RIJEKA – Nikad nisam radio ni za jednu obavještajnu službu – tvrdio je jučer prvooptuženi Tihomir Orešković odgovarajući na prethodnog dana prezentirani dokument vojne tajne službe SIS, u kojem se tvrdi da je Orešković bio špijun američkog FBI-a. Što se mene tiče u kontekst događanja u Gospiću nisu umiješane nikakve tajne službe, međutim, to ne bih mogao reći za neke svjedoke koji su prodefilirali ovdje, tvrdio je Orešković, optužujući druge za suradnju s agenturama. Zasad nije nikog imenovao. Čini se da nije mislio na jučerašnjeg svjedoka Josipa Perkovića, iako je upravo on kao ravnatelj te službe sastavio SIS -ovu informaciju o Oreškovićevu angažmanu za FBI. Perković, u suštini uopće nije bio ni Oreškoviću ni Norcu nesklon svjedok. Dan prije objasnio je da su to bili podaci Nikole Štedula, bliskog Oreškoviću, ali je dodao da je kontekst bio protujugoslavenski, jer su prikupljani podaci o jugoslavenskom konzulatu u Čikagu i njihovom obavještajnom radu.

– Ono što je Štedul spominjao posve je druga stvar vezana za jugoslavenske obavještajce, nije se radilo o izravno djelovanju iz konzulata već o jugoobavještajcima koji su se aktivirali izvan njega. Kao prvi čovjek tajnih službi i gospodin Perković zna da oni nisu bili stacionirani u konzulatu već u »ekspozituri« – predstavništvu JAT–a i od tamo su pokušavali vrbovati lakovjerne hrvatske emigrante, nagovarajući ih da po Americi čine terorističke napade. Cilj je bio kompromitirati Hrvate i emigraciju. Mnogi Hrvati su i stradali i završili u zatvorima. Radio sam na sprečavanju takvih pokušaja. Moj rad je bio javan i transparentan, tu nema nikakvih tajnih operacija – tvrdio je Orešković i na kraju se osvrnuo i na dio informacije u kojoj je stajalo da je imao vezu s jednim obavještajcem istog prezimena iz bivše Udbe.

– Tog čovjeka, Josipa Oreškovića, ne poznajem, za njega sam čuo od žene kad ju je jednom posjetio tvrdeći da bih se mogao vratiti u zemlju, ali prije toga moram s njim obaviti određene razgovore o emigraciji. Nikad nismo kontaktirali, to je sve što znam o tom čovjeku – rekao je prvooptuženi stavljajući prigovor-objašnjenje na kraju Perkovićeva svjedočenja.

– Mislim da su podaci koje je Tihomir Orešković skupljao bili u korist hrvatske emigracije, a protiv Jugoslavije, to sam zaključio i po tome što je Štedul sve to znao. Nije Tihomir bio jedini, postojali su i drugi i on to zna. Štedul mi je rekao da su imali kontakte s Tihomirom dok je bio u Americi – odgovorio je svjedok na pitanje sutkinje, a tema je tako skrenuta i na Štedula kao čelnika HDP-a, ljude oko njega i njihove veze s Gospićem. Svjedok Perković ne zna odakle su se poznavali Šušak i Štedul. Perkovića su sa Štedulom upoznali Antonijo Lekić i Stipe Drviš s kojima je bio dobar iz vremena kad je po Špegeljevu i Šuškovu nalogu pomagao grupi poznatog emigranta Mire Barešića da se opremi i ode na ratište, na kojem je Barišić poslije poginuo pod okolnostima koje neki još smatraju upitnima. Štedul mu je rekao da su Barešić i ostali bili članovi HDP-a. Zna da su u toj postrojbi Mire Barišića bili i Tvrtko Pašalić i Nikola Krišto, a '91. nije znao da su prijatelji Norca. I za Tihomira Oreškovića je svjedok rekao da je bio simpatizer ili član HDP-a. Misli da su ti ljudi komunicirali i s Oreškovićem, ali ne zna prirodu veze. Ne zna je li Štedul dolazio u Gospić, niti je li Tuđman razgovarao i s njim prije sastanka na kojem je odlučeno da se Orešković pusti. Istražujući pozadinu toga kako su tekst i fotografije o ubojstvima u Gospiću dospjele u »New York Times« Perković je od Štedula saznao da su neke fotografije u Gospiću radili i šef policije Dasović i Tomljenović, misli da se radilo o uviđaju ili nečem sličnom to je zabilježio na informaciji o tom slučaju, jer je mislio da i to može biti korisno.

