Jutarnji list: 14. 09. 2002.

SDP – najveća kriza dosad

Piše: Nino Đula

Socijaldemokratska partija premijera Ivice Račana ulazi u najveću krizu od osnutka. Najdrastičniji nalazi sociologa pokazuju da se od izbora do danas gotovo prepolovio broj građana koji se izjašnjavaju kao birači Račanove stranke.

Činjenica je da već nekoliko mjeseci SDP ne uspijeva zaustaviti pad rejtinga. Jedino su ankete koje su bile provedene potkraj srpnja ukazivale na stanovitu stabilizaciju SDP-a. No, to je bilo u vrijeme snažne demagoške inicijative premijera Račana oko smanjenja koalicije i osnivanja nove vlade. Javnost je tada očito bila sklona povjerovati kako ključ neuspjeha dotadašnje koalicije treba prije svega tražiti u HSLS-u. Izbacivanjem Budiše iz koalicije, sugerirao je Račan, stvorit će se prilika za neopterećeni nastavak mandata. Prestat će blokade i podmetanja u koaliciji. Dobronamjerna javnost nije odviše žalila za prečesto problematičnim Budišom jer je htjela da se stalna kriza vlade napokon prekine. I u tom kritičnom trenutku, kada je vlast de facto priznala neuspjeh u prvom dijelu mandata, velika je većina ipak bila protiv novih izbora, a u dotadašnjoj vlasti vidjeli su ne baš osobito snalažljive, ali ipak uglavnom poštene i općem dobru posvećene političare.

Nova je vlada, dakle, obećavala novi početak i bez izbora. Tjednima su se vodili pregovori o programu konkretnijem od prijašnjega i o jasnim pravilima nakon kojih će sporovi u koaliciji biti svedeni na minimum. Građani su htjeli kreditirati taj novi pokušaj Račana i SDP-a da koaliciju "novog smjera" unaprijedi u koaliciju s izglednim ciljevima.

Toliko je malo prošlo od prvog dana nove-stare Račanove vlade, a pred nama su već snimke raspoloženja birača koje pokazuju da je Račanova "operacija ostavka" bila manevar s dosad definitivno najkraćim djelovanjem.

Afera s ACI-jem koja se, eto, nastavlja potvrdila je da su odnosi u koaliciji napeti i nepredvidivi kao i prije. Jedino što je nakon izbacivanja HSLS-a Tomčićev HSS ostao na čistini sa SDP-om. Dvije najjače stranke koalicije nisu izdržale dugo bez nesporazuma. Međutim, ti se nesporazumi, neovisno odakle su zapravo bili inicirani, gotovo uopće nisu odrazili na rejting HSS-a. Logično, jer HSS je i dalje najdvoličnija stranka u zemlji. Njezin se predsjednik sjedne strane predstavlja kao neopredijeljeni posrednik u svim sporovima u zemlji, što opravdava pozicijom šefa parlamenta, a s druge strane vodi i te kako zainteresiranu politiku unutar same koalicije.

U isto vrijeme, negativni rejting zbog promašaja HSS-ovih i ministara nekih drugih stranaka u koaliciji ne distribuira se ravnomjerno HSS-u, HNS-u ili LS-u. Taj minus iz dana u dan raste upravo na SDP-ovu računu. Toj stranci s jedne strane više ne odgovara da je njezin predsjednik Račan na poziciji hrvatskoga premijera. S druge strane to je bezizlazna situacija jer bi odustajanje Račana i SDP-a od mjesta premijera u ovom trenutku predstavljalo priznanje neuspjeha i vjerojatan novi pad utjecaja stranke.

Na mnogim su razinama u SDP-u svjesni tog zabrinjavajućega trenutka stranke. No, Račan je u prošlom desetljeću stranku ustrojio tako da je u ovom času nerealno očekivati bilo kakvu ozbiljniju akciju iz stranke protiv usporenosti i prekolebljive politike šefa SDP-a. Već se zaboravilo kako je premijer ovog ljeta "prijetio" da ćemo ga uskoro vidjeti osvježenog i novog, posve odlučnog Račana. Već na primjeru Slovenije uočili smo, naprotiv, kako se kod Račana nije mnogo toga promijenilo, Uostalom, upravo dojam koji su Račan i napose njegov šef diplomaćije ostavili u pregovorima sa Slovenijom, presudno je utjecao na tako loš kolovoški rezultat SDP-a.

SDP se, nakon raskida s HSLS-om i zbog nedovoljnih rezultata Vlade, doveo u situaciju krajnje ovisnosti o HSS-u. No, u popuštanju toj stranci, što se nekome u SDP-u sada može učiniti ulogom u novu, i jedinu realnu vladajuću koaliciju, Račanova stranka može samo nastaviti gubiti identitet. A jasno je da se Tomčić, koji njeguje poziciju trajno neopredijeljenoga, na koncu neće odlučiti prikloniti onima kojima rejting nezaustavljivo pada.

Neki u SDP-u vjeruju da, bez obzira na sve, i SDP i HDZ imaju svojih sigurnih 25 posto birača na svakim izborima u budućnosti. Međutim, treba imati na umu da HDZ ni u doba najveće kompromitacije, pa ni kasnije nakon poraza na izborima, nije u anketama dolazio tako nisko kao SDP nakon samo nekoliko godina vlasti, i to obilježene ne kriminalom, nego "samo" neuspjesima i nesnalaženjima.