Slobodna Dalmacija: 16. 09. 2002.
Pašalićev poraz
Tomislav KLAUŠKI
Ivić Pašalić konačno je osnovao stranku kojom može predsjedati. Ispod Tuđmanova lika i s njegovim djelom na usnama, ali bez podrške Tuđmanove obitelji, bivši savjetnik predsjednika Republike upustio se u avanturu koja će, po svemu sudeći, zabiti posljednji čavao u lijes njegove političke karijere.
U subotu u Novinarskom domu, na osnivačkoj skupštini nove stranke koja sebe naziva pokretom, pa još za modernu Hrvatsku, okupilo se više od tri stotine obožavatelja. Ali ne Ivića Pašalića, nego Franje Tuđmana. I to ne obožavatelja Tuđmana kao političara, nego štovatelja uspomene na dane kad su on i njegova stranka dominirali političkom scenom Hrvatske.
Pašalić je sada preuzeo obvezu da na Tuđmanovoj ostavštini izgradi novi politički imperij. U nastupnom govoru na nekoliko se mjesta pozivao na tuđmanizam, njegove uspomene sezale su do kraja osamdesetih kad je Tuđman gradio stranku i "okupljao demokratske snage nasuprot Savezu komunista", a u podilaženju okupljenima Pašalić se nije ustezao niti usporediti osnivanje Hrvatskog bloka s "onim vremenom kad su pod vodstvom Franje Tuđmana krenuli u osnivanje hrvatske države".
Citirao je Tuđmanove izreke, slikao se ispod Tuđmanove slike, izazivao frenetični aplauz svakim spominjanjem njegova imena, otišao je čak toliko daleko da je okupljene pozvao na Mirogoj kako bi svi zajedno položili vijence na Tuđmanov grob. Ali, najvažnije nije uspio učiniti.
Unatoč bjesomučnim pokušajima, lobiranjima i pompoznim najavama, nije uspio pridobiti obitelj Tuđman. Nije uspio ishoditi njihovo dopuštenje da stranku nazove imenom pokojnoga predsjednika, niti je u Novinarski dom uspio dovući ikoga od Tuđmanove obitelji. Time je već na početku doživio najveći, možda i presudan poraz.
Jer, Hrvatski blok dobio je predsjednika izuzetno negativne karizme, vodstvo političkih drugoligaša i podršku šačice nostalgičara za boljim danima tuđmanizma. Pašalić je oko sebe okupio HDZ-ove anonimce, zastupnike iz stražnjih redova, ljude na koje se u HDZ-u nikada nije ozbiljno računalo. Od njega su ruke digli čak i Miroslav Tuđman i Nenad Ivanković, na osnivačkoj skupštini nije primijećen ni ideolog desnice Ivan Aralica i jedino u što se Pašalić mogao pouzdati bilo je Tuđmanovo ime. Kad je to izgubio, silom prilika posegnuo je za otrcanom parolom o "mladim modernim političarima". Zato je za potpredsjednika imenovao anonimnog poduzetnika iz Istre Branka Lukšića, a u Predsjedništvo imenovao mladog politologa Hrvoja Sabalića te psihijatricu Ernestinu Novi-Radonić.
Busao se pričom o modernom pristupu politici, preskočivši objašnjenje kako tu političku modernu nastoji kombinirati s pretpotopnim političkim idejama Franje Tuđmana koje su velikim dijelom umrle zajedno s njim.
Jedino što Pašalić u ovom trenutku ima jesu financije. Podržan od donatora iz hrvatske dijaspore, kao i od tajanstvenih zaliha sačuvanih za teške dane, Hrvatski blok imat će dovoljno sredstava da na svojem predstavljanju naglo zabljesne i zaokupi pažnju javnosti. Nakon toga, zvijezda repatica mogla bi tiho ugasnuti.
U svakom slučaju, HDZ se ne bi trebao plašiti da će mu Pašalić oduzeti podršku biračkoga tijela, kao što mu nije oteo niti jednog perspektivnog dužnosnika. Može jedino sa smiješkom slušati njegove kritike, jer se odavno pokazalo da onaj koga Pašalić napadne, taj ne može izgubiti.