Svjedok ne zna tko je imao najveću vlast u Gospiću, ponovio je tvrdnju da je Norac imao ključnu ulogu u obrani, da je o tom čuo iz raznih izvora pa je to i njegov zaključak. Sutkinja je pitala je li čuo i za druge istaknute ljude zaslužne za obranu, primjerice Čanića, a svjedok je to potvrdio, naglasivši da govori u pozitivnom smislu. Na Norčevo pitanje svjedok je potvrdio da je bilo agenata koje su KOS i druge službe pokušavale ubaciti u vojsku, pa i preko oficira bivše JNA koji su se dragovoljno prijavljivali. Jučer je saslušan i časnik HV-a Stevo Pražić kojeg je Norac predložio za svjedoka. Pražić je Norca opisao u najboljem svjetlu, a obraćao mu se vojnički držeći ruke sklopljene na leđima i s riječima »poštovani gospodine generale«.

Na Norčevo pitanje potvrdio je da general nije bio salonski časnik već je uvijek jurišao s vojnicima. Kaže da je postupao po pravilima i za vojnike koji bi se ogriješili koristio stegovne mjere.Ne zna da je Norac ikad kršio zakone. Svjedok je na Norčeva pitanja objasnio kako je te '91. vojska bila u ustroju, u isto vrijeme su se branili od neprijatelja i obučavali. Svjedok kao školovani časnik podučavao ih je, posebice protuoklopnoj borbi, jer je neprijatelj imao jaku oklopnu silu. Tada su se jedva održavali i čuvali crtu obrane, ali i ustrojavali vojsku. Pražić je istakao da kao časnik srpske nacionalnosti nije imao nikakvih problema i nije bio zapostavljan u vojsci.

– Kad već spominjemo Miru Barišića, vi ste bili visoko pozicionirani i imali određene podatke. Je li utvrđeno tko ga je ubio – pitala je sutkinja.

– Prema svim izvješćima koje sam ja vidio Barišić je ubijen na liniji razdvajanja u zadarskom zaleđu u obračunu s četnicima – odgovorio je Perković. Štedul je svjedoku 1991. ispričao za još jednu emigrantsku epizodu, rekavši da su ljudi iz vrha hrvatske vlasti obećali pomoći oko ublažavanja kazne ili puštanja Zvonka Bušića koji je u američkom zatvoru zbog otmice aviona. Bušić je još u zatvoru, a o njegovoj sudbini se i ovih dana piše. Perković je Štedulu izrazio skepsu znajući da Amerika ima poseban tretman za djela koja kvalificira terorizmom.

Perković je rekao da po njegovim saznanjima Štedul nije službeno bio djelatnik MORH-a, iako je bilo i takvih priča. Zna samo da je Štedul nešto jednom radio za vojsku, dobavu neke vojne opreme iz inozemstva, ali to nije uspjelo. »Dolazio je i kod Šuška i kod mene, ali to su bili privatni kontakti za neke potvrde, dokumente i slično«. Priča da je Štedul bio djelatnik MORH-a možda proizlazi iz činjenice da je imao vojnu iskaznicu, ali to je dobio po Šuškovoj odluci kao predsjednik stranke da bi se lakše kretao po Hrvatskoj, a takva iskaznica je izdana i supruzi.

Jučer je Orešković pitao Perkovića i o takozvanom Špegeljevom planu zauzimanja vojarni. Svjedok je odgovorio da se uvijek protivio takvu načinu, jer to tada nije imalo šansi. Bile su to ideje o preuranjenim napadima, bez snaga i elemenata za napad, osuđene na propast a o tom svjedoči i takozvani Virovitički slučaj. Ja sam se zauzimao za obavještajni prodor u vojarne, ne za blokade izvana već iznutra i preuzimanje važnih institucija. Mislim da me je vrijeme potvrdilo. Takav naš uspješan primjer bilo je preuzimanje Vojne bolnice vrijedne 500 milijuna dolara koju smo preuzeli blokadom iznutra. Na dodatna Oreškovićeva pitanja potvrdio je da je Špegelja izigrao KOS jer je bio »dostupan« kapetanu Jageru koji je bio direktno pod zapovjedništvom šefa KOS-a Vasiljevića.