Zašto u Hrvatskoj toliko buke podiže podsjećanje nacije na obvezu pridržavanja zakona? Zar smo se tako malo udaljili od vremena Titove izjave da se ne treba uvijek pridržavati zakona kao pijan plota? Ako je suditi po reakcijama na govor predsjednika Mesića, još se čvrsto držimo tog Titovog skuta.

Mesićevo podsjećanje na obvezu poštovanja zakona nije se odnosilo samo na Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom i nije bilo adresirano samo onima koji »slučaj Bobetko« žele iskoristiti za povratak na vlast, ako treba i uz pomoć ulice. Bilo adresirano i aktualnoj vlasti. Nažalost, s pravom.

Ne zato što Hrvatska nema pravo osporavati navode haaške optužnice (ima!), nego zato što nije učinila dovoljno na sankcioniranju ratnih zločina koje su počinili Hrvati. A da ih je bilo, ne poriče ni sam general Bobetko. Tako je i Račanova vlada, nažalost, doprinjela uvjerljivosti onih koji tvrde da se Haaški sud (ma kakav bio) mora baviti zločinima Hrvata jer to Hrvatska nije u stanju činiti.

Račanova vlada je jasno rekla da ne želi prekinuti suradnju s Haagom jer ju na suradnju obvezuje ustavni zakon kojeg, pak, ne namjerava mijenjati jer bi to Hrvatsku vratilo u međunarodnu izolaciju. No, jasno je i da Bobetka uz ovu optužnicu ne želi izručiti, što podržava ogroman broj građana.

Treba, doduše priznati da je Mesiću danas lakše zastupati principe nego Račanu jer ne mora »potpisivati« konkretne poteze. No, Račanov bi problem bio manji da se na vrijeme oštrije uhvatio u koštac s nasljeđem, pogotovo u pravosuđu, koje nije slučajno dovedno u stanje u kojem jest.