Vjesnik: 18. 09. 2002.

Retuširani Pašalić

BRANKO VUKŠIĆ

Probdjevši poput sove cijelu noć, ujutro se požalih prijatelju liječniku, koji je u hipu (bez Nenada Ivankovića) proniknuo uzroke dodatne uznemiranosti, napetosti, pojačanih otkucaja srca i razdražljivosti.

»Jesi li gledao "2 u 9"?«, pita me.

»Jesam«, priznajem skrušeno i pokajnički.

»Onaj s Pašalićem?!«, pita moj doktor.

»Da, onaj s tvojim kolegom«, odgovaram.

»Ponio si se poput žučnog bolesnika koji s vremena na vrijeme ne može odoljeti češnjaku. Za takve je slučajeve jedina preporuka: Ne čini to više!«, bio je njegov savjet.

Kako, međutim, odoljeti kad na OTV-ovu pladnju, u sve manjim razmacima i sa sve prozirnijim pobudama, Romano Bolković servira Ivića Pašalića, uporno se trudeći stvoriti privid Doktorove metamorfoze. No, da ne poznajem taj lik i da mu ne znam djelo, te da vjerujem floskulama, zavikao bih s ushitom: »Pa, gdje ste, Bolkoviću, našli političara koji je spreman i u vatru skočiti zbog našega dobra?!«.

Ali, na žalost, znam(o) čovjeka slatkih riječi i čemerne prakse, izvana prelivenog čokoladom, iznutra pelinom. Takvi nisu probavljivi ni na kapaljku, pa su nakon dva sata njihove konzumacije prije opisani simptomi sasvim normalna pojava slušača od krvi, mesa i pokojega osjećaja.

Teško je u jednom ovakvom okviru ne samo klasificirati nego i nabrojati obmane kojima je Pašalić u Bolkovićevu showu pokušao s, nadam se, nevelikim uspjehom zavesti glasače. Kako li se samo uživio u ulogu nesebičnog dobrotvora!? Iako se svim sredstvima borio za vlast u HDZ-u, ne zanimaju ga fotelje nego jedino - Hrvatska. No, iza Pašalićeva »jedinstva hrvatskog naroda« teško se mogu nazrijeti pravo na različitost, tolerancija, demokracija i blagostanje, koje je za nas Hrvate postalo čisti ZF. Zašto? Jer se oni koji su dotukli hrvatsko gospodarstvo žele na vlast vratiti tezom da je sve što su radili manje-više dobro.

»Zašto, pita se ciceronski Pašalić, uz hrvatske autoceste ne pasu, kao u Nizozemskoj, tisuće krava? Zašto nema staklenika?!«.

Zato što je baš Pašalić, odnosno njegov pulen Dominiković, činio sve da ih ne bude. Iako se Doktor s pravom obrušava na neshvatljiv, za hrvatsku poljoprivredu ubitačan uvoz hrane, ni riječju ne spominje da je samo, primjerice, "97. godine, u vrijeme Pašalića i Dominikovića, Hrvatska uvezla hrane u vrijednosti od milijardu dolara, a upola manje izvezla. No, Pašalić se - uprkos tomu što je u HDZ-ovu razdoblju bio isporučitelj Hrvata u Haag - usudi dijeliti lekcije i o međunarodnom tribunalu. Iako je činio sve da mediji budu što ovisniji o Pantovčaku, danas ima obraz govoriti o neslobodama i cenzuri.

Uprkos tomu što su i HTV i CCN slikom svjedočili o nemilim scenama na Markovu trgu, Pašalić nas kraj zdravih očiju pokušava lažno uvjeriti da su se na okupiranom Gornjem gradu lomile kosti te se sve u šesnaest premlaćivalo policajce. Zaboravio je pri tome, naravno, na "98., kao što je zaboravio na to koliko je i kako HDZ izvarao iseljene Hrvate, koliko je i koga sve HDZ prisluškivao, cenzurirao i proganjao. A Pašalić poručuje da se tom vremenu treba vratiti. Pa vi vidite.