Novi list: 02. 09. 2002.

Tuđmanovi zločinci u Račanovoj službi

Piše: Jelena Lovrić

Tuđmanove tajne policije debelo su upletene u ratne zločine. Pokazuju to dosadašnja suđenja, a i neke činjenice poznate iz još neprocesuiranih slučajeva. Također se pokazuje da su Tuđmanovi zločinci u nekim morbidnim detaljima kopirali Miloševićeve.

Po uzoru na Miloševićevo seljenje hladnjača natrpanih albanskim leševima, tako su, izgleda, HIS i SIS aranžirali premještanje posmrtnih ostataka iz Paulin Dvora kod Osijeka u Liku, gdje su ih haški istražitelji prije nekoliko mjeseci otkopali. Kako piše Feral, koji je javnost upoznao s ovim slučajem, 18 civila, svi osim jednoga srpske nacionalnosti, koje su pripadnici HV-a ubili potkraj 1991., prije pet su godina prebačeni u masovnu grobnicu u Rizvanuši kod Gospića. Čini se da je tim seljenjem leševa i operacijom prikrivanja zločina rukovodio sam vrh Tuđmanovih obavještajaca, na čelu s njegovim sinom Miroslavom. Zajedno s kostima navodno se i odgovornost za zločin kanilo transportirati na nekoga od gospićkih warlordova, za koje se već tada znalo da su im haški istražitelji za vratom.

Činjenica seljenja leševa gotovo da Tuđmanovu vlast tereti više od zločina. Jer, za razliku od zločina, premještanje kostiju ne može se pravdati afektom ni ratnim traumama. Ono otkriva postojanje promišljenosti i plana. Također pokazuje da je između onih koji su civile egzekutirali i centra u Zagrebu postojala koordinacija. Tajne su službe imale udjela ne samo u zločinu i u njegovom prikrivanju, nego su samovlasno odlučivale i kome će ga spakirati.

Takav angažman »obavještajne zajednice« otkrivaju i činjenice koje se čuju sa suđenja gospićkoj skupini. Svjedoci tvrde da su tajne službe, hrvatske a čini se i inozemne, bile umiješane u odvođenja i likvidacije uglavnom srpskih civila. Najskandaloznije: Franjo Turek, nekadašnji šef SZUP-a, prozvan je kao sudionik zlostavljanja. Slična je situacija i s Lorom, splitskim vojnim zatvorom gdje su prakticirana bestijalna mučenja. O zločinima u Lori, tvrde svjedoci, nadležni su bili na vrijeme upozoreni.

Jako je nezgodno, štoviše skandalozno je i nedopustivo da su sa zločinom uvezani ljudi i i danas na svojim mjestima. Možda samo s izuzetkom Miroslava Tuđmana, ali sve su njegove bebe i danas u tajnim službama. Turek je zadržao fotelju, samo mu se ime službe promijenilo, sada je šef moćne Protuobavještajne agencije. Šef Vojne policije, Mate Laušić, koji je morao znati za užas u Lori, i danas je na svojoj funkciji. Nedavno je iskoristio proslavu Vojne policije da pred predstavnicima Račanove vlade i javnošću sam sebe amnestira od svake odgovornosti za zločine u kojima su njegovi momci u ratu sudjelovali.

Iako snažno upletene u djela za koja se danas interesiraju sudovi, Haški i domaći, tajne su službe uglavnom ostale na broju. Od šefova do zadnjih špiclova. Ali više to nije Tuđmanova, nego je sada Račanova policija. Danas su Račanovi i Turek i Laušić, i HIS-ovi i SIS-ovi, s ukupnom svojom zločinačkom kramom. Činjenica da ih odmah nakon izbora nije smijenio, činjenica da su tajne policije više-manje netaknute i nepromijenjene, sadašnju vlast čini odgovornom. Na neki način suglasnom s njihovim djelovanjem. Premijer se ne može pravdati da nije znao, sam je predlagao da ih treba rasformirati i krenuti ispočetka. Ali za Račanovu je vladu put od dobre namjere do realizacije redovito nesavladiv.