Novi list: 19. 09. 2002.

SDP žrtvovao štićenike

Piše: Robert FRANK

Šaptom su pali Račanovi puleni u ACI-ju. Bez glasa, tiho i preplašeno, oni bi rekli samozatajno, napustili su ključne pozicije u kompaniji. Dolazeći, Damir Vrhovnik je bučno zagospodario ljudima, ali ne i situacijom. Prepotentno je obećavao prosperitet, pozivao se na »kumstvo« s Račanom: »mi to možemo, ja ću to preko Ivice...«

Pave Župan Rusković je obmanjivala javnost i Vladu štiteći uske interese pojedinaca i dijela vladajuće strukture. Ona je ključni svjedok dugogodišnjeg kriminala u ACI-ju i bit će još važna kad se bude sudilo... Duško Mrduljaš je prijetio šakama, ali ne i argumentima. Kao što nekad rekosmo: jednokratno će ga iskoristiti i odbaciti poput stare krpe... Njihove zajedničke, »proeuropske«, metode borbe i uvjeravanja nalikovale su na kavansku tuču: puno buke i razbijenog inventara, svuda nevine žrtve glava razbijenih pivskim bocama.

Ništa nisu napravili na korist ACI-ja, osim što su beskrupulozno tražili nešto za sebe. Usput su isprovocirali krizu, obezvrijedili firmu, a balkanizam ove vlasti u ACI-ju je pokazao svoje pravo lice. U stranoj i domaćoj javnosti stvorili su nepovjerenje i nesigurnost u snagu i opstojnost ACI-ja i cjelokupnog sistema. Podrivali su nacionalni i interes kompanije, da bi na kraju otišli mimo svoje volje. Pučki rečeno: najureni su bez pozdrava, uz cinično podsmijenjivanje javnosti. Sada Račan želi nametnuti sindrom kolektivne krivnje u ACI-ju. Eto: svi su krivi, nitko nije nevin, no nitko nizašto ne odgovara. Primjer: Riječka banka. Plan moćnika pod okriljem SDP-a je propao: ACI je, privremeno, spašen, a SDP je žrtvovao svoje štićenike. Ali ne iz uvjerenja, već iz potrebe, postali su nepotreban, opasan, balast, višak i sramota partije »socijaldemokrata« .