Vjesnik: 03. 09. 2002.

Karić: Šušak je bio »broj jedan«, Tuđman »broj dva«, a Manolić »broj tri«

Da je tako, govori i to da je Tuđman donio odluku o smjenjivanju Norca, ali ona nije provedena, rekao je nekadašnji povjerenik Vlade za Liku/ Ante Karić kazao je kako mu je Slavko Degoricija rekao da je na Tuđmana trebao biti počinjen atentat kad je 17. studenoga 1991. posjetio Gospić, ali da mu nije htio reći tko je trebao biti atentator

RIJEKA, 2. rujna - »Gojko Šušak nije bio pod komandom predsjednika države dr. Franje Tuđmana. Zna se da je Šušak bio u vlasti "broj jedan", Tuđman "broj dva", a Manolić "broj tri". U stvari, jedno je vrijeme Manolić bio "broj dva". Da je tako, govori i to da je Tuđman donio odluku o smjenjivanju Mirka Norca, ali ona nije provedena«. Rekao je to u ponedjeljak Ante Karić, nekadašnji povjerenik Vlade za Liku, u petosatnom svjedočenju na suđenju »gospićkoj skupini«.

Karić je podsjetio na sastanak kod predsjednika Franje Tuđmana početkom 1992. godine, na kojemu je povjerenik Vlade za Gospić, dr. Dražen Jurković, rekao da ne vjeruje Gojku Šušku i šefu SIS-a Josipu Perkoviću. Tuđman je na to navodno »skočio i pošizio«, rekavši da ne treba »suditi preko koljena«.

»Rekao je Jurkoviću, meni i još nekima da se čuvamo Šuška i Perkovića. Nisam pitao Tuđmana zbog čega bismo se trebali bojati te dvojice«, dodao je. Karić je ustvrdio kako mu je Slavko Degoricija rekao da je na Tuđmana trebao biti počinjen atentat kad je 17. studenoga 1991. posjetio Gospić, ali da mu je napomenuo kako mu nikad neće reći tko je trebao biti atentator. Sjeća se i toga da mu je general Antun Tus jednom prigodom napomenuo kako 118. brigada HV-a nije pod zapovjedništvom Glavnog stožera HV-a. »Meni, vama, gospođo sutkinja i narodu jasno je pod čijim je zapovjedništvom bila 118.«, kazao je svjedok.

Sutkinja Ika Šarić je Kariću pokazala brojne dokumente iz 1991. koji nose njegov potpis, ali je on redom tvrdio da to možda jest, a možda i nije njegov potpis, te je zatražio vještačenje grafologa, i zbog potpisa i zbog sadržaja tih dokumenata.

Prvooptuženi Tihomir Orešković je također izrazio sumnju u vjerodostojnost tih dokumenata, jer je on u tom razdoblju bio tajnik Kriznog štaba za Liku. Primijetio je, naime, da se u to vrijeme nije koristio termin Glavni stožer za Liku, na koji se nailazi u tim dokumentima. Orešković je napomenuo da je Karić uvijek vrlo pažljivo pročitao sve prije nego što bi na to stavio svoj potpis, a ponekad je to »proučavanje« spisa trajalo i dva dana.

Karić se sjeća da je u studenome 1991. godine u Krizni štab za Gospić kod dr. Dražena Jurkovića došao Nikola Štedul, predsjednik HDP-a i djelatnik SIS-a, koji je rekao da ga je poslao Tuđman ne bi li smirio situaciju u Gospiću. »Točnije, rekao je da bi Tihomir Orešković trebao otići iz grada, a Mirko Norac ostati. Norac je tada rekao da je Štedul jedini pravi vođa hrvatske države, na što mu je Štedul odgovorio: "Nemoj tako, Mirko"«, kazao je Karić, te dodao da nitko od nazočnih nije pitao Norca zašto tako misli. I dok je Orešković tvrdio da je on, kao Karićev tajnik, po Karićevu diktatu pisao povjerljive dopise, Karić je energično ustvrdio da on nikad Oreškoviću nije ništa diktirao.

Karić tvrdi da je Tuđman tražio da Hrvatska vojska krene u akciju prema mjestu Lovinac, da je on o toj Tuđmanovoj želji izvijestio Norca i Petra Ćavara koji su organizirali obranu grada. Navodno mu je Ćavar na to rekao da imaju vojsku i oružje, »ali da nemaju rukovodstvo«.

Damir Herceg