Večernji list: 05. 09. 2002.

DOBROSLAV PARAGA, PREDSJEDNIK HSP-1861

Jedan sam od zlostavljanih i svjedok Bistrovićeva tretmana

Dokle će ministrica Antičević Marinović zloupotrebljavati našu demokratsku strpljivost rehabilitirajući stupove represije svoga bivšeg jugokomunističkog režima?

Uistinu su nevjerojatni beskrupuloznost, neznanje i nestručnost ministrice pravosuđa i uprave Ingrid Antičević Marinović. Najnovija vijest koja to potvrđuje, a prenosi je Večernji list od 31. kolovoza o. g., dolazi iz Splita. Iz nje doznajemo da će umjesto gosp. Josipa Višića novim upraviteljem splitskog zatvora Bilice biti imenovan ni više ni manje nego zloglasni bivši načelnik odjela osiguranja u Kazneno-popravnom domu Lepoglava umirovljeni Mirko Bistrović. Ministrica pravosuđa, koja to ne bi smjela biti više ni jedne sekunde, treba znati da je posrijedi jedan od najzloglasnijih progonitelja političkih zatvorenika bivše komunističke Jugoslavije, koje se ona ni na ovaj način ne želi odreći, koji je progone hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika osamdesetih godina u Lepoglavi doveo do vrhunca, tako da su na Lepoglavu, republičku i saveznu vladu u Beograd, stizale tisuće prosvjeda iz cijelog Zapada zbog zlostavljanja, represije, osamljenja u samice kao i premlaćivanja hrvatskih i albanskih političkih zatvorenika. Tome sam osobno bio svjedok i jedan od zlostavljanih i proganjanih, što su činili upravo spomenuti Bistrović i njemu slični, koji su bili bez trunke ljudskog odnosa prema zatvorenicima, koje su tretirali, on i njegovi, gore nego li divlje zvijeri.

Dobro se sjećam i posjedujem opsežnu dokumentaciju o odgovornosti M. Bistrovića za neljudski odnos prema zatvorenicima savjesti u Lepoglavi, koje su stražari pod njegovom zapovjednom palicom premlaćivali, stavljali u samice i mračare, disciplinski kažnjavali najstrožim kaznama i izolacijama. Spomenuti je uveo takav režim strahovlade da politički zatvorenici nisu u krugu kaznionice smjeli uopće jedni s drugima razgovarati niti se družiti, zahtijevao je od pojedinih političkih zatvorenika da budu denuncijanti i otkucavaju svoje supatnike, a jedan od najdrastičnijih primjera dogodio se kada je dugogodišnjeg zatvorenika kojeg je Amnesty International prihvatio kao zatvorenika savjesti, J. Sarajlića, uz prijetnju da će mu slomiti vilicu, dotični Bistrović u studenome 1984., zatvorio na 20 dana u samicu, jer je stražar Basarić našao kod Sarajlića hrvatsku himnu, koju je ovaj napisao na običnom komadu papira.

Kaznena prijava i tužba koju je podigao HSP-1861 kod Državnog odvjetništva radi procesuiranja svih onih koji su gazili ljudska prava i zlostavljali političke zatvorenike u Jugoslaviji još je u nekom pretincu državnog odvjetnika u Zagrebu. Uskoro, ako odgovora ne bude, obratit ćemo se relevantnim međunarodnim čimbenicima uključujući i Europski sud za ljudska prava. Napominjem da sam odštetnu tužbu zbog toga jer su me zlostavljali M. Bistrović i njegovi podnio pred zagrebačkim sudom još 1986. godine, ali do danas, nakon viš od 16 godina, nije donesena ni prvostupanjska presuda.

I na koncu, dokle će Antičević Marinović biti na položaju koji ne zaslužuje i nije ga dostojna, i dokle će zloupotrebljavati našu demokratsku strpljivost rehabilitirajući stupove represije njezina bivšeg jugokomunističkog režima?