Večernji list: 10. 09. 2002.

DVIJE GODINE SKANDALA: STRANAČKA NATEZANJA U KADROVSKIM KRIŽALJKAMA

Godinu dana bez veleposlanika i konzula u 14 zemalja

Na mnoga diplomatska mjesta postavljene su neupućene i osobe bez znanja engleskog jezika

ZAGREB - Ostavka hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj Milana Ramljaka potvrđuje kako su skandali u diplomaciji i Ministarstvu vanjskih poslova gotovo jedina konstanta hrvatske vanjske politike u posljednje dvije i pol godine. Sve je počelo odmah nakon siječanjskih izbora imenovanjem novih pomoćnika ministra vanjskih poslova po stranačkom kriteriju. Tako je Mislav Kukoč, kolumnist "Slobodne Dalmacije" iz vremena Miroslava Kutle, postao šef analitike. Zatim je u kolovozu 2000. godine ministar vanjskih poslova Tonino Picula donio odluku o smjeni 35 hrvatskih veleposlanika i konzula. Nakon toga su stranke tadašnje vladajuće šestorke zdušno krenule u popunjavanje diplomatske kadrovske križaljke.

U mnogim slučajevima, i suprotno predizbornim i poslijeizbornima obećanjima o stvaranju moderne, profesionalne diplomacije, takva se praksa pokazala katastrofalnom. Stranačkim kadrovicima trebalo je više od godinu i pol dana da popune za Hrvatsku značajne diplomatske destinacije poput Sarajeva i Beograda.

Među brojnim je aferama koje su se dogodile ministru Piculi, vjerojatno jednom od rijetkih šefova diplomacije kojemu su dva diplomata nakon samo nekoliko mjeseci rada dala ostavku, i ona sa smjenom Ivice Maštruka s mjesta veleposlanika u Ljubljani. Nakon nepotrebnog povlačenja iz Ljubljane, Maštruko je smijenjen zbog pisma ministru, koje je procurilo u medije, a u kojem izražava nezadovoljstvo kadrovskim promjenama zbog kojih veleposlanstvo otežano funkcionira.

Drugi skandal koji se još pamti jest ostavka bivšeg veleposlanika u Belgiji Ljubomira Čučića, koji je samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja dao otkaz.

Zbog nepoštovanja stručnih kriterija i zadovoljavanja stranačkih apetita, za što krivnju ne snosni isključivo ministar Picula, Hrvatskoj se dogodilo i to da je opozvala već imenovane veleposlanike za Švicarsku i Ukrajinu jer je naknadno ustanovljeno da im zdravlje nije zadovoljavajuće.

Stranačka natezanja dovela su i do toga da Hrvatska dulje od godinu dana nije imala veleposlanike i konzule u 14 zemalja, da su na ključna diplomatska mjesta, uz časne iznimke, postavljene osobe bez znanja engleskog i potpuno profesionalno neupućene, da je nakon šest mjeseci imenovan ambasador u Berlinu, da je zbog podnošenja kaznene prijave iz Pariza povučen ambasador Marko Žaja, koji je nakon mjesec dana čekanja na razgovor s ministrom ponovno vraćen.

To je samo dio diplomatskih afera koje zorno pokazuju da Hrvatska ima diplomaciju koja je vjerna slika vlade premijera Ivice Račana, odnosno slika stranačkog natezanja i kombinacija starih partijskih kadrova i nestranačkih amatera.

Zorana Bajt

Najveće mane hrvatske vanjske politike

- Neusklađenost i nekoordiniranost Zrinjevca, Banskih dvora i Pantovčaka u kreiranju i provođenju vanjske politike

- Nejasno definirani ciljevi, strategija i prioriteti vanjske politike

- Nedovoljno razvijeni i utanačeni odnosi sa susjedima i sporost u rješavanju otvorenih pitanja. Mađarska je trenutačno jedina zemlja s kojom Hrvatska nema neriješenih pitanja i problema s razgraničenjem

- Deprofesionalizirana diplomacija i neučinkovita diplomatska mreža

- Kaotično i birokratizirano Ministarstvo vanjskih poslova

- Usporeno zadovoljavanje uvjeta i provođenje prilagodbi za ulazak u EU i NATO (zb)