Kada vas izbombardiraju vijestima da su najozbiljniji konkurenti za kupnju HTV-ove treće mreže medijski magnati Berlusconi i Murdoch, kojima će se ispod nogu navodno motati njemački RTL i američki CME, nameće se logičan zaključak da je stvar već gotova. Kao da u za to zaduženim vladinim uredima već šeću mladi berlusconijevci i murdochovci s planovima i neodoljivim ponudama. I državi, i domaćim televizijskim stručnjacima koji bi program, po zamislima Mediaseta, odnosno, News Corporationa, trebali realizirat. Oni pak malo maštovitiji već vide kako se u modernim i prostranim studijima polažu kabeli te instaliraju kamere i najsuvremeniji aparati. No, ako i jest premijer Ivica Račan razgovarao s Rupertom Murdochom, a Tonino Picula sa Silvijem Berlusconijem, te su slike - s možda nekim drugim vlasnicima - još uvijek tek u sferi mašte.

Ako i jesu prije spomenuti medijski moguli zainteresirani, ako i jesu američki Central Media Enterprise, njemački RTL, po nekima i hrvatski Europapress Holding odaslali mig da će se javiti na natječaj za koncesiju, odnosno, kupnju ili najam treće HTV-ove mreže, nerealno je očekivati da se taj posao zaključi do, kao što reče Račan, kraja ove godine. Osim ako se ne radi brzo, loše i - po hrvatskom poslovnom običaju - mutno. Uostalom, koji bi to stranac investirao ne baš malen novac u komercijalnu televiziju uz loše, nedorečene zakone koji sada idu apsolutno na ruku državnoj televiziji. Dakle, uz Zakon o HRT-u, nužan je nov, moderan, nediskriminirajući zakon o (elektronskim) medijima te zakon o telekomunikacijama, koji će omogućiti u potpunosti nov način odlučivanja o dodjeli te kontrolu dodijeljenih koncesija.

Sve ono što je izrečeno o razdvajanju HTV-a od HR-a te prodaji treće HTV-ove mreže strancima, dokazuje da se država, odnosno, lideri vladajuće koalicije prema prodaji tv mreže odnose jednako kao prema prodaji praznog skladišta na nekoj gradskoj periferiji. Ukoliko se želi obaviti dugoročno unosan posao od kojega najveću korist moraju imati hrvatski građani među kojima će neka nova, buduća privatna, k tome nacionalna televizija tražiti gledatelje, treba preciznim propisima ispraviti nepravde prema komercijalnim televizijama, te ih, u konačnici obvezati na ispunjenje programa kojim su eliminirali ostale natjecatelje.

Oni koji su najavili prekonoćnu prodaju trećega kanala, moraju biti svjesni da tim potezom HTV stavljaju u dvostruko teži položaj od sadašnjega. Jer, prodajom ili najmom infrastrukture država omogućuje da neka strana korporacija gradi kuću na čistom, pripremljenom, isplaniranom terenu. A »radnike« za gradnju te nove kuće uzet će, dakako, HTV-u. I to najbolje. Od onih iza i ispred kamere. HTV-u pak će ostati zastrašujući broj prosječnih, nezadovoljnih, i kada je u pitanju ekonomska moć prije spomenutih kompanija, slabo plaćenih. Je li itko o tome mislio? Ako jest, hoće li na Prisavlju vladajućom uravnilovkom moći spriječiti da Milić, Latin, Lokas ili Cmrk ne prijeđu nekom hrvatskom Murdochu? Nisu, naravno. Zato će na HTV-u ostati Kristić i Ulaga, koja čak i ne shvaća da novi ustroj televizije i radija predviđa i nova programska vijeća, a nova vijeća izbor novih glavnih urednika te ravnatelja. Ako budu imali što izabrati. Potiču li brzinu i politički, predizborni razlozi? Vjerojatno.