rast cijena biti neznatan, a u stvarnosti vrtoglav. Pogotovo za one kategorije stanovništva, prije svega umirovljenike, kojima – kad poplaćaju režijske troškove – gotovo ništa ne ostaje.

Upućeni ekonomski analitičari tvrde da Vlada Ini i HEP-u dozvoljava dizanje cijena, mimo bilo kakvih ekonomskih rezona, kako bi ih što bolje prodala. Zamaman miraz hrvatskih udavača čine visoke cijene i nepostojanje konkurencije, monopolski položaj poduzeća. Kao i u slučaju telefonije. Samo što je Deutsche Telekom sam digao cijene, čim je postao vlasnik, pa se izložio velikom negodovanju javnosti. Vlada sada na sebe preuzima i taj posao. Valjda, da budućim gazdama ne bude neugodno.