Novi list: 14. 09. 2002.

Otpisani pokapaju Račana

Piše: Jelena Lovrić

Račanova je vlada nepovratno potrošena – konstatiraju ovih dana i politički analitičari dosad vrlo skloni sadašnjoj vladajućoj garnituri. Razlog da su i oni digli ruke nalazi se u upravo objavljenim rezultatima istraživanja javnog mišljenja. Najsvežije opipavanje pulsa javnosti kaže da je HDZ značajno pretekao SDP. Duljinu iskoraka istraživanja smještaju u raspon od 4 do 8 postotnih poena.

Sada slijede analize registriranih trendova. U tome je bitno konstatirati da HDZ nije toliko rastao, koliko je SDP gubio. To je ključ za razumijevanje njihova zapravo frapantnog raskoraka. Ali kako objasniti činjenicu da su u javnosti danas popularniji oni koji su Hrvatskoj veliko zlo napravili od onih koji ga nisu znali, ili htjeli, ispraviti? Uvijek kad krenu takva promišljanja, vaš se novinar sjeti jednog primjera iz života. Evo kako on izgleda.

Kad ujutro izađem vrlo rano, obično sretnem jednog čovjeka. On se upravo vraća s posla. Noću čuva jedan od zagrebačkih kafića. Bijesan je na Tuđmana. U bivšoj je državi radio u jednoj od velikih zagrebačkih firmi, poznatoj i priznatoj u međunarodnim relacijama. Kaže, živjelo se pristojno. Pogotovo iz današnje perspektive. Tuđmanova je vlast njegovu tvornicu prodala strancima. Umjesto očekivanog razvoja proizvodnje, pokazalo se da je novim gazdama cilj bio uklanjanje konkurenta. Radnike su otpustili, poduzeće skoro ugasili. Moj je poznanik ostao bez posla, dijete je trebalo školovati i prihvatio je, na crno, posao noćnog čuvara. Naravno, Trećeg siječnja glasao je »za promjene«. Od nove je vlasti očekivao da će ispraviti nepravde prethodne, očekivao je nekako da će se i u njegovom iščašenom životu stvari opet posložiti.

Ispričao mi je svoju priču nedavno, kad se ponovo počelo govoriti o skorim izborima. Pitao me za koga da glasa. On sam – ne zna. Postalo mu je konačno jasno da vlast kojoj je dao glas, za njega apsolutno ništa nije napravila. Šteta nije sanirana, nepravde nisu ispravljene. Štoviše, u međuvremenu je shvatio da za njega, za povratak na posao, za normalan život, definitivno više nema šanse. Za ovog života – nikad više! Sada samo strahuje da se i njegova kćerka ne nađe među isključenima i suvišnima, bez posla, bez budućnosti.

Tuđmanova je vlast u njega proizvela ogorčenje, bijes i revolt. Sadašnja je njegovu situaciju zacementirala, iznevjerila je očekivanja, gurnula ga u još dublju depresiju, najstrašnije: oduzela mu je svaku vjeru da će se stvari promijeniti. On sada zna da mu više nema spasa ni nade, da u svome životu više ništa ne treba očekivati. Njegova je jedina perspektiva: never more! Armije takvih živih mrtvaca hodaju Hrvatskom.

Da u takvim ljudskim dramama i tragedijama treba tražiti ključ za strmoglav SDP-a, kao okosnice sadašnje vlasti, pokazuju i citirana istraživanja. Tri četvrtine onih koji su na prošlim izborima glasali za Račanovu stranku, ali sada, kažu, više ne bi, kao glavni razlog svoga odustajanja navode: pad standarda, nerješavanje gospodarskih problema i nezaposlenost. Aktualna vlada stoga nema više nikakvih realnih izgleda da svoje nekadašnje birače uvjeri da joj ponovo daju povjerenje. Što biste preporučili mom poznaniku za koga da glasa? Ja mu nisam znala reći. Ni sama na to pitanje nemam odgovor. Oni koji ne znaju ili nemaju izbora – ti su u Hrvatskoj danas daleko najbrojniji. Tom moru ljudskih duša, koje se nema za što uhvatiti, ni SDP ni HDZ nisu ni do koljena.