Vjesnik: 13. 09. 2002.

Od bahatosti do i dalje neizvjesnog članstva

Na subotnjem skupu predsjednika vlada zemalja članica CEFTA-e Hrvatska neće biti primljena u tu tranzicijsku integraciju / Do sredine tjedna službeni je Zagreb vjerovao da još nije sve izgubljeno, no ispriječili su se, rekao je premijer, proceduralni razlozi / Do subote bi navodno mogli završiti pregovori o liberalizaciji trgovine s Rumunjskom, čime bi pala i posljednja prepreka za ulazak Hrvatske u CEFTA-u / Tekst ugovora o pristupanju Hrvatske CEFTA-i već je usuglašen, a početak primjene predviđa se za 1. siječnja 2003.

ZAGREB, 12. rujna – Prema tvrdnjama premijera Ivice Račana, Hrvatska na subotnjem summitu predsjednika vlada zemalja članica CEFTA-e u Bratislavi neće biti primljena u tu tranzicijsku integraciju.

Time je, čini se, prestala neizvjesnost koja je prošlih dana tresla hrvatske političke krugove. Naime, sve do sredine tjedna službeni je Zagreb vjerovao da još nije sve izgubljeno, da i dalje postoje šanse da summit šefova vlada u slovačkoj prijestolnici iznjedri i hrvatski potpis na ugovor o pristupanju CEFTA-i. Pred tim ciljem, međutim, tvrdi Račan, ispriječili su se proceduralni razlozi.

Ipak, informacije iz Banskih dvora govore da bi do subote mogli završiti pregovori o liberalizaciji trgovine s Rumunjskom, čime bi pala i posljednja prepreka za ulazak Hrvatske u ovo tranzicijsko društvo.

Hrvatska već godinama bezuspješno pokušava ući u CEFTA-u. Istini za volju, treba priznati da je tu mogućnost Zagreb imao već pri samom rođenju ove zajednice početkom devedesetih godina, ali je to tada bahato odbio, naivno vjerujući da mu »čekaonica za Europsku uniju«, na što se CEFTA svodi, nije potrebna. Pogreška je naknadno uočena, ali se i danas otklanja. Odbivši u prvi mah članstvo u CEFTA-i, naime, Hrvatska se našla u poziciji ostalih zemalja koje su željele postati dijelom CEFTA-e, što podrazumijeva ispunjavanje niza nimalo lako ostvarivih uvjeta.

Riječ je, prije svega, o članstvu u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO): pregovori o ulasku u tu međunarodnu organizaciju trajali su godinama, a Hrvatska je članicom WTO-a postala potkraj 2000. godine.

Još je teže išlo s ispunjavanjem drugog uvjeta, a to je pridruženo članstvo u Europskoj uniju (EU). Nakon gotovo desetljeća poluizolacije, Hrvatska je krajem listopada prošle godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), tip ugovora koji su eurokrati namijenili zemljama »zapadnog Balkana« kao zamjenu za asocijacijske ugovore kakve su devedesetih sklapali sa zemljama iza bivše »željezne zavjese«.

Na kraju je zaškripalo i s ispunjavanjem trećeg uvjeta za članstvo u CEFTA-i. Riječ je o bilateralnim ugovorima o slobodnoj trgovini sa svakom od sedam njenih članica, rad na čemu se zahuktao tek nakon trećesiječanjske smjene vlasti. Do danas su bilateralni ugovori o slobodnoj trgovini sklopljeni sa svim članicama CEFTA-e osim s Rumunjskom, s kojom se takav ugovor neće ni sklapati.

Lani je Hrvatska napravila značajan korak naprijed prema članstvu u CEFTA-i. Najprije je Zajednički odbor CEFTA-e, koji čine ministri trgovine i gospodarstva sedam zemalja članica, 11. listopada 2001. godine prihvatio zahtjev hrvatske vlade za ulaskom naše zemlje u ovu integraciju, a to su zeleno svjetlo u studenome iste godine potvrdili i premijeri sedam zemalja na sastanku u Bukureštu.

Nakon toga, organizirana su dva kruga multilateralnih pregovora na stručnoj razini – u veljači u Zagrebu i u svibnju u Poreču – na kojima je usuglašen tekst ugovora o pristupanju Hrvatske CEFTA-i. Početak njegove primjene predviđa se za 1. siječnja 2003. godine. To je datum do kojeg bi naša zemlja trebala postati punopravnom članicom tog tranzicijskog kluba.

Tada bi prestali vrijediti i svi bilateralni ugovori o slobodnoj trgovini koje je Hrvatska potpisala s članicama CEFTA-e, a zamijenili bi ih bilateralni protokoli koji predviđaju veće otvaranje tržišta nego što je sada slučaj, kako onog hrvatskog izvoznicima iz CEFTA-e, tako i tržišta zemalja CEFTA-e izvoznicima iz Hrvatske.

Kada je riječ o protokolima o liberalizaciji trgovine industrijskim proizvodima, Hrvatska je dosad zaključila pregovore sa svim članicama CEFTA-e. Njima je predviđena potpuna liberalizacija trgovine industrijskim proizvodima. Izuzetak je Rumunjska, u trgovini s kojom će postojati lista osjetljivih proizvoda.

Na području trgovine poljoprivrednim proizvodima pregovori su zaključeni sa svim članicama, osim s Rumunjskom i Bugarskom. Prema najavama iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, pregovori s Bugarskom u načelu su gotovi, a s Rumunjskom su ušli u finale i mogli bi biti završeni do susreta premijera u Bratislavi.

U Hrvatskoj ne postoje studije o tome što će članstvo u CEFTA-i točno značiti za naše gospodarstvo. U javnost su, međutim, dosad plasirane razne interpretacije, koje se kreću od tvrdnji da će to značiti otvaranje tržišta sa 100 milijuna potrošača hrvatskim izvoznicima, preko predviđanja da će se nakon ulaska u CEFTA-u napuhati ionako velik manjak u našoj robnoj razmjeni s inozemstvom, pa do toga da će ulazak Hrvatske u CEFTA-u značiti bijeg s Balkana i brži priključak na EU-vlak.

Odmah treba reći da ni jedna od tih interpretacija ne uzima u obzir cjelovitu sliku. Naime, hrvatskim su izvoznicima i dosad bila otvorena tržišta zemalja CEFTA-e, jer smo s njima imali bilateralne ugovore o slobodnoj trgovini, no te je mogućnosti znao iskoristiti samo manji dio hrvatskih izvoznika.

Isto tako, valja znati da slobodna trgovina ima svoju cijenu, a ona se ogleda u podjednakom otvaranju domaćeg tržišta inokonkurenciji.

Na kraju, članstvo u CEFTA-i ne znači da će Hrvatska automatski pobjeći sa »zapadnog Balkana« ili biti bliža EU. O tome će ipak odlučiti Bruxelles, uzimajući u obzir postignuća naše zemlje u procesu ispunjavanja kriterija za članstvo u EU. Štoviše, ovdje bi se prije moglo postaviti pitanje što će ostati od CEFTA-e nakon što 2004. njenih pet srednjoeuropskih članica uđe u EU i kakva će biti pozicija Hrvatske u tako okljaštrenoj integraciji u kojoj će joj, kako se sad čini, društvo praviti jedino Rumunjska i Bugarska.

Adriano Milovan