Baš je lijepo kod nas biti tajkun. Te imaš svega blaga božjeg, te se kočoperiš s naslovnica obiteljskih magazina i pričaš sirotinji koju si okrao kako se obogatiti, te sudjeluješ u nekakvim humanitarnim projektima jer su te primili u kakav Rotary ili Lions klub, i što je najvažnije: nitko te ne pita za podrijetlo novca! Na tajkunskim golemim jahtama prije smo viđali HDZ-ove, a danas SDP-ove političare. I jedni i drugi vole tajkune, jer oni imaju jedini više od njih, pa je red da im još nešto gurnu kad su ministarske plaće tako male.

Evo, recimo, taj Zvonko Zubak. Čovjek se pojavio od niotkud, a pune su ga novine. Kaže da ima brdo love i da bi kupio Dinamo. Živi u dvorcu okružen sretnom obitelji i psima koji bi rastrgali svakog tko pogleda preko ograde. Predstavlja se kao trgovac oružjem, a kad mu postave pitanje o zakonitosti takve trgovine, odgovara da su "i branitelji onda nezakonito obranili ovu zemlju". Prilično je neusmen, teško sastavlja rečenice, a kad govori o svom "predživotu" spominje Njemačku i nekakvu trgovinu koja miriše na šverc. No, Zvonkec je u našoj liliputaniji postao ugledan čovjek.

Zubak ne voli Mamića, a taj Mamić je isto tajkun. On se obogatio na Oliću, a njega su kupili utjeravši njegovu menadžeru pištolj u usta. Policiju takve sitnice, naravno, ne zanimaju, pa se Mamić i dalje šepuri svojim "poduzetničkim" umijećima, i samog sebe naziva "dobri tajkun", kao da kod nas uopće ima loših tajkuna. Jer Kutlu nisu osudili, Todorić je danas ono što je Kutle bio u vrijeme HDZ-a, Gucićev sin i dalje širi svoje trgovačko carstvo iako mu starog sumnjiče za teški kriminal, Rajićevoj se Lura grupi svi dive, iako je, navodno, nastala na pranju novca koji se u vrećama prenosio iz Hrvatske u BiH, a malom trgovcu s perifernih splitskih Brda Željku Kerumu svanulo je, gle čuda, baš kad se Dalmi, Primi i ostalim socijalističkim divovima smrklo. Što ćeš, ljudi su sposobni, a mene zavist ujeda.