Nacija može odahnuti. Premijer Račan najavljuje da će se uskoro sastati sa svojim slovenskim kolegom Drnovšekom kako bi razgovarali o rješavanju piranske krize. Cilj je: zaustaviti incidente i eskalaciju slovensko-hrvatskih sukoba, a pokušat će dogovoriti i dugoročno rješenje graničnih problema. Raketna topovnjača, dakle, ne mora isplovljavati, Čondićeve se legije ne moraju inkomodirati. Račan zaboravlja samo jednu stvar – da je spor oko Piranskog zaljeva intenziviran nakon njegova i Drnovšekova prošlogodišnjeg sporazuma.

Zato se od hrvatskoga premijera očekuje da ovoga puta ne smatra kako mu je vlastita pamet dovoljna, nego da u rješavanju piranskog čvora zatraži i osigura pomoć stručnjaka. Činjenica da je sporazum o granici sa Slovenijom parafiran bez konzultacija s pravnim znalcima, upravo je šokantna. Jednako je skandalozno otkriće da hrvatska Vlada uopće nema osiguranu pomoć vrhunskih savjetnika za međunarodno pravo, pa joj se stoga i događaju gafovi kao što je rečeni sporazum ili odluka koja je početkom godine dovela do rata naftnim cisternama.

Da bi mogao ući u razgovore o novom modelu rješavanja problema u Piranskom zaljevu, premijer bi se također morao jasno odrediti prema dokumentu zbog kojega je istarskim ribarima i gotovo ukupnoj hrvatskoj javnosti skočila krv u glavu. Razna muljanja, koja se sada oko toga pokušavaju aranžirati, neće pomoći bistrenju situacije, nego će dapače i dalje raspirivati mučne sumnje.

Informacije, koje se sada doturaju javnosti, da na spornom sporazumu nije Račanov nego paraf šefice Državnog povjerenstva za granice, na meritumu stvari ništa ne mijenjaju. Riječ je o providnom pokušaju da se pred nabrušenom javnošću premijer opere od odgovornosti. Paraf je stavila Vladina službenica, ali ne vlastitom odlukom, nego po Račanovom naređenju i uz njegovu nazočnost. Prije toga Vlada je raspustila dotadašnju komisiju za granice, na čijem je čelu stajao iskusni Hrvoje Kačić i u čijem je sastavu bilo i vrhunskih stručnjaka.

Jednako su nesuvisla nastojanja da se dokaže kako je Račanov sporazum zapravo fantomski. Nakon što je Zdravko Tomac ustvrdio da sporazum koji je samo parafiran, a ne i ratificiran za Hrvatsku ne postoji, sada i premijer dokazuje da »parafirani sporazum nema formalni učinak, pa od njega ne treba formalno odustajati«. Međutim, Dražen Budiša jučer kaže da je Vlada jednoglasno stala iza Račanova dokumenta i do danas tu podršku nije povukla. Nema razloga da mu se ne vjeruje, pa bi premijer i Vlada »Piranski sporazum« svakako morali jasno i izričito otkazati. Petljavim odnosom prema tom dokumentu, još više ignoriranjem zahtjeva koji se u vezi s njegovim povlačenjem postavljaju, Banski dvori rade u korist vlastite štete.

Međutim, Račanova darovnica nije jedini sporni dokument koji se tiče sudbine Piranskog mora. Istarski ribari oštro odbijaju i sporazum o malograničnoj suradnji, koji je jednoglasno u Saboru usvojen još za Tuđmanove vlasti. Taj dokument Hrvatska ne može otkazati i trebat će mnogo diplomatske vještine, a možda i nekih beneficija istarskim ribarima, da ne postane novi razlog hrvatsko-slovenskog sukoba. Hoće li DC i njegovi šefovi Granić i Ožbolt, koji poletno sakupljaju potpise za odbacivanje sporazuma Račan-Drnovšek, svoju akciju proširiti, pa tražiti poništenje i malograničnog aranžmana, uglavljenog dok su oni bili vlast